Reporter Andrija Jarak izvještavat će s inauguracije novoizabranog predsjednika Zorana Milanovića koja će se održati u utorak, 18. veljače. U razgovoru za Večernji list, među ostalim je istaknuto kako je jedini domaći novinar za kojeg je vezana kletva. Kada nekome kažete ‘dabogda ti Jarak izvještavao ispred kuće’, to je znak da mu ne želite dobro.
– Službe osiguranja na Pantovčaku su jake, stoga ne mislim da je Zoran Milanović ugrožen, a i meni su to već poznati prostori. Ništa se još nije srušilo kad bih ušao tamo, pa mislim da neće ni sada. Šalu na stranu, čast jer pratiti predsjedničku inauguraciju – ceremoniju koja je važna za kulturu demokracije svake zemlje, pa tako i naše. Mislim da su neke stvari tradicijski bitne, a na tradiciji se u određenoj mjeri formira identitet zemlje – kaže Jarak i podsjeća na to kako je nastala poznata uzrečica.
– Sad mi je potpuno normalno da mi mašu i uzvikuju to, ali mi je zanimljivo kako ima ljudi koji još uvijek misle da je nisam čuo. Sve je smislio moj dragi Alen Balen, genijalni um genijalnog glasa koji nas je iznenada napustio prošle godine. Jako mi nedostaje, u mislima mi je stalno, a kad netko izgovori tu rečenicu, imam osjećaj da kroz njega progovara on – kaže Jarak koji se dosad nekoliko tisuća puta javljao s terena.
Razmišlja i o pisanju knjige.
– Možda jednom, u mirovini, uz more i najljepši pogled, strateški odabran u mojem Dubrovniku. Inspiraciju će mi sigurno pružiti pogled sa Srđa – dodao je Jarak.
Dubrovnik nije bilo lako zamijeniti Zagrebom, no brzo se naviknuo.
– Bio je to stres. Kao da vas netko izbaci iz tračnica. Nedostajalo mi je sve dok se Zagreb i ja nismo navikli jedan na drugoga. Sad je sve posloženo, obitelj, dom, posao, prijatelji i živimo sretno. No Dubrovnik će mi uvijek biti dom i posebno uzbuđenje obuzme me kad mu se približavam – priča Jarak. Najveće bogatstvo su mu njegova djeca. Kći Anamarija mogla bi biti i njegova nasljednica. Prije dvije godine mediji su prenijeli njezino pismo o Vukovaru.
– Oni me doživljavaju kao tatu i to mi je drago. Neka tako i ostane. Sin studira odnose s javnošću, vidjet ćemo kamo će ga odvesti život. Pismo koje spominjete bio je Anamarijin osvrt na posjet Vukovaru sa školom. Tad sam, priznajem, bio jako ponosan jer sam shvatio da je prepoznala što Vukovar jest i što bi trebao biti za sve nas. Dotaklo ju je na pravi način i to je napisala – ponosno će Jarak.
Više pročitajte ovdje.