Pandemija koronavirusa zatvorila nas je u kuće, prikovala nas uz televizijske i svekolike druge ekrane. Sveprisutna je neizvjesnost, zabrinutost i beznađe. Hoćemo li se zaraziti, izgubiti nekog, ugrožena nam je egzistencija. Vrtimo kanale, prebiremo po mobitelima, kupovanje spenze i odlazak do ljekarne nam je jedini izlazak. Zatvorena je placa, ne radi peskarija, sve je teže doći do verdure I svježe ribe. Proljeće i sunce mami nas vani, a civilna zaštita i naši vatrogasci megafonima nas tjeraju u kuće. Pravila se moraju poštovati, zdravlje i sigurnost su na prvom mjestu, ali život mora ići dalje. Mnogi su odlučili spojiti ugodno s korisnim pa su izašli u svoje vrtove, kopaju, gnoje, sade i polijevaju, netko za sebe, netko za prodaju.
U Rožatu smo sreli Maru Monković, dugogodišnju prodavačicu s gruške place. Njoj povrća ne manjka, cijeli život se bavi poljoprivredom, ali nastao je problem s prodajom. Placa je za sada zatvorena i tko zna do kada će. Uz pomoć kćeri, kupce nalazi na Facebook stranici Dubrovačka virtualna placa i za sada to funkcionira, ali ipak, jedva čeka povratak na svoj stari banak i vjernim mušterijama.
U Podgaju smo naišli na Ivana Kolobarića kako okopava svoj mali vrt. Ima svega, voća i povrća, nekoliko kokoši…
-Ovdje sam najsretniji, evo, upravo sadim grah. Tužno mi je gledati ova pusta polja i dolce zarasle u draču. Dugo sam radio u Njemačkoj i moj vrt mi je najviše nedostajao. Jedan bračni par, školovani i bogati ljudi zamolili su me da im pomognem oko vrta. Nitko sretniji od mene. Oni su bogati, imaju novca, ali žele jest svoje, zdravo i čisto. Sad sam ovdje u mom malom raju, brinem o kokošima i voćkama, sadim povrće. Na zdravom sam suncu i zraku, a neizmjerna je sreća hraniti se plodovima svojih ruku. Ova pošast će proć’, kad – tad. Samo se nadam da ćemo izvuć’ pouku iz svega ovoga. Grehota je sva ova neobrađena zemlja, a imamo sve uvjete za nahranit’ zdravom hranom, sebe i pola Europe. Stalno govorim svojim sinovima da ne prodaju zemlju, kad mene više ne bude. Zemlja je naše blago i njoj se moramo vratiti – rekao nam je Ivan Kolobarić.