Štrajk prosvjetnih radnika ušao je u sedmi tjedan. Nakon dana predaha, u protekli utorak učitelji, nastavnici i profesori prosvjedovali su frontalno pa nastave nije bilo u svim hrvatskim školama. Takvim tempom, prema najavama, nastavit će se do trenutka kada njihovi zahtjevi budu u potpunosti zadovoljeni. Posrijedi je, napomenimo, povećanje koeficijenta složenosti poslova od 6,11 posto, odnosno povratak na stanje prije recesije. Također, Vlada je još prošli tjedan naglasila kako će petnaesti dan biti posljednji plaćeni štrajka.
Princip Predmetnog kurikuluma ide im u prilog
No, to nije smelo sindikaliste pa je Branimir Mihalinec, Predsjednik Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, preko društvenih mreža poručio:
— Izuzetno je važno snažno odgovoriti Vladi Republike Hrvatske da ne pristajemo na prijetnje te da smo spremni boriti se za svoje zahtjeve i dostojanstvo do kraja. Borba za dostojanstvo nema cijene. Ako budemo i dalje jedinstveni i odlučni, Vlada Republike Hrvatske bit će primorana ponovno sjesti s nama za pregovarački stol i ponuditi prihvatljivo rješenje – napisao je u svojoj objavi Mihalinec. Bojazni o nadoknadi propuštenog gradiva zbog štrajka nema mjesta, tvrde, inače se ne bi upuštali u ovaj ‘podvig’.
Naime, godišnji plan i program rada kako su ga u prijašnjem vremenu imali više ne postoji. Radi se po principu Predmetnog kurikuluma kojim su propisani ishodi koje treba postići, tumači nam Davorka Bronzić, povjerenica Sindikata hrvatskih učitelja OŠ Župa dubrovačka.
— Međutim, nije propisano koliko sati trebamo provesti na svakoj temi već je tu dana sloboda učiteljima da sami kreiraju i formiraju svoj godišnji plan. Dakle, mi smo dovoljno obučeni i profesionalni da svatko od nas to može napraviti s viškom ili manjkom sati bez da izgubi na kvaliteti. O nadoknadama ne bih htjela govoriti jer je štrajk još uvijek na snazi. Bilo kakve opcije za nadoknade za trajanja su protuzakonite. Mogu jedino komentirati kako bi bilo idealno da se Vlada napokon osvrne na naše zahtjeve i ponudi najbolju mogućnost koja će nas vratiti u učionice, a onda ćemo se već dogovoriti kako što odraditi – govori ova prof. učiteljica-mentor engleskog i talijanskog jezika.
Vlada je, nastavlja, o svemu obaviještena na vrijeme. Na stolu su im zahtjevi bili još u svibnju, a zbog njihove politike ignoriranja dogurali su gotovo do kraja studenog. S djecom i roditeljima su svakodnevno u kontaktu, priča nam Bronzić. Mnogi od njih pružaju im podršku, tj. povjerenje jer su, nastavno na dugogodišnju suradnju, svjesni da neće napraviti nešto što nije u interesu đaka. Manjina koja se s njima ne slaže, naravno, postoji. No, to je uostalom poput prosvjeda prosvjetnih radnika, njihovo pravo. U Gimnaziji Dubrovnik, također štrajkaju svi osim ravnateljice Katarine Tolja, šesteročlanog vodstva, tajništva, administratora i spremačice. Svaku zabrinutost o nadoknadi i oni otklanjaju.
Postoje jasne upute
— Ministarstvo je dalo jasne upute o nadoknadi tako da će svatko, osim ako ne bude donesena na razini Županije, moći odlučiti sam za sebe. Dakle, nadoknađivat će se radni dani subotom ili će se produžiti školska godina što recimo našim maturantima ništa ne znači jer oni obrazovanje završavaju u svibnju. Najvjerojatnije ćemo stoga skratiti praznike. Roditelji u većini podržavaju situaciju. Do sad nismo imali pritužbi. Međutim, učenici su u nezavidnoj poziciji. Baš kada krenu obrađivati neko gradivo ih zaustave. Ni na nebu, ni na zemlji su što se tiče kontinuiteta – govori ravnateljica Tolja koja smatra kako štrajk nije efikasno sredstvo za postizanje željenog rješenja.
— Nadam se da će se do kraja tjedna iznaći način. Prosječna plaća početnika je pet, a za onoga koji je mentor ili savjetnik, šest i pol ili sedam tisuća kuna maksimalno. To su sve ljudi sa visokom stručnom spremom i kad bi ih uspoređivali s ostalim zaposlenicima u državnim službama ustanovili bi znatne razlike. Ali, ovo je problem koji ne postoji od danas. Prisutan je od kad sam ja diplomirala i zaposlila se u školstvu. Nitko tko radi kao profesor, nastavnik ili učitelj to ne radi zbog plaće. Novac je svakako motivacija. Ipak, ljubav je jedini razlog zašto ljudi ostaju u ovom sektoru – zaključuje Katarina Tolja.
Mišljenja je i kako se povećanje plaće ne bi smjelo primijeniti na sve. Prije nego li se tome pristupi trebalo bi izvršiti evaluaciju učinkovitosti nastavnog kadra od strane učenika, roditelja, ali i kolega. Potporu prosvjetarima u njihovim nastojanjima daje i naša sljedeća sugovornica, Dubrovkinja Nada Raič, inače majka djevojčice koja pohađa drugi osnovne i sina učenika četvrtog srednje. Kako kaže, apsolutno se ne brine na koji način će se nadoknaditi propuštena nastava. Sigurna je da će se u školama adekvatno pobrinuti za djecu. Osim toga smatra da je građanska inicijativa, odnosno društvena odgovornost također dio učenja – onog iskustvenog.
— Vjerujem kako je to jednako vrijedna škola kao sjedenje u klupama, dakle kao formalna nastava. Moje mlađe dijete trenutno provodi vrijeme u prirodi i razgovaramo o svemu što se događa učeći, ponovno, izvan okvira. Starije dijete mi vrlo vjerojatno čita neku knjigu. Ja podržavam štrajk u potpunosti. Mislim da se kvalitetno društvo temelji na školstvu i zdravstvu te su to najranjivije kategorije. Trebalo bi im udovoljiti u svim zahtjevima jer bi to kao posljedicu imalo razvoj ukupnog standarda. Situacija prema meni nije otišla predaleko i vjerujem da moraju nastaviti do kraja – iznijela je za DuList ova majka.
Iz tiskanog izdanja DuLista od 20. studenog 2019. godine