Ponekad je čudno koliko je život nepredvidljiv i što nikad ne znamo gdje će nas putevi odvesti.
Tako je i meni splet neobičnih okolnosti pružio najbolje iskustvo u životu. U Španjolsku, točnije u Sevillu, otputovala sam krajem rujna, u početku bez plana ni sama ne znajući koliko će ta avantura trajati. U taj magični grad na obalama rijeke Guadalquivir zaljubila sam se prije nekoliko godina dok sam s obitelji putovala i otkrivala čari španjolskog juga, tj. Andaluzije. Tada sam si obećala da ću se kad-tad vratiti, a na svu sreću zahvaljujući mojim roditeljima taj mi se san ubrzo i ostvario. Međutim, ovo putovanje je bilo drukčije, jer je puno veća avantura biti sam u stranoj zemlji, osuđen na svoju snalažljivost, prvi put bez mame koja detaljno isplanira svako putovanje i drži sve konce u rukama. To je neopisiv osjećaj i definitivno bih svim mladima koji imaju priliku preporučila da otputuju negdje sami, bilo u sklopu Erasmus programa ili u vlastitom aranžmanu, jer je to životno iskustvo koje se ne može naučiti u knjigama. Tamo sam odlučila upisati tečaj španjolskog i osloboditi se straha govorenja tog stranog jezika kojeg učim već nekoliko godina, a ostatak vremena sam provodila istražujući taj čarobni grad. Uz sve kulturne znamenitosti koje oduzimaju dah poput katedrale i njenog poznatog zvonika Giralda, palače Alcázar, kule Torre de oro, Plaza de España, Parque de Maria Luisa itd. najviše su me dojmili ljudi i atmosfera grada. To je neopisivo, ljudi su opušteni, nasmijani i doslovno žive za fiestu i siestu. Oni ne mare za dane u tjednu i ne čekaju vikend da se opuste, kao što je to slučaj u ostatku Europe. Ne propuštaju priliku za druženje s obitelji, prijateljima ili kolegama, pa tako nije neobično da za vrijeme popularne sieste vidite kolege u poslovnim odijelima koji se opuštaju u tapas barovima uz vrhunsko andaluzijsko vino, mlade koji se druže pjevajući uz ritam gitare na gradskim trgovima, bake i djedove koji se igraju s unucima u mnogobrojnim gradskim parkovima i to u svakom dijelu dana. Sve to me podsjećalo na priče naših roditelja o nekadašnjem điravanju Stradunom i druženju na izlozima butiga i poželjela sam da se ta atmosfera može prenijeti i vratiti našem Gradu. Neopisiv je osjećaj šetati gradom i iza svakog kantuna čuti smijeh i gledati ljude svih generacija kako se druže i zabavljaju. Budući da su svi susretljivi, vrlo brzo sam upoznala dosta ljudi, ali sam najviše prijatelja stekla družeći se s Erasmus studentima kojih je bilo iz cijele Europe. Budući da je tih mjesec dana koliko je trajao moj tečaj prebrzo proletilo, kako bih ostala što duže u Španjolskoj, odlučila sam se za još jednu avanturu, zaposliti se kao au pair. To je također odlična prilika za mlade da otputuju u stranu zemlju i iskuse život u inozemstvu, za koju nažalost malo ljudi u Hrvatskoj zna.
Au pair ili kulturna razmjena
Tako je mene put odveo u Afriku, tj. na španjolski otok Tenerife, najveći otok Kanarskog otočja. Tamo sam živjela u obitelji, kojoj sam par sati dnevno čuvala šestomjesečnu curicu, a oni su mi zauzvrat davali tjedni džeparac. To je princip kulturne razmjene (Au pair), koju bih preporučila svim mladim ljudima željnim putovanja, koji naravno vole djecu. Ipak, moraju biti svjesni da će živjeti s potpuno nepoznatom obitelji i susresti se s eventualnim kulturnim razlikama kojima će se morati prilagoditi, ali u tome i jest čar te razmjene i stečenog iskustva. U slobodno sam vrijeme istraživala taj ‘otok vječnog proljeća’. Na sjeveru otoka, gdje sam živjela, nalazi se glavni grad Santa Cruz i studentski gradić La Laguna. Na sjeveru je dosta hladnije, pa samim time i mirnije od turističkog juga. Glavna atrakcija Tenerifa je vulkan El Teide koji je svojom visinom od 3718 metara ujedno i najveći vrh Španjolske. Meni je to najljepši dio otoka, zbog svog jedinstvenog krajolika ukrašenog neobičnim vulkanskim stijenama. Jug otoka obilježavaju ljetne temperature tijekom cijele godine, brojne pješčane plaže i mnoštvo kafića i klubova, za sve ljubitelje dobre zabave. Jug otoka je također poznat i kao okupljalište surfera, koji dolaze sa svih krajeva svijeta kako bi zavladali valovima Atlantika. Najegzotičnije životinje u prirodnom okruženju mogu se vidjeti u parku prirode Loro Parque u podnožju vulkana Teide, dok se na jugu nalazi najveći vodeni park u Europi – Siam Parque koje naravno vrijedi posjetiti. Ne bih se složila s mnogima koji Tenerife uvrštavaju u najljepše otoke svijeta, jer moram priznati da sam po onome što sam čitala i čula sve to zamišljala puno ljepše. To nikako ne znači da svatko tko ima priliku ne bi trebao poći i posjetiti ga, jer je zabava i uživanje svakako zajamčena. Na kraju krajeva mi iz Hrvatske, a pogotovo iz Dubrovnika, imamo visoke kriterije što se prirodnih ljepota i turističke ponude tiče, jer smo navikli na najbolje. Moja obitelj me došla posjetiti za vrijeme ‘zimskih’ praznika i svakako je bilo zanimljivo kupati se u Atlantskom oceanu za Badnjak i Božić. Moja španjolska avantura se polako privodila kraju, a kao što po običaju svi rastanci teško padaju, tako ni meni nije bilo jednostavno pozdraviti se od svoje ‘španjolske obitelji’, i svog španjolskog doma i vratiti se u realnost. Iako mi je nedostajao Dubrovnik i prijatelji, moram priznati da već smišljam gdje ću sljedeće otputovati, čim za to nađem vremena. I savjetovala bih svima koji ovo čitaju da se ne boje tog velikog svijeta izvan granica Lijepe naše, jer pogotovo sad otkad smo u Europskoj Uniji imaju mnoštvo prilika za otputovati i steći najbolje iskustvo i najljepše uspomene, što se svakako isplati!
Karla Mjehović