Čitateljica, koja je htjela ostati anonimna (podaci poznati redakciji) javila se redakciji DuLista po pitanju pozitivnog iskustva u dubrovačkoj bolnici, točnije na odjelu ginekologije. Njenu priču donosimo u cjelosti.
‘Da bismo mogli nešto reći ili komentirati s velikom sigurnošću morate postati dio toga dugi niz dana, mjeseci, godina. Recimo život vas uvede u te odjele i dobijete ‘mini projekt’ s glavnom temom – rađanje novog života. Sjedeći tako s one strane vrata gdje strpljivo čekate svoj red, možete svašta vidjeti i čuti. I to od nas običnih smrtnika – ljudi. Ne želim i neću krenuti s negativnim, naprotiv! Negativnosti u ovome nema. Vjerojatno su neki iz naslova jedva čekali pronaći neku pa se uz kavu nadovezati na to ili pak odustaju na ovom dijelu teksta. A zašto u moru negativnosti, prigovaranja i kritiziranja ne pročitati i nešto pozitivno? Pa više to uljepšava dane i dnevne kave nego loše informacije. Možda kroz tuđa dobra iskustva zastanete bar sekundu i razmislite jeste li i vi bili nekad dio njih, a da ste zaboravili na to. Samo uz četiri dobro poznate riječi otvaraju vam sva vrata svijeta: molim, hvala, izvoli i oprosti. Baš svi liječnici, medicinske sestre i pacijenti koji to primjenjuju imaju super odnos i rad u takvim okolnostima je nemjerljivo dobar. To je odraz kulture bez obzira na dob, mjesto, način i zato to bilo gdje definitivno prolazi.
Minimalne pogreške i nesporazumi se samo mogu dogoditi zbog umora, ali obostranog, i našeg i njihovog. Vjerujte mi, ti ljudi za nas daju svaki atom snage i znanja da bi riješili naš problem. I kad je najkompliciranije bore se, timski traže najbolja rješenja za svakoga identično. A onda, kad zakoračite barem malo iza tih vrata u njihov svijet, koliko toliko vidite kako i što zapravo rade. Garantiram da bi ostali u čudu. Oni u ovoj bolnici donose nove živote na svijet-znate li koliko je to samo moćan trenutak? Toliko budu ponosni i sretni što baš te trenutke dijele s nama i našim obiteljima. A tu su i u onim najtežim kada nije sve sjajno, ali izgovore riječi najveće podrške: ‘Ne brinite, smirite se, nemojte plakati, biti će sve u redu, ja ću vam pomoći…’- prenosim one koje sam čula u hodnicima dok su govorili drugima ali i koje su upućivane i meni. Toliko smirenosti, strpljenja, organizacije kada nešto pođe neplanirano. Jeste li ikad u trenutku osuđivanja tih istih ljudi pomislili da s druge strane tih vrata može krenuti nekoliko poroda odjednom, da paralelno u istom tom trenutku mora biti urađeno nekoliko hitnih carskih rezova? A vi tamo sjedite nestrpljivi i nervozni jer koji minut više čekate za pregled. Jer to je trenutak u vremenu i vjerujte često se događa. A oni opet rade do kraja, i kada nemaju snagu pronalaze je da bi svoju smjenu završili najboljim ishodima.
I onda idu doma svojim obiteljima gdje im opet treba snaga za njihove bližnje. Posao skoro uvijek nose sa sobom htjeli ili ne. To su isto ljudi od krvi i mesa koji imaju svoje probleme, ali koji imaju ogromnu dušu i emocije. Njih život također niti malo ne mazi kao i svakog čovjeka. Nisu dovoljno plaćeni za svoj posao, nažalost i na to ne možemo utjecati. Doći će vjerojatno i dan kada će se to promijeniti. Ali zašto do tada svojom zahvalnošću, respektom i dubokim naklonom svim tim ljudima ne bi dali bar vjetar u leđa da svoj posao rade još bolje? Najbolji su, vjerujte mi. Taj tim je tim za poželjeti. Tu su zbog samo jednog razloga očito. Nisu pobjegli za boljim iz vlastite sebičnosti, a mogli su sigurno. Ostali su tu gdje im nije nimalo lako. Ostali su baš zbog nekoga drugoga, zbog tebe i mene.
Ovdje je neki naš čudni mentalitet otišao u krivi smjer. Teško je čovjeku kao u dobra stara vremena priskočiti i pomoći. Danas je tu gruba novitata, idemo mu još otežati, zgaziti mu na bolno mjesto, doliti ulje na vatru i onda nesvjesno u tome uživati.
– Uzimam za primjer period od srpnja 2022. do danas na spomenutom odjelu. Kontakt u tom razdoblju s preko 50 zaposlenika tj. ginekologa (domaćih i gostujućih), medicinskih sestara (onih istih i onih na kratkim zamjenama) i ostalih liječnika koji su imali doticaj ovisno o situaciji, kao i cijelog osoblja ovog odjela. I zamislite samo, niti jedno loše iskustvo ni s kim od njih, niti jedna primjedba, niti jedna pogreška i niti jedna najmanja pogrešna riječ ili krivi pogled. Ovim tekstom uključujem sve one koji dijele isto mišljenje i iskustvo sa mnom. Gotovo sam stopostotno sigurna da smo u velikoj, ali baš velikoj većini po tom pitanju. Neću gledati na one koji su preponosni i kad znaju da nisu u pravu neće priznati-njima na dušu. Mislim i na one s nekim lošim iskustvima. Definitivno sam sigurna da je postotak takvih jako mali. No, mora i toga biti što je i normalno, ali u malim jednoznamenkastim postotcima srećom.
I da slučajno ne zaboravim:
Čistoća odjela – 5✓
Hrana – Raznovrsna, lagana, zdrava i ukusna a porcije su više nego dovoljne. 5✓
I samo jedna zanimljivost u kojoj je 3:1 za pacijente. Iste obroke jedu i pacijenti i liječnici. Prednost za pacijente jer sva tri obroka pojedu na miru u isto vrijeme s vrlo lijepim vremenskim razmacima. Liječnici u tome nažalost nisu baš u prednosti. Zašto? Pa većinom to bude brzinski a često preskoče i u vrijeme večere tek jedu ručak. I ne bune se nikad za razliku od ovih prvih u prednosti. Završit ću u lijepom tonu koristeći samo jednu riječ upućenu njima- neizmjerno Vam HVALA!’