Rekonstrukcije u našem Gradu

Evo smo dobili objašnjenje o gradnji pored naše bolnice na Medarevu, taman smo počeli misliti da je riječ o novom odjelu a kad tamo gradi se autopraonica gdje je investitor sama bolnica, dok je korisnik privatna firma.

Valjda ćemo ubuduće doznati tko je što. Baš lijepo mi ćemo se u bolnici pregledavat i liječit, a ispred bolnice će nam prati auto,samo ne znam hoće li to ići za gotovinu ili preko dopunskog. Ipak se moram upitati jeli dopušteno postavljati privredni objekt pored zaštićenog spomenika kulture u ovom primjeru ljetnikovca Ohmučević-Beneša. O tome bi nam nešto mogli reći naši konzervatori,ako će nam dati suvisliji odgovor nego u slučaju vile Oberster, koja se nalazila na adresi Između ribnjaka na Lapadskoj obali. Takvo objašnjenje izgradnje novog objekta na mjestu nekadašnje vile nisam nikad čuo ni čitao, kažu riječ je o rekonstrukciji gdje se poštuju povijesno planske matrice,unatoč suvremenom oblikovanju,u smislu prilagođavanja funkcije i sadržaja suvremenim potrebama,a sve je sukladno sustavu mjera zaštite unutar zone B povijesne cjeline gradskog predjela Giman. Ovako dobar vic ne može se čuti svaki dan. Odobreno je rušenje prekrasne vile sa početka 20.stoljeća, da bi se na njenom mjestu izgradio bezličan modernistički objekt, a onda se to naziva rekonstrukcijom. Možda bismo to mogli nazvati reinkarnacijom srušene vile,jer ta dva objekta imaju utoliko veze što su oba stambena. Mi ćemo svakako ovu novu definiciju pojma rekonstrukcije trebati zapisati u Opću enciklopediju jer su nas do sada učili da je rekonstrukcija dovođenje objekta u prvobitno stanje ili u stanje najbliže prvobitnom. Ovako imamo novi vid dubrovačkog sklada, gdje se novokomponirani objekt prekrasno uklapa između dvaju ljetnikovaca Pucić i Zamagna (Kazbek), nešto kao prst u oko. Odgovorio bih na pitanje čemu služi ona taraca nad ribnjakom, pa tu će novi vlasnik istovremeno moći toćat noge i ribati na ribe iz istog. U svakom slučaju ovo nije jedina “rekonstrukcija” u Gradu. Već se govorilo o rekonstrukciji tvrđave Revelin, premda je riječ o preoblikovanju njene unutrašnjosti kako bi se tako dobiveni prostor koristio u multimedijalne svrhe. Međutim, mislim da se za novac utrošen za ove radove mogao izgraditi suvremeni objekt koji bi bio daleko prikladniji od same tvrđave,koja je praktički devastirana kao spomenik kulture,a od nje je ostala samo vanjska ljuska. Dobro je da radi toga nismo izgubili status svjetske kulturne baštine. Nismo slušali ni komentar u slučaju izgradnje kanalizacijskog sustava na Solitudu, gdje investitor kao ni izvođač ne znaju da rade u području zone stroge zaštite ljetnikovca Ghetaldi-Gundulić i u području kontaktne zone ovog spomenika, te kako treba izvoditi radove u tom slučaju. A o stvarnoj rekonstrukciji ovog spomenika ne treba za sada ni sanjati. Po našem Gradu imamo i druge primjere “rekonstrukcije” čak i unutar zidina. Otvaraju se tarace na krovovima,za sada mi je poznata barem jedna a vjerujem da bi se našla i još koja osim one u ulici od Sigurate, dovršio se stambeni objekt ispred muzeja Rupe ,koji je od betona i bloketa čekao dovršenje desetak godina, nikli su novi belvederi na krovovima,otvarali su se nova vrata, (kao na Prijekome), a biće i koji prozor tamo gdje se ne vidi na prvi pogled,dio preinaka na samostanu Klarisa sigurno ne spada u rekonstrukcije uz probijanje obrambenog zida kod Kule Puncijele. Kako se moglo dozvoliti postavljanje onakvog serklaža sa kanalom na palači hotelu Pucić,kad takvo nešto ne postoji ni na jednom povijesnom objektu u GRADU i okolici, nadalje su poznate promjene fasade palače u Kovačkoj ulici što koliko znam do danas nije riješeno,promijenjena je djelomično fasada jednog stambenog objekta i u Boškovićevoj još prije Domovinskog rata,nadograđena je Muzička škola o čemu se nikad ne govori,rekonstrukcija Orlandova stupa je tako dobra bi se stup mogao raspasti,nadograđena je i kuća u ulici Plovani skalini. Premda je palača Isusović-Braichi na Prijekome rekonstruirana i dovedena u izvorno stanje, čini mi se da pored visoko kvalitetnih kamenoklesarskih radova postoji disproporcija u veličini novootvorenih vrata i prozora prema dimenzijama same palače,a također mi se dimenzije okvira vrata i prozora čine prevelike. Siguran sam da bi se našlo još primjera neodgovarajući postupaka na povijesnim objektima kada bi se obišla svaka kuća i palača,a također pogledao Grad na snimkama iz aviona,a sigurno ima takvih primjera i u okolici. Samo se nadam da jednog dana neće i unutar zidina niknuti neka “vila Oberster”, jer danas imamo neke građevine i nadogradnje iz vremena Austrougarske i kraljevine Jugoslavije,pa se ne može biti siguran da se možda ne pojavi nešto slično modernije i u budućnosti. Doživjeli smo vrlo uspješnu rekonstrukciju ljetnikovca Bona-Caboga u Rijeci dubrovačkoj pa se nadamo da će i drugi zapušteni ili teško oštećeni ljetnikovci i njihovi vrtovi doživjeti obnovu u tom prostoru,kao i u Gružu i Lapadu.

Marko Tomić

Stavovi i mišljenja u rubrici ‘Vaše vijesti’ ne izražavaju nužno uredničku politiku redakcije portala dulist.hr, već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora.