Ona je istinska umjetnica, majstorica keramike, čija smo djela imali prilike vidjeti na brojnim samostalnim i skupnim izložbama. Lucija Perojević će kroz koji dan, da budemo precizniji u srijedu 7. svibnja, zajedno s umjetnicom Biserkom Orešković u Arheološkom muzeju u Osijeku otvoriti izložbu naziva “Dva u jedan”. Bio je to tek povod za razgovor.
Što ćete predstaviti u Osijeku i kakav je osjećaj pred otvaranje izložbe?
Da, 7. svibnja, zahvaljujući Arheološkom muzeju Osijek, te ravnatelju i kustosu Tomislavu Hršaku u sjajnom prostoru muzeja otvorit će se izložba “Dva u jedan” kolegice Biserke Orešković i mene. Od moje zadnje izložbe u Osijeku prošlo je 28 godina kada sam s kolegom Josipom Škerljom izlagala u Muzeju likovne umjetnosti. Na ovoj izložbi u Arheološkom muzeju Osijek bit će predstavljeni radovi preneseni iz Gradske galerije Krapina gdje smo se Biserka i ja zajedno predstavile istom izložbom zahvaljujući ravnateljici Grozdani Pavlović, kustosici Ani Grdan i Andriji Seifriedu. Izložba će biti proširena i nekim novim radovima. Sam osjećaj pred otvaranje izložbe u Osijeku u meni budi duboke emocije djetinjstva i mladosti provedenih tu. Biserku i mene veže dugogodišnje prijateljstvo iz mladosti, a keramika nas je još dublje povezala u prijateljstvu i izazovnom stvaralaštvu.
Hoćemo li imati prilike istu izložbu vidjeti u nas u Gradu?
Bilo bi lijepo i dubrovačkoj publici predstaviti dva različita pristupa i senzibiliteta u mediju keramike. Radit ćemo na tome.
2022. godine imala sam veliku izložbu na skalinima Dominikanaca i u Dubrovačkoj kući, a iste godine u kapelici Umjetničke galerije Dubrovnik predstavljena je moja instalacija „Svjetlost“. U jedanaestom mjesecu prošle godine u Domu Marina Držića predstavila sam se prigodnom izložbom „Cvjetna renesansa“. Ta izložba mi je bila veliki izazov i početna nepoznanica. Zahvaljujući sjajnoj suradnji s dr.sc.Vinicije B. Lupisom i ravnateljem Nikšom Matićem te kustosicom Valerijom Jurjević izložba je upriličena u kripti Doma Marina Držića.
Kad ste se počeli baviti keramikom i što je presudilo da se baš u tom smjeru umjetnički orijentirate?
Keramikom sam se počela baviti prije četrdesetak godina. Sve je počelo u ateljeu Karin i Dragutina Fradla u Lapadu. Prijateljstvo s akademskom slikaricom Majom Jug Pecarić i njeno mentorstvo usmjerilo me putu kojim još koračam. Karin Fradl bila je majstorica keramike i njeno znanje i vještina bili su ogromni i nesebično ga je prenosila svojim učenicima. Zahvalna sam i svom bratu Vladimiru Pandžiću, akademskom slikaru, koji me kritički prati i usmjerava u mojoj likovnosti.
Uz ljubav i talent naravno potrebno je i znanje. Vi ste duže vremena brusili vještinu. Tko Vam je pomogao u otkrivanju tajni keramike?
Uvijek me je privlačio rad s bijelom glinom. O radu s tom vrstom gline najviše sam naučila boraveći u Italiji u Nove di Bassano u atelijeru Fratelli Rigoni. Specijaliziranje rada s bijelom glinom potaknulo me je na upotrebu pozlate i platine koje apliciram na svojim eksponatima, po čemu je prepoznatljiv moj rukopis.
Radili ste dugi niz godina u Centru za osobe s posebnim potrebama kao likovni terapeut i voditelj likovne radionice. U kojoj mjeri umjetnost djeluje terapeutski, ne samo na osobe s poteškoćama, već uopće na čovjeka?
Godinama sam radila u centru osoba s poteškoćama i to je bilo predivno iskustvo. Rad s mladim ljudima s posebnim potrebama otvorio mi je jedan novi svijet ljudske topline i ljubavi. Radili smo divne izložbe u suradnji s gospođom Lucijom Orešić, Ars longa vitae brevis i Dubrovačkom kućom. Rad s glinom izuzetno je terapeutski jer razvija motoriku, koncentraciju, kreativnost i oplemenjuje sve ljude koji se upuste u ovaj medij.
