Razvrstavanje otpada u Dubrovniku zakonska je obveza, no u praksi Dubrovčani se i dalje suočavaju s izostankom sustava, nedostatkom edukacije i nejasnim pravilima. Posljedice toga vidljive su u podacima koji pokazuju da Grad odvaja tek 11 posto ukupnog otpada!
Sustav gospodarenja otpadom pravno je utemeljen donošenjem Zakona o gospodarenju otpadom koji je stupio na snagu 31. srpnja 2021. Temeljem te Vladine odredbe, Gradsko vijeće Grada Dubrovnika je u rujnu 2022. usvojilo ključnu odluku o načinu pružanja javne usluge, kojom je formalno započeo prijelaz na model naplate prema stvarnoj količini predanog otpada. No, na dubrovačkom terenu se gotovo ništa ne događa.
Prema podacima Čistoće Dubrovnik, izvještavali su mediji, Dubrovnik se nalazi daleko ispod nacionalnih i europskih ciljeva odvojenog prikupljana otpada. Građani pronalaze izliku koja ih navodno spriječava u razvrstavanju u tome da većina otpada i dalje završava u miješanom otpadu na Grabovici, bez mogućnosti recikliranja ili ponovne upotrebe.
Godišnji penali!
Zbog neispunjavanja zakonskih obveza u području gospodarenja otpadom, Grad Dubrovnik kontinuirano plaća paprene kazne u iznosima koji se penju i oko 200 tisuća eura. Naime, jedinica lokalne samouprave prekoračila je dopuštene količine miješanog otpada sakupljenog u sklopu javne usluge na razini godine te je time mora plaćati penale Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. To predstavlja financijsko opterećenje koje se izravno odnosi na gradski proračun, a time neposredno i na građane, dok istodobno ukazuje na dugogodišnje propuste i izostanak implementacije sustava razvrstavanja otpada.
Zato smo se odlučili pitati gradske vijećnike podržavaju li trenutni smjer kojim Grad ide u rješavanju ovog problema, tko je odgovoran te kakva rješenja oni predlažu.
– Osobno doma razvrstavam otpad, te sam potpuno svjestan da mi kao Grad kasnimo u vezi toga te plaćamo penale, kao i gradska jezgra gdje je situacija još gora. Sam sustav u jezgri nije napravljen na način da bi bio funkcionalan za odlaganje otpada. Jedino što se redovito odvaja i to duži niz godina je karton. Trenutno, za bolji sustav odlaganja u jezgri nemamo ni sustav ni kamere i svuda kante za odvojeno prikupljanje otpada i to je ono što ponavljamo cijelo vrijeme u Gradskom vijeću. Smatram da bi trebale postojati kamere, te da bi redarstvo trebalo biti malo bolje u samoj kontroli odvajanja. Na primjer, trenutno u jezgri za prikupljanje elektronskog otpada (špaher) potrebno je čekati i do dva mjeseca kako bi ga ovlaštena firma pokupila. To je nešto za što je, u ovom slučaju, i država zaslužna – istaknuo je Gradski vijećnik, Marin Krstulović iz Srđ je Grad, ujedno i predsjednik gradskog kotara Grad.
Gradski vijećnik, Jasmin Deraković, iz DDS-a, istaknuo je kako mi, kao društvo, nismo osvijestili važnost ovog problema te da je Dubrovnik započeo s mnogim predradnjama, ali da dinamika provedbe još uvijek nije na razini koja bi omogućila ostvarenje ciljeva. Savjetuje da je potrebno dodatno unaprijediti infrastrukturu za odvojeno prikupljanje otpada, optimizirati logistiku te osigurati bolju kontrolu i praćenje sustava. Osobno dosljedno razvrstava otpad te smatra da osobni primjer ima veliku važnost jer, kako kaže, sustav u praksi može funkcionirati jedino ako se primjenjuje jednako na svim razinama.
Sustav naplate još uvijek ne uzima u obzir stvarnu količinu proizvedenog otpada ni razinu razvrstavanja iako postoji pripremljen cjenik. Zbog toga oni koji nastoje pravilno odvajati otpad plaćaju jednako kao i oni što to ne rade.
Time, Gradski Vijećnik, Željko Raguž iz stranke DUSTRA, savjetuje pravednije plaćanje stalnog otpada na način da se naplata ne mjeri prema kvadraturi stana, jer u stanu od 100 kvadrata može živjeti 5 ili 6 ljudi, a u drugome samo jedna osoba te oni zapravo plaćaju isti iznos, što nije pošteno.
Pad povjerenja u sustav
Niska stopa odvajanja otpada i problemi u provedbi doveli su do pada povjerenja građana u sustav razvrstavanja otpada, stava je Krstulović. On napominje da kada pravila nisu jasno komunicirana, a rezultati izostaju, motivacija za sudjelovanje u sustavu slabi. Sustav koji se percipira kao neučinkovit potiče osjećaj besmislenog razvrstavanja, što se u konačnici odražava na loše rezultate i veće količine miješanog otpada.
Krstulović nadalje navodi kako je došlo do nepovjerenja starije populacije, te da u odnosu na njih, djeca u vrtiću i osnovnim školama već znaju što je reciklaža i kako odvojiti otpad i to se vidi u istraživanjima, no da stariji ljudi nakon iskustva više ni ne vjeruju u sustav i ne slijede te korake. Smatra da nije u redu da Gradu desetljećima stoji isti postotak odvajanja otpada te da se stoga plaćaju penali (euri). Vjeruje da je potrebno vratiti povjerenje ljudi, kako njihov odvojeni otpad nije smeće niti će završiti na odlagalištu, nego da će biti ponovno upotrijebljen, kako bi se krenulo u poboljšanje trenutne situacije. Zaključuje kako je za spas trenutne situacije važno vratiti poljuljano povjerenje građana te adekvatnu edukaciju kako bi se građani znali informirati o toj temi.
Upravo zato kao ključ uspješnog sustava nameće se nužnost edukacije koja bi građanima jasno objasnila njihovu ulogu u novom modelu gospodarenja otpadom.
Može li edukacija popraviti situaciju?
– Edukacija građana ključna je komponenta uspješnog sustava gospodarenja otpadom.- smatra Deraković, čime se dolazi do zaključka da bez jasnih, dosljednih i lako razumljivih informacija građani ostaju prepušteni vlastitim procjenama, što automatski dovodi do pogrešnog odlaganja otpada. Izostanak sustavne edukacije pretvara zakonsku obvezu u izvor nesigurnosti i neznanja, umjesto u funkcionalnu praksu, rekao je Deraković, čime se slaže i vijećnik Marko Potrebica.
– Ja sam definitivno za edukaciju, ali podržavam i financijske penale. Što znači da, sa novim modelom odlaganja, sve ono što ste reciklirali vi ne plaćate, plaćate samo realnu količinu. Mislim da će uz edukaciju ljude motivirati financijska posljedica tih odluka ili aktivnosti. U konačnici, ako ne poštujete određena komunalna pravila trebate platiti novčane kazne koje će biti pravedne. Kazne se ne odnose na razvrstavanje otpada, nego za odlaganje otpada da se ne bi, primjerice, na vrućem ljetnom danu širio nelagodan miris te da očuvamo ljepotu našeg Grada – nadodao je predsjednik Gradskog vijeća, Marko Potrebica iz HDZ-a.
Dok jedni smatraju kako je srž u edukaciji, drugi vjeruju da problem leži u mehanizmu recikliranja.
– Smatram da nije samo stvar edukacije građana, došli smo do toga da stalno educiramo, ali je nemoguće nešto postići bez vjere u mehanizam recikliranja, koji obavještava i pokazuje kako stvarno koristimo reciklirane materijale, a ne da nečiji trud i sirovina, završe kao miješani otpad zbog neodgovornih pojedinaca – suprotstavio se Krstulović.
Vijećnica Viktorija Knežević iz stranke Centar svu odgovornost za trenutni nered prebacuje na gradsku Čistoću.
– Jedno pitanje koje namjeravam postaviti na sljedećoj sjednici Gradskog vijeća je „Postoji li plan za gospodarenje otpadom“, a i ako postoji taj plan očigledno nije odgovarajući, samim time ne prati potrebe građana. Naša gradska Čistoća poprilično dobro prazni kontejnere i imaju dobar raspored za komunalni otpad, ali ovaj otpad koji je recikliran ne prazni se na odgovarajući način. Još veći problem predstavljaju frustracije građana koji smatraju da je besmisleno razdvajati otpad ako naposljetku sav otpad završi na istom mjestu bez razvrstavanja. Također, dolazimo do problema percepcije ljudi koji misle da sav otpad koji se razvrstava završava na Grabovici, time mislim da bi Čistoća trebala redovito izvještavati građane o prikupljenom otpadu kampanjom gradnje povjerenja. Veliki broj naših sugrađana je nezadovoljan, prema izvješću o poslovanju koji se spominjao na sjednici, na gradsku Čistoću dobili smo čak 4 posto pritužbi, radi se o istoj godini u kojoj je i npr. Zagreb imao oko 2 posto pritužbi, to je strašno! Također jedno pitanje koje ću ja usvojiti je „Tko kontrolira kontrolere“?. Mi smo zadovoljni ljudima koji čiste Grad ali iznad njihove pozicije mora stajati netko tko je odgovoran, netko tko nadzire, taj sustav očigledno nije dobro uspostavljen. Mislim da je problem integriranje gradske Čistoće. Oni ne rade dobro svoj posao. Kontejneri se ne prazne redovito što demotivira ljude i nedovoljna je transparentnost u radu. Nisu tu krivi građani, to je sve posao Čistoće, krive su osobe koje su odgovorne, osobe koje upravljaju tom firmom – smatra Knežević.
Željko Raguž, primjerice, smatra da je za daljnje educiranje potrebno obavijestiti građane informacijom gdje završava taj otpad koji je razvrstan. Jer govori, ako se taj „razvrstani otpad” naposljetku nađe na jednom mjestu, postavlja se pitanje samosvijesti građana i osjećaja „zašto ja to radim“. Smatra da bi se ljudi bolje odnosili prema otpadu kada bi bili više informirani te da je preduvjet prema poboljšanju planirani Centar za gospodarenje otpadom koji je dugo najavljivan.
Iako se primjena novog sustava zakonski najavljuje godinama, podaci u Dubrovniku pokazuju da bez jasnih pravila, učinkovite kontrole te kontinuirane edukacije rezultati izostaju. Stopa odvajanja otpada od 11 posto i izrečena novčana kazna jasno upućuju na to da još uvijek nedostaje osnovna infrastruktura za njegovu stvarnu primjenu.
Karla Sabljić
