Iza benda Cullen’s Sister stoji Croatia Records, a za mikrofonom, kao glavni vokal talentirana i odvažna Dubrovkinja Anica Šarić. Odvažna jer je prije nekoliko godina, kao majka troje djece, napravila hrabar potez. Naime, u Zagrebu gdje se odselila odlučila se ponovno posvetiti glazbi.
Anicu pamtimo još kao vrsnu solisticu Malog raspjevanog Dubrovnika. Ljubav prema glazbi život je jedno vrijeme stavio po strani, ali nikako obeshrabrio našu Anicu koja je osjetila da je pravi trenutak da se ponovno posveti svojoj strasti. I evo, treći po redu singl je vanka, reakcije publike su sjajne i željno se iščekuje album. U međuvremenu Anica sa svojim bendom nastupa, bori se/bore se za svoje ‘mjesto pod suncem’ na estradi i uživa/uživaju…
Izašla je nova pjesma, spot za nju, kakav je osjećaj?
Osjećaj je uvijek fantastičan. Puno je tu uzbuđenja s dozom nervoze jer je najvažnije, naravno, kako će ljudi reagirati. S obzirom na to koliko se piše i upozorava na periode retrogradnog Merkura, zaslužio je konačno dobiti soundtrack i na hrvatskom (smijeh). Usporedili smo ga sa svijetom kakav je danas, sveopćom letargijom, užurbanim životima i tihim borbama koje svi vodimo. Croatia Records nam daje vjetar u leđa promocijom na CMC-u i svom YouTube kanalu. Kao stalna postava tu smo Darel Bavčar i ja. Bubnjeve je odsvirao Josip Vladić, bas Stjepko Devald, a back vokale smo otpjevale Adrijana Kulaš, ja i Darel nam se konačno pridružio u jednom dijelu pjesme. Divno mi je bilo u studiju s Adrijanom. Ta udružena ženska energija i još jedna boja vokala su dale još jednu dimenziju pjesmi. Oleg Colnago je naš producentski genijalac i puno više od toga, pravi prijatelj koji nas u svakom pogledu razumije, a za mastering zahvaljujemo famoznom Dragu Smokvini. Jako je lijep osjećaj raditi nešto što voliš s toliko dragih ljudi.
Koliko se pripremala i kakve su reakcije publike?
Pjesma je gotova već godinu dana, ali smo čekali pravi trenutak da je poprati i spot. Možemo slobodno reći da nam je strpljenje vrlina (smijeh).Ovaj put smo se udružili s mladom, kreativnom fotografkinjom i videografkinjom Paulom Garmaz koja nas je oduševila svojim idejama. Mi smo prezadovoljni, a nadamo se da će se i ljudima svidjeti. Prve reakcije su odlične i jako smo sretni zbog toga. Svjesni smo da je nemoguće svima se svidjeti i ugoditi, ne patimo zbog ega i dapače, svaki konstruktivni komentar je uvijek dobrodošao. Neki dan smo imali iznenađenje u obliku poruke iz emisije ‘Dobro jutro, Bosno i Hercegovino!’ koja se emitira na FTV , da je ”’Retrogradni Merkur’ prijedlog za Hit dana. Kako smo tamo dospjeli, ne pitajte me jer ne znam (smijeh), ali bili smo baš sretni. Nama, kao novom bendu, velika stvar. Lijepo je znati da se ljudima sviđa to što radiš i prepoznaju baš tvoju pjesmu.
U pripremi je album, kada bi ga mogli očekivati?
Datum izlaska albuma još nemamo jer nam se odužio taj kreativni proces u kojem nešto dodajemo, nešto izbacujemo jer želimo da to bude jedna smislena tematska cjelina, ali se nadamo da ćemo vam se u skorije vrijeme moći javiti s dobrim vijestima.
Zanimljiv je Vaš životni put, od zvijezde Malog raspjevanog Dubrovnika preko gaža, potom mame koja se maksimalno posvetila svoje troje djece i onda preokret – odlučujete da za svoje snove nikad nije kasno, selite u Zagreb i postajete vokal u bendu. Trebalo je hrabrosti za to, inspirativna ste, svaka čast?! Opišite nam malo kako je to izgledalo – suočiti se sa sobom i naći hrabrosti za zauzeti se za svoje snove?
Hvala na komplimentu, ali svi smo mi u Malom raspjevanom bili jednaki i svatko je na svoj način bio poseban. To mi je bilo predivno i životno i pjevačko iskustvo, gdje sam stekla prijateljstva koja i danas traju. U svemu što sam radila, imala sam bezrezervnu podršku svojih divnih roditelja. Mama, koja je i danas moja stijena i utočište, mi je jednom rekla da sam uvijek bila avangardna i hvala joj na tom uljepšanom opisu jer bih se osobno opisala kao umjetnički kaotična (smijeh). Uvijek sam bila spremna preuzeti rizik, iako je daleko od istine da se nisam bojala. Moj modus operandi je da se u krizi dobro isplačem jer mi je to zdrav ispušni ventil i onda sam spremna za sve što treba. Mentalna higijena važna je koliko i fizička. Pomažu mi i sarkazam, crni humor i šale na vlastiti račun (smijeh). Motiv za selidbu u Zagreb su bila djeca i prilike koje Zagreb njima nudi, a ne moja karijera. Autorski rad i bend su došli sasvim spontano nakon što sam se vratila muzici pjevajući u nekoliko bendova. Puno tekstova i melodija je čekalo da izađu iz mene. Preseljenje u Zagreb je u meni potaknulo unutarnju borbu i propitivanje, dok sam razmišljala o nekom standardnom , sigurnom poslu i onda sama sebi morala priznati da nikad neću biti uredski tip. I što je uopće u ovom životu sigurno?! Nešto što sam godinama gurala pod tepih i zapostavljala počelo je u meni vrištati i jednostavno sam se morala vratiti korijenima – muzici – i naučiti opet biti vjerna sebi. Neka mi na spomeniku piše ‘Bila je pjevačica teških nota i skupih pjesama’ (smijeh). Šalu na stranu, želim svojim primjerom pokazati djeci da se za svoje snove uvijek vrijedi boriti i da, koliko god zna biti teško i to ima svoju cijenu, treba ostati vjeran sebi. Njih troje su moja svakodnevna motivacija i inspiracija
I – kakav je život u Zagrebu naspram Dubrovnika? Ima li gaža, može li se od glazbe živjeti? Naročito nekomercijalne kakvu vi stvarate…
Zagreb je kroz godine postao moj drugi dom. Imam divan krug prijatelja, kolega, susjeda… ljudi na koje mogu uvijek računati. I nakon skoro 6 godina neizmjerno cijenim centralno grijanje (smijeh). Osjeti se lakoća življenja u usporedbi s Dubrovnikom jer je ovdje doslovno sve. Tragično je da se toliko osjeti ta razlika kao posljedica centralizacija, ali to je tužna istina. Grad i Dubrovčani zaslužuju puno više. Najviše mi fali obitelj i prijatelji iz Grada, ali to nekako kompenziramo pozivima i međusobnim posjetima. I miris bure na osušenoj robi. Samo mi miris fali, ne i sama bura, da me pogrešno ne shvatite (smijeh). Na Montovjerni me propuhala za 10 života, iako ni to ne može umanjiti ljubav prema mom rodnom gradu i kvartu. U Zagrebu je teže živjeti samo od muzike, što se gaža, svirki tiče, za razliku od Dubrovnika, gdje je ipak duga sezona i potražnja je tim veća za različitim žanrovima muzike, ali to ne znači i da je nemoguće, ako imate viziju i cilj. To je jedna konstantna borba i trud, a odustajanje u mom slučaju, nije opcija.
Ovdje možete i poslušati pjesmu Anice i njenog benda!
Foto: Privatna arhiva