U eri brze hrane, smrznutih namirnica upitne kvalitete koje se serviraju pod ‘freške’, potrošačkom mehanizmu kojem je turizam na žalost podlegao gdje kvaliteta pati nauštrb kvantiteta… Oaze poput restorana Dubrovnik na Lopudu još više dobivaju na cijeni. I nije problem zaputit se iz Grada na otok kad znaš da te tamo čeka prekrasan ambijent, srdačna iskrena dobrodošlica i delicije freške, domaće, spravljene za prste polizat. Ali ništa to nije nastalo preko noći…
Od caffe bara do konobe
—Naša obiteljska priča počinje 1999. godine kada moj tata, vlasnik Ivo Glumac, uzima u najam kuću koja je do tad bila caffe bar. Na prvi mu se pogled svidjela, jer je pozicija bila prvi red uz more. Međutim, sama je kuća bila u jako lošem stanju pa se odmah odlučio na renovaciju i otvaranje konobe. Budući da je on po struci mesar, a moja mama Ankica kuharica znali su da je to logičan slijed. A uz četvero djece, to im je bila vodilja da će ih lakše odgajati u manjoj sredini i uključivati u rad s godinama – priča nam Žana Glumac Bjelopera, dodajući kako su te prve godine otvorili 3. srpnja, a zatvorili već 31. kolovoza.
—Prve godine su bile loše i kratke, a 2005. godine se turizam počinje vraćati pomalo u normalu – prisjeća se Žana, koja je u obiteljskoj priči što se reče dušom i tijelom, jer naporan je to posao, a sezonu treba ‘preživjeti’.
—Da bi radili na otoku morate sve razmišljati unaprijed, jer s nabavom je sve vezano za grad pa ako nešto ispustite nema prije sutra. Vezani smo za brod pa nema kad ćeš nego kad brod ide. Moj tata radi nabavu i svako jutro ide u Grad i vraća se u 10 brodom sa spenzom koja prođe najmanje 6 ruka dok dođe do našeg skladišta – priča nam Žana koja ipak ne krije zadovoljstvo razvojem obiteljskog posla, uza sve poteškoće.
—Tko nije radio s obitelji ne zna koliko je to ubiti teško. Najlakše ti se istresti na svoga. Ali s druge strane nema te cijene koja ti može biti nagrada kao kada znaš da ste zajedno nešto uspjeli. Prolazite zajedno i padove i uspone, ali taj krajnji rezultat je uvijek jedan veliki ponos – kaže nam mlada ugostiteljica, s naročitim ponosom ističući zadovoljstvo što se veliki broj gostiju stalno vraća.
—Vraćaju se godinama, upravo radi te domaćinske atmosfere, osjećaju se dobrodošlo, i mi s njima stvaramo taj opušteni prijateljski odnos. Danas smo poznati po dobroj usluzi, u koju puno ulažemo, a što se tiče jela, moja pokojna baba i moja mama su bile kuharice i prenijele su našem šefu te čari naše kuhinje, a izdvojila bi poparu i pastu jastog, kao i naš hladni pjat Lopudskog ribara, koji smo napravili tako jer bi došla naša čeljad i rekla daj nam svega po malo. Eto tako smo došli na ideju da to sve bude na jednom pjatu. Uglavnom spojili smo tradiciju i moderno – opisala je Žana, napominjući kako ona i njena obitelj jako vode računa da su namirnice domaće.
Samo domaće namirnice
—To nam je jako bitna stavka. Povrće nam sadi na Osojniku od zeta tata, dundo Ivo, a sve dodatno uzimamo od ljudi s Lopuda i Šipana – ističe Žana koja je zajedno sa suprugom Renatom i njegovim rođakom Dariom prije 8 godina odlučila podići cijelu priču na jedan viši nivo.
—Zamislili smo sve kako bi htjeli da bude i onda smo uzeli arhitekta Marina Tošića da skupa s nama smisli kako da renovirano restoran u modernije, ali da ostane u njemu ta duša. Bilo je bitno da ostane drva, dio s klupama i svijetle boje. Svake godine nešto mičemo i dodajemo neke novitete, ali se stalno držimo iste baze. Ponosni smo na našu domaću kuhinju i u nju dodajemo taj moderan štih. Sve u svemu prezadovoljni smo rezultatom – govori Žana. A prezadovoljni su i gosti.
—Kad nam je vikendom rezerviran restoran po 5 dana unaprijed od ljudi iz Grada rečemo sebi – pa očito nešto dobro radimo. Najbolji dokaz da ideš u dobrom smjeru je kad ti je domaći čovjek na objedu i tad nam je srce ko kuća. Znamo se zezati i komentirati je li itko osto u Gradu i taj dan odradiš s najvećim guštom – ponosno će Žana. Ali osim domaće čeljadi restoran Dubrovnik na Lopudu ugostio je brojne poznate i slavne. Cristiano Ronaldo, Owen Wilson, Mateo Kovačić, Edward Norton, Mario Hezonja, Marin Čilić su samo neki od njih. I svi su naknadno iskazali neizmjerno zadovoljstvo i iznijeli same pohvale na račun domaćina i jela koja su kušali.
—Puno poznatih osoba iz raznih branša nam je dolazilo, ali nekako smo najponosniji na puno sportaša, sto domaćih što stranih, jer ti ljudi stvarno uživaju u našoj domaćoj zdravoj kuhinji i cijene to što jedu – naglašava Žana, koju smo jedva ‘uhvatili’ za razgovor, jer sezona je još u punom jeku, a njoj, kao i ostatku njene obitelji, pune ruke posla.
SLAVNA MORSKA KRALJICA – POPARA
Bitno da je riba što masnija!
Popržimo ribu u komadima i luk na ploške, dodamo bijelo vino, i kad ispari zalijemo ribljim temeljcem, dodajemo patate i tikvice, i nastavljamo kuhati. Od začina češnjak, petrusin, metvicu, sitno rezani ružmarin, sol, papar, rendanu koru od limete. Kuha se oko uru vremena. Jako je bitno da je riba što masnija. Preporučamo kijernu ili škrpinu.