Šokirao me zahtjev Autonomne ženske kuće Zagreb za izmjenama Kaznenog zakona i Zakona o javnom okupljanju koji za cilj navodno ima osigurati zaštitu prava žena u vidu omogućavanja ‘nesmetanog ostvarivanja prava na dobrovoljni prekid trudnoće’. Feministkinje traže ni manje ni više nego zatvor za ljude koji pred bolnicama stoje i mole, kao i ‘klečavce’ na trgovima. Nije ovdje ni najmanje bitno što ja ili vi o njima i tom njihovom okupljanju mislili. Jednako kao što nije bitno kako doživljavamo gej parade; kao ‘parade ponosa’ ili ‘Sodomu i Gomoru’.
Neznanje, licemjerstvo ili oboje?
‘Država mora reagirati!’ – kategorične su feministkinje okupljene u Autonomnoj ženskoj kući Zagreb. Pozivajući se na europsku pravnu stečevinu i načela koja je naša država prihvatila kada je ratificirala Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ove aktivistkinje zapravo pozivaju na sve suprotno navedenome. Na represiju, gušenje slobode izražavanja i potpuno podjarivanje demokracije. Jer njen je temelj sloboda izražavanja. Koliko sam puta već u svojim kolumnama istaknula upravo to, da bez slobode izražavanja demokracije nema i ne može je biti. Krajnje je ili neznanje ili licemjerstvo, ili oboje u kombinaciji, zalagati se za slobodu izražavanja mišljenja s kojima se slažemo, a kad se ne slažemo – e onda ćemo neistomišljenike otpremiti u zatvor?! Pa to u najmanju ruku miriše, odnosno dobro smrdi, na autoritarne poretke kakvih se prisjećamo samo kako se ne daj Bože ne bi ponovili.
Počinitelji molitelji i ‘klečavci’?!
Molitelji, tvrde ove aktivistkinje za ženska prava, ‘stvaraju platformu za toleranciju nasilja i neravnopravnosti žena te tako pozivaju društvo na diskriminaciju žena’. One u obrazloženju svog zahtjeva idu čak toliko daleko da poručuju državi da ako ne udovolji njihovom zahtjevu ‘i sama snosi odgovornost za posljedice’.
Prijedlog uvođenja novog kaznenog djela u naš Kazneni zakon, po uzoru na Španjolsku i Njemačku, sam po sebi nije sporan. Kazneno djelo ‘Povreda prava žene na dobrovoljni prekid trudnoće’, dapače, može biti predmet javne debate, na koncu i zakonski prijedlog, pa i zakonsko rješenje. Međutim, sukladno europskim demokratskim standardima i praksi, o tom bi kaznenom djelu moglo biti riječi jedino kada bi žena ostala zakinuta za pravo izvršiti našim zakonom legalni inducirani prekid trudnoće. A do toga može doći jedino ako u jednoj zdravstvenoj ustanovi, zbog priziva savjesti liječnika, pobačaj ne može izvršiti, a ne omogući joj se ista ‘usluga’ u nekoj drugoj zdravstvenoj ustanovi. I ne, počinitelji tog kaznenog djela ne bi mogli biti ni teoretski liječnici koji koriste svoje pravo na priziv savjesti. Jer to je pravo dio europske demokratske tekovine o kojoj ove aktivistkinje pričaju, a proizlazi iz prava na slobodu savjesti i vjeroispovijedi. Također, počinitelji ovog kaznenog djela nipošto ne bi mogli biti molitelji ispred bolnica kao ni ‘klečavci’, jer oni faktički ne mogu onemogućiti ženu u ostvarenju njenog zakonom zajamčenog prava na prekid trudnoće. Dakle potencijalni počinitelji ovog potencijalnog kaznenog djela mogli bi biti jedino nadležni u zdravstvenim ustanovama. Oni su naime, ako je ženi nemoguće u tim ustanovama ostvariti svoje pravo, sukladno presudama i tumačenjima Europskog suda za ljudska prava, a koje se temelje na Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda na koju se ove aktivistkinje posve pogrešno pozivaju, dužni omogućiti ostvarenje tog prava negdje drugo. Jasno u primjerenom roku.
Sloboda izražavanja i njene granice
Pravo na slobodno izražavanje mišljenja uživamo svi i demokracija u sebi nosi zahtjev za tolerancijom različitih mišljenja. Naravno da je sloboda izražavanja ograničena i da se ona ne može koristiti na način da se ugrožava nečije pravo na dostojanstvo, ugled, čast, privatnost… Međutim, zaštita svih tih ostalih prava, odnosno granica gdje prestaje sloboda izražavanja, a kreće zadiranje u druga prava, našim je zakonodavstvom jasno određena. Tako da dok molitelji stoje ispred bolnica i mole ništa nije sporno. Oni koriste pravo na okupljanje i pravo na slobodu izražavanja. Međutim kad bi neki od njih uvrijedio ženu za koju primjerice zna da je izvršila pobačaj, ona ima pravo podnijeti tužbu za kazneno djelo uvrede. Kad bi kojim slučajem na nju fizički nasrnuo, opet bi temeljem našeg pozitivnog zakonodavstva, odgovarao. Prekršajno ili pak kazneno, ovisno o okolnostima slučaja. Isto vrijedi za molitelje. Ne otklanjam mogućnost da su neki od molitelja i neki od ‘klečavaca’ već počinili određena prekršajna ili kaznena djela. Jesu li procesuirani za to – nije mi poznato. Međutim kad bi se uvažio zahtjev ovih aktivistkinja on bi, kao i svaka druga zakonska odredba, trebao biti primjenjiv na svih. Ne samo na molitelje i ‘klečavce’. Jer nam se njihovo mišljenje ne sviđa, pa bi im zabranili da ga izražavaju. Tom logikom, a sukladno temeljnim pravnim načelima, zabranjeno bi bilo bilo koje okupljanje i izražavanje bilo kojeg mišljenja koje nekog vrijeđa, uznemirava… A koje to mišljenje ne uznemirava neke neistomišljenike?! Nema ga! Ne postoji! Dakle što zapravo one predlažu? Da ukinemo slobodu izražavanja? I time ukinemo zapravo demokraciju?! Nerealno! I na koncu sramotno! Ponovit ću – ne znam je li posljedica neznanja ili licemjerstva ili kombinacije to dvoje, ali je toliko suludo da gotovo pa ne zaslužuje komentar, ali s obzirom da je ovaj prijedlog zaokupio javni prostor dala sam ga, jer držim da je vrlo bitno. Naročito s obzirom na toliki broj ‘pristaša’, onih koji ovaj zahtjev podržavaju, opet ili ne shvaćajući što taj zahtjev znači ili licemjerno ili oboje.