Uz umjetničku vrijednost klaustar kao dvorište ima svoje praktične funkcije. Služio je i za šetnju redovnika, pogotovo u vremenima kad oni nisu smjeli olako izlaziti iz samostana. Donja šetnica upotrebljavana je i za pokop mrtvih, a u istu svrhu korišteni su podovi crkve, sakristije i kapitularne dvorane, što je bio jedan od izvora prihoda samostana.
Tako je bilo do pada Dubrovačke Republike, kada su Francuzi takvu praksu pokapanja zabranili. Ipak, redovnici i danas uživaju raznovrsne praktične koristi ovog dvorišta. Klaustar je pun ornamenata, iz kojih izvire bogata simbolika. Gotovo da nema kamena koji nije i u dekorativnoj ulozi. U klaustru je i puno toga atipičnog, što se ne može naći u drugim sličnim zdanjima, pa je on upravo po tome originalan. Skoro da nema figure ili obrađenog kamena koji nije povezan s nekim simboličnim značenjem. Ovdje je mnogo kamene ornamentike s različitim biljnim viticama. Od njih su između ostalih prepoznatljivi listovi: palme, smokve, loze, ljiljana, hrasta, lovora, akantusa, astragala, perunike, bršljana i drugih. Vrlo često pojedini biljni listovi su u funkciji dekora i pojavljuju se u kombinaciji s listovima drugih biljaka, ili imaju vitice koje u prirodi ne postoje, pa ih je vrlo teško raspoznavati.
Na kapitelima se nalazi mnogo figura, a većina od njih sa sobom također nosi simboliku. Ima figura s biblijskim likovima, ali i onih mitoloških, koje se ne mogu lako povezati s kršćanstvom, s franjevcima i s njihovim prostorima. Ovdje je međutim riječ o dvorištu, pa su u njega mogli ući znakovi i figure iz mitologije, kao i one iz mašte ili praznovjerja klesara. To potvrđuje činjenicu da se kršćanstvo otvaralo drugim kulturama i uzimalo od onoga što su one sa sobom nosile. U klaustru je mnogo simbola koji su se upotrebljavali i u predkršćanskim kulturama, što se može tumačiti činjenicom da su narodi koji su prihvaćali kršćanstvo u njega unosili i svoje znakove. Posebno to vrijedi za skupinu naroda pod zajedničkim imenom Kelti. Oni su, seleći se i osvajajući druge krajeve, sa sobom donosili svoju kulturu i običaje. Upravo oni, o čijim običajima su zapisi vrlo oskudni, najčešće u kršćanstvo unose svoje simbole. I na naše prostore, pod njihovim utjecajem, došli su znakovi iz njihova kulturnog kruga i starog vjerovanja.
Ti simboli postali su slavenski „sveti simboli“, ali se i u teološkim krugovima o njima malo govori. Neki od njih vrlo često su na sakralnim objektima kao ornamenti. Ima ih na kamenim i drvenim predmetima, na misnom ruhu i na crkvenom posuđu. Na kamenoj ornamentici klaustra nalaze se mnogi od njih. Uz peruniku, spirale i ognjila, na ogradi gornje šetnice zastupljene su: svastika u različitim prikazima, cvijet života, čvor, mjesec, triquetra, kotač i druge. Iako se simboli pojavljuju u različitim formama, u konačnici se svode na znak sunčeva koluta. Taj kultni simbol, čiji krakovi imaju smjer kretanja sunca, a kojeg su koristili mnogi narodi i mnoge religije, povezuje se s bogom suncem od kojeg dolazi život. Različiti narodi ovog boga poznaju pod različitim imenima. Na primjer, u Egiptu je to Ra, u Grčkoj Helios, u Rimu Sol, i slično. Hrvati su preuzeli mnoge simbole iz tog kulturnog kruga. Majstori klaustra, uz biblijske i kršćanske simbole, neke od preuzetih znakova ugradili su u klaustar. U doba izgradnje klaustra, neki od tih drevnih znakova sunčeva koluta, već su bili uobičajeni na sakralnim objektima. Sunčev kolut nalazi se i u crkvi svetog Mihajla na Koločepu iz 11. stoljeća. Slični znakovi prisutni su još na podnim mozaicima u porečkim bazilikama iz 4. i 5. stoljeća. A na sakralnoj odjeći i predmetima zadržali su se sve do naših dana.
Treba imati na umu da za kršćane tajne vjere znače stvarnost, ali su na ovome svijetu prisutne samo u znaku. Zato se Presveto Trojstvo često prikazivalo i prikazuje pomoću simbola. Keltski kršćani triquetru, taj drevni solarni i lunarni simbol, odavno su preuzeli kao simbol Presvetog Trojstva. U ovom klaustru taj simbol može se otkriti u trokutima, u trolistima, u trima spojenim kružnicama, koje su vrlo česte u kombinaciji sa znakom perunike. Kao kamena ornamentika čest je i ljiljan, koji spada u vrstu perunike, a u vrijeme kad su ovi simboli klesani njihovi cvjetovi čak su i nazivani istim imenom. Ljiljan, kojeg Biblija više puta spominje, posebno u Pjesmi nad pjesmama, simbolizira čistoću i povezuje ga se s Blaženom Djevicom Marijom. A perunika ili sabljasti ljiljan simbolizirala je često i Kristove muke.
Lako je zapaziti da se u franjevačkom klaustru nalaze neke figure koje nikada nisu spadale u klasični popis liturgijskih kršćanskih simbola, ali su klesarima bile bliske i oni su ih ugradili u ovo čudesno dvorište. Preko njih svojim suvremenicima i budućim generacijama htjeli su prenijeti određena saznanja, svoja vjerovanja i stavove. Neka od njih skrivena su još uvijek u nedovoljno istraženoj simbolici brojeva.
Fra Stipe Nosić