RECIKLIRANI GRADSKI ANDROID: Gradski urbani genom u kolapsu

Svaki moj dolazak kući je blagoslov. Grad mi je jedini preostali korijen. Znam da u mom DNK nije sve bajno, pa je povratak Njemu ozdravljenje. On uvijek stoji čvrsto na stijeni Laus okružen debelim zidom, pa brižno štiti svoju djecu. Stoljećima on to uspješno čini i stoljećima bi on to činio da nije zle sudbine! Sve ono što nije uspjelo gramzljivom neprijatelju oružjem, uspjelo je Androidima bez njega. Debele zidine za njih nisu više tu da štite djecu Grada, već samo njihovu vlastitu pohlepu.
Piše: Milan Karlovac
GRADSKI URBANI GENOM
Prostorni sistemi planiranja nisu sami sebi cilj, oni su u službi razvoja. Pravilna gradska urbana rešetka nije posljedica neke revolucionarne (preko noći) odluke poglavara Grada, već rezultat kontinuiranog i osmišljenog povijesnog razvoja naselja. Ona je također rezultat postepenih dugotrajnih nezavisnih pomaka autohtone urbane tradicije rano bizantijskog porijekla. Gradskim statutom pravno utemeljen sistem građenja ju je razvojno osnažio. Korijene vuče od VI. st. prije Krista. Hippodamenovog planiranja gradova Miletusa i Selinusa po kordinatnom sustavu (infrastrukture) Cardo-decumanusa. Hippodamenov koncept urbane rešetke nastavio je svoj opstojni kontinuitet u urbanoj jezgri grada pa i u genomu uličnog stambenog bloka kuća u nizu na Prijekom. Blok definiran u XIII. st. predstavlja najracionalnije planiranu parcelaciju u povijesti urbanizma (6,1 metar puta 6,1 metar) parcela sa specifičnom morfologijom stanovanja predstavlja jedinstveni koncept. Bez socijalne segragacije stanovnika ona je ogledni model svog vremena i uspješno se održala do potresa 1667. godine.
1667. – KATAKLIZME PRETVORITI U PREDNOSTI
Poslije potresa na mjestima srušenih kuća grade se javni socijalni prostori nužni za kvalitetan život urbanog genoma (njegovih stanovnika). Niknuli su trgovi; Gundulićeva poljana, Bunićeva poljana itd., dok stambeni blok Prijeko dobiva svoju preparcelizaciju spajanjem (po potrebi) više parcela horizontalno da se omogući građenje većih stolnih vlastelinskih kuća baroknog vremena. Umijeće Dubrovčana da kataklizme pretvaraju u prednosti rezultiralo je u kvalitetnoj promjeni morfologije genoma Prijeko i tako omogućilo njegov daljni kontinuirani razvoj.
SOCIJALNO DRUŠTVO I PROSTORNO PLANIRANJE
Nova vremena i promjena strukture društva utjecalo je na stvaranje novih potreba i navika življenja. Socijalističko društvo je i politika zdravog socijalnog susjestva, gdje su utemeljene antropološke obaveze javnog prostora a za servisiranje građana. Stanovnicima gradske jezgre je omogućen kvalitetan i jednostavan pristup svim nužnim i potrebnim servisima (trgovine, obrti, zanati itd.). Na stambenom bloku kuća u nizu na Prijekome, zbog minimalističkih udaljenosti, fizičko susjestvo – ulica, postaje socijalno mjesto druženja i razmjene informacija i iskustava, a sve nužno za daljni razvoj urbanog genoma. I to je funkcioniralo uspješno sve do pobjede razuzdanog kapitalizma i pojave Androida.
URBANI GENOM U KOLAPSU
Zbog financijske pohlepe Androidi su preopteretili urbano tkivo Grada turistima. I tako su natjerali građane, kojima su promijenili životne uvjete, na egzodus. Antropogene obaveze javnih prostora su nestale, servisne institucije također. Broj stanovnika se rapidno smanjio na cca osamsto stanovnika 2013. i još uvijek je u opadanju. Dok ukupne dnevne migracije u jezgru (radne i turističke) dosežu cifru od 35 000 posjetitelja i više na površinu od 70 000 metara kvadratnih, a u slučaju nedaj Bože požara ili potresa taj broj ljudi bi se skupio na 22157 m2 otvorenog prostora ili 0.6 m2 po posjetiocu, što je puno manje od granice od 1 m2 po posjetiocu koji kod nekih ljudi izaziva klaustrofobiju. Da li će Androidi preuzeti odgovornost za mogući stampedo na izlazima iz Grada, ne možemo nagađati, ili možda im taj scenario i odgovara da pospješe odlazak preostalih ‘samuraja’. Odlaskom i posljednjih građana iz Grada Dubrovnik postaje mrtvi grad, muzej kojeg se može klikom miša razgledati na računalu. Grad bez građana nije turistički proizvod. Androidna pohlepa za ‘više’ rezultira im gubitkom vlastitog grada.
EXX SAN SPA
Turistički stručnjaci znaju da eksploatacija nafte i njeno tramakanje nije kompitabilan posao sa razvojem turizma. Svaki onaj koji je bio na kalifornijskim ili luizijanskim plažama to zna. Stoga začuđuje muk Vijeća Umoljenih Grada na vijest o potencijalnom eksploatiranju nafte na području južnog Jadrana, pogotova danas kada se gradsko vijeće opremilo novonadošlim članovima i turističkim stručnjacima. Možemo zaključiti da plan pretvaranja grada u muzej ide Androidima uspješno jer se njima u široj budućnosti otvara prostor za nove aktivnosti u naftnoj industriji. Promislite da im se potrefi i nafte bude toliko da Stradun mrtvog Grada pretvore u kupke i talasoteraopiju za bolesne. Onda bismo svi mi morali početi živjeti kao stanovnici već naftom bogatih zemalja, Venecuele, Iraka, Sirije, Libije, Konga, Nigerije…
GHOST TOWN
Grad je planiran za održivo prostorno življenje svojih stanovnika. Gradski urbani genom svojim razvojnim procesom je omogućio povijesnu održivost gradske jezgre. U svom razvojnom ciklusu je utjecao na razvoj modernog društva više nego bilo koji drugi, zato je njegova održivost u sklopu cjelokupne strukture Grada zaštićena poveljom Ujedinjenih Naroda kao zaštićeni grad WHC. Njegov razvoj je bio stoljećima u kontinuitetu ali samo do pojave pohlepe Androida koji su njegov životni proces zaustavili. Svojim planiranim postupcima oni Grad pretvaraju u Ghost Town.