Prije pandemije koronavirusa tvrtka Dubrovnik ceste ugovorila je niz vrijednih projekata s čijom su realizacijom već krajem protekle godine i započeli. Riječ je svakako o izgradnji i rekonstrukciji ceste Čepikuće-Trnovica, a koja predstavlja prvi korak ka realizaciji Centra za gospodarenje otpadom Lučino razdolje, ali i dva projekta vodovoda i kanalizacije na potezu Zaton- Orašac te u Moluntu. Svi ovi projekti morali su se prilagoditi novonastaloj situaciji zbog koronavirusa, a s direktorom Dubrovnik cesta Robertom Krilom razgovarali smo o realizaciji projekata u novim uvjetima, nedostatku radne snage, ali i angažmanu ove tvrke na daljnjim projektima.
U prosincu 2019. godine potpisan je ugovor za izgradnju i rekonstrukciju ceste Čepikuće – Trnovica. U kojoj je fazi realizacija rekonstrukcije ove ceste?
Radovi se izvode planiranim tempom, do sada ozbiljnijih zastoja nismo imali, a pogotovo kada se uzme u obzir okolnosti s koronavirusom, zadovoljni smo kako radovi na ovom projektu napreduju. Do sada je izvedeno oko 45 posto ugovorenih radova, a uglavnom je riječ o zemljanim radovima tj. iskopima kojima se postojeća trasa ceste dovodi na projektom definiranu trasu. Slijede betonski radovi, a na kraju će ići izgradnja kolničke konstrukcije i instalacije te oprema ceste. Ugovoreni rok za završetak radova je sredina siječnja 2021. godine i ako ne bude većih problema u nastavku, očekujemo da će se s radovima završiti do kraja ove godine. Kako je riječ o dosta izoliranom gradilištu s relativno malom frekvencijom prometa na predmetnoj cesti, očekivali smo da bi utjecaj pandemije na radove na ovom projektu trebao biti minimalan, ali u jednom trenutku smo se suočili s poteškoćama zbog činjenice da je dio angažiranih kooperanata dnevno prelazio granicu s BiH. Međutim, uz pridržavanje uputa nadležnih službi, sve je prošlo bez ozbiljnijih zastoja tijekom pandemije. Naručitelj radova je Županijska uprava za ceste, a vrijednost ugovorenih radova nešto je manja od sedam milijuna.
Raspolažu li Dubrovnik ceste s dovoljno stručnog kadra sukladno stvarnim potrebama?
Kada govorimo o stručnom kadru u niskogradnji ili cestogradnji, naše područje ‘muče’ dva problema. Jedan je što nam nikada do Dubrovnika nije ‘došla’ autocesta jer se upravo gradnjom autocesta u drugim krajevima Hrvatske intenzivirao razvoj lokalnog stručnog inženjerskog i poslovnog kadra u niskogradnji. Kroz gotovo sve dijelove Hrvatske se to dogodilo osim kod nas. Drugi nam je problem propast GP Dubrovnika, koji je bio lokalni ‘rasadnik’ kadrova u svim segmentima građevine. Dubrovnik je lijep grad za život, ali udaljen i skup za dovesti nekoga s iskustvom sa strane, a svi iskusni inženjeri koji su potekli iz GP-a danas uglavnom imaju vlastite tvrtke i poslove te niti nisu na tržištu rada. Danas definitivno možemo reći da imamo problem sa stručnim kadrom s ozbiljnijim iskustvom u niskogradnji. S obzirom na to, u tvrtci Dubrovnik ceste d.d. značajnu pažnju posvećujemo razvoju vlastitog inženjerskog kadra. To je proces koji traje, košta, ali na kraju vrijedi truda – ukoliko uspijete zadržati ljude. Upravo ranije spomenuti projekt ceste Čepikuće-Trnovica, koji je u okvirima naše tvrtke najveći ugovor cestovne infrastrukture na kojem radimo u zadnjih desetak godina, bit će značajan doprinos stjecanju iskustva i razvoju naših inženjera. Raditi na razvoju mladih ljudi za mene je jedno od najljepših iskustava u mojoj po od 30 godina. Od njih šestero, troje ih je prvi ozbiljniji poslovni angažman iskusilo u Dubrovnik cestama. Inače, Dubrovnik ceste trenutno zapošljavaju 154 zaposlenika na području cijele županije.
Istaknuli ste kako vam je najveći problem pronalazak radnslovnoj karijeri. Trenutno imamo tim od šest mladih inženjera, a najstariji imaju tek nešto višee snage. Je li Vam kriza uzrokovana koronavirusom dodatno u tome otežala?
Možemo na tu situaciju gledati dvojako. S jedne strane postoji očekivanje da bi na tržištu radne snage, s obzirom da će se jedan dio gospodarskih subjekata u građevinskoj branši zasigurno naći u poteškoćama do te mjere da će se morati rješavati dijela zaposlenika, što bi u nekoj mjeri trebalo rezultirati većom ponudom radne snage, a onda bi to trebalo dovesti do smanjivanja cijene rada. U posljednje vrijeme rast troška radne snage ozbiljno je podizao cijenu građevinskih radova pa bi se takav utjecaj mogao tumačiti kao pozitivan s troškovnog aspekta. Naši poslovi po prirodi su radno intenzivni i relativno nisko plaćeni i u Dubrovniku, prije ‘korone’, nije baš bilo lako naći ljude koji će raditi fizički posao na cesti, štoviše to je bio sve veći problem. U tom smislu moguće je da kriza uzrokovana koronavirusom pozitivno djeluje na interes za zaposlenje u tvrtkama poput naše. Zbog ovog problema dosta ljudi zaposlenih u našoj tvrtci u posljednjih par godina dolazi iz okruženja, općina Neum i Ravno iz BiH. Tu dolazimo do drugog aspekta koji nam nosi situacija s koronavirusom, a to je utjecaj te situacije na mobilnost radne snage koja nam dolazi iz susjedne države. Tijekom nedavne krize koronavirusa odlazak i dolazak tih ljudi na posao nam je bio u određenoj mjeri problematičan, no uspjeli smo se organizirati na zadovoljavajući način, bez ozbiljnijeg smanjivanja radnih kapaciteta.
Jesu li Dubrovnik ceste zbog koronavirusa bile primorane zaustaviti neke od projekata?
Kad je pandemija bila na samom početku i kada su prijevozničke usluge između država bile gotovo obustavljene, dovoz robe iz Italije za projekte vodovoda i kanalizacije na kojima radimo bio je problematičan. Neki su projekti ozbiljnije kasnili u izvođenju, ali generalno, u cestarskom dijelu posla nismo imali problema jer smo manje-više sve materijale mogli lokalno dobaviti. Što se tiče realizacije projekata, zaključno sa svibnjem nije bilo ozbiljnijeg pada u prihodima, štoviše, s obzirom da smo shvatili što se događa i da bi se mogla dogoditi opća zabrana radova ili ograničavanje opsega radova, pojačali smo intenzitet realizacije postojećih ugovora, kako bismo što više posla realizirali do eventualne zabrane. Ideja nam je bila kroz pojačanu realizaciju stvoriti akumulaciju prihoda koja bi nam pomogla lakše prebroditi razdoblje eventualne obustave radova.
Vodili ste intenzivne razgovore s izvođačima radova na projektima Pelješkog mosta i pristupnih cesta u smislu angažmana Vaših kapaciteta. Je li suradnja dogovorena?
Na mostu smo u manjoj mjeri dobavljali materijal podizvođačima na radovima Pelješkog mosta, ali smo po pitanju pristupnih cesta u aktivnim pregovorima s izvođačem radova Avax. Najinteresantnija nam je svakako prodaja materijala, kamenih agregata iz našeg kamenoloma koji je u blizini samog projekta. Kolike će biti potrebe za našim materijalom to će ovisiti o kvaliteti materijala iz iskopa na trasi. U tom dijelu očekujemo određeni angažman.
Dubrovnik ceste su izvođač radova na dva velika projekta Vodovoda po pitanju odvodnje i kanalizacije na u naselju Orašac. Kako napreduju radovi te hoće li biti dovršeni unutar ugovorenog roka?
Radovi će sigurno biti gotovi unutar ugovorenog roka. Taj projekt zapinjao je od samog početka, no nedavno smo počeli sa radovima na terenu i sada očekujemo da stvari i na tom projektu krenu kako treba. Ugovor sa investitorom Vodovod d.o.o. Dubrovnik smo potpisali krajem studenog, da bi se sa početkom radova, zbog žalbi u postupku javne nabave za uslugu nadzora, čekalo sve do ožujka. A onda nas je zatekla korona. Konkretno, na ovom projektu imali smo situaciju da nam je kamion s materijalom bio parkiran 20-ak dana u Neumu i nije mogao prijeći granicu. U međuvremenu se sve riješilo te smo prije 15-ak dana počeli s radovima iskopa na prvoj dionici ove trase. To je jako važan projekt, kako nama radi referenci, tako i Gradu Dubrovniku, odnosno stanovnicima Orašca koji kanalizaciju čekaju zadnjih 20 godina.
Osim ugovorenih projekata, hoće li Dubrovnik ceste u 2020. godini krenuti u neke nove projekte?
Zbog sveopće neizvjesnosti koja vlada ne bih špekulirao o tome što nas čeka. U zadnja dva mjeseca jedino je bio raspisan samo jedan natječaj Grada Dubrovnika u vrijednosti od oko 5,5 milijuna kuna koji nam je bio interesantan, međutim isti je poništen jer su ponude prelazile planiranu vrijednost nabave. To je odraz situacije neizvjesnosti koja se osjeti u svim jedinicama lokalne samouprave. Nitko ne može procijeniti kako će razvijati situacija sa proračunima pa se u investicije ulazi krajnje oprezno. Od projekta koji su u najavi, a da su nama interesantni, svakako je tu aglomeracija grada Dubrovnika te izgradnja novog trajektnog pristaništa na Korčuli. To su veliki projekti na kojima računamo angažirati, ne samo naše kapacitete, već i kapacitete kompletne lokalne građevinske operative.
Jeste li unutar Dubrovnik cesta uveli mjere štednje zbog novonastale situacije s koronavirusom?
Štediti na ljudima je vrlo teško, pogotovo kada su pošteno odradili radne zadatke u jeku korona situacije. Realno bi se moglo pribjeći smanjivanju broja zaposlenih, ali to opet nam nije draga opcija s obzirom da uopće vrlo teško nalazimo kvalitetne ljude. Ukoliko bi nas situacija natjerala da smanjujemo broj zaposlenih, po važećim propisima morali bi krenuti od onih koji su zadnji došli, a to su kod nas mladi ljudi koji su pokazali interes za posao, koje stariji kolege na zalasku svog radnog vijeka uče cestarskom zanatu i nikako ne bi bilo dobro doći u situaciju da ih se moramo na neki način odreći. Stoga ćemo i napraviti sve da do toga ne dođe, preraspodjeljujući ljude u okviru raspoloživih ugovora. Vjerujem da ćemo u tom i uspjeti. Poslovanje za sada opravdava zadržavanje svih zaposlenih, međutim što nam donosi druga polovica godine, to nam je tek za vidjeti. Što se tiče mjera štednje, prilagodili smo se općem trendu u javnoj upravi u smislu smanjivanja plaća pa sam se ja osobno odrekao 10 posto svoje plaće, budući je u toj mjeri smanjena plaća svima koji rade u županiji, a i članovi nadzornog odbora odrekli su se svoje naknade.
Iz tiskanog izdanja DuLista od 17. lipnja 2020.