Dubrovačko-neretvanska županija 12. svibnja obilježava svoj dan i blagdan svog nebeskog zaštitinika, sv. Leopolda Bogdana Mandića. Tim povodom porazgovarali smo sa županom Nikolom Dobroslavićem o projektima i temama važnima za ovu Županiju, kao što su Centar za gospodarenje otpadom, zaštita Malostonskog zaljeva, koncesioniranje pomorskog dobra i kontrole koncesionara…
Uskoro kreće prva faza sanacije odlagališta Grabovica, hoće li se do njenog zatvaranja izgraditi Centar za gospodarenje otpadom?
Moramo zatvoriti sva odlagališta otpada u županiji, ali i u cijeloj Hrvatskoj jer nisu prihvatljiva po standardima zaštite okoliša Europske unije. Zbog toga je razvijen cijeli sustav zbrinjavanja otpada od trenutka njihovog zatvaranja, a koji uključuje odvajanje i recikliranje, dok će se ostatak zbrinjavati u Centru. Daleko smo odmakli s projektom, istina sve se otegnulo i više nego što je trebalo. Imali smo određene blokade u ministarstvu za vrijeme ministrice Mirele Holy i ministra Slavena Dobrovića, ali sad smo to prevladali i idemo dalje. Imamo lokacijsku dozvolu, studija izvedivosti je završena i kontrolira se u Jaspersu, tijelu Europske komisije budući da očekujemo u velikoj mjeri sufinanciranje sredstvima europskih fondova. Nakon što studija bude ovjerena, ići ćemo na samo financiranje, a u međuvremenu i na građevinsku dozvolu. Centar za gospodarenje otpadom jedini je mogući način odgovornog rješavanja zbrinjavanja otpada u našoj županiji. Hoće li Grabovica ostati otvorena do završetka centra, ne mogu procijeniti, ali se nadamo da hoće. Postojale su dileme treba li se ranije zatvoriti pa se pokazalo da to nije nužno, što je dobro jer bi druga rješenja poput odvoza na druga odlagališta bila komplicirana.
Možemo li konačno govoriti o rokovima za završetak izgradnje Centra?
Nadamo se da ćemo tzv. odluku o financiranju europskim fondovima dobiti vrlo skoro, možda za mjesec, dva ako studija izvedivosti bude potvrđena od strane Jaspersa. Tad slijedi prijava za financiranje, koja traži određeno vrijeme. U najboljem slučaju javnu bismo nabavu mogli završiti u ovoj godini. Teško je procjenjivati rokove budući da znamo da se kroz postupak javne nabave, a zbog mogućih žalbi ponuditelja, rokovi mogu produljiti. No, to je procedura koja se mora poštovati. Centar po pravilima europskog financiranja moramo završiti do kraja 2023. godine, ali se nadamo da ćemo uspjeti i ranije, već 2022.
Dio javnosti strahuje se da će Centar, ali i buduća turistička izgradnja u zoni Dube stonske ugroziti Malostonski zaljev, je li strah opravdan?
On je razumljiv, ali nije opravdan zbog toga što smo za Centar napravili Studiju utjecaja na okoliš, koja je bila u javnoj raspravi. Struka je pokazala da nema negativnog utjecaja na okoliš, odnosno da nema onog utjecaja koji se ne može kontrolirati i da neće doći do zagađenja Malostonskog zaljeva. Nemam razloga ne vjerovati struci. Ima, naravno, i drugih mišljenja, ali takva se studija izrađuje po pravilima struke, kontrolira je Ministarstvo zaštite okoliša i ide kroz javnu raspravu. Ako struka ispita utjecaj na okoliš, napravi studiju i predstavi je te stoji iza svojih nalaza, onda moramo tome povjerovati. Razumijemo zabrinutost, ali ne možemo zbog toga zaustaviti život.
Rasprave su se ponovno potaknule u ožujku kad se u Malostonskom zaljevu pojavio noro virus. Što se po pitanju tog zagađenja do danas poduzelo? I sami ste rekli kako je nužno spajanje svih naselja na sustav odvodnje, tko bi trebao inicirati taj projekt?
To mora napraviti Općina Ston za svoje područje, dok je područje Bistrine pripojeno na kanalizaciju. Imamo sustav odvodnje koji prikuplja otpadne vode Neuma. Riječ je o međudržavnom ugovoru koje je počeo zajedničkim projektom općine Neum i bivše općine Dubrovnik, koji rješava gospodarenje cjevovodom koji prikuplja otpadne vode od Neuma i vodi ih u mljetski kanal. Na taj sustav je pripojeno područje Bistrine, no ne još i sva naselja općine Ston. Stoga je potrebno da se što prije završe projekti i izgradnja sustava odvodnje te je nužno da niti jedna kapljica otpadnih voda ne ulazi u Malostonski zaljev. Taj cilj moramo postići, samo je pitanje kako ga najbrže postići. Razgovarao sam o tome s načelnikom općine koji je svjestan situacije i na tome radi. Time ćemo smanjiti rizike. Međutim, nakon izgradnje Centra za gospodarenje otpadom, ako ne i prije, moramo razgovarati s Općinom Neum o njihovom odlagalištu otpada. Ono objektivno može predstavljati određenu opasnost za Malostonski zaljev. Tu činjenicu udruge ne procjenjuju objektivno jer se govori o Centru kao o problemu iako ima sve studije, a nije još ni izgrađen, dok u Neumu imamo odlagalište za koje je pitanje kako su zaštićeni podzemlje i vode. Tu postoji veći rizik. Stoga ćemo razgovarati o tome u smjeru da možda i Općina Neum dio svog otpada rješava kroz naš Centar u cilju zaštite Malostonskog zaljeva.
Često se uz projekt Dube Stonske, baš kao što je i slučaj s golfom na Srđu, mogu čuti kritike udruga i građanskih inicijativa o pogodovanju investitorima, kako to komentirate?
Nismo pogodovali nijednom investitoru. Svi su za nas dobrodošli, jer želimo nova ulaganja i nova radna mjesta. Izlazimo im ususret, ali nikako po cijenu zaštite okoliša. Kod nas ne mogu dobiti ništa više nego što mogu po zakonu. Nikakvo pogodovanje ne dolazi u obzir. Nije ga nikad bilo, niti će ga biti. To svi znaju te nas čak optužuju da smo previše rigidni. No, nismo ni preslobodni ni prerigidni nego samo provodimo zakone RH i naše prostorne planove.
Opća bolnica Dubrovnik veledrogerijama duguje 170 milijuna kuna, a s druge se strane suočava s nedostatkom kadra, što se poduzima posebno po pitanju dugovanja?
To su dva velika problema naše bolnice. Nažalost, sve se županijske bolnice susreću sa sličnim problemima, posebno s dugovanjima. HZZO, naime, ne prenosi dovoljno sredstava za pokrivanje svih bolničkih usluga. Bolnica mora davati sve usluge građanima te ne može uskratiti neku uslugu jer nije sigurna hoće li je naplatiti. Problem je što se ne naplati dovoljno od HZZO-a te nastaju manjkovi koji se protežu kroz sve ove godine, još od Domovinskog rata. To moramo riješiti s Ministarstvom i HZZO-om jer mi kao Županija ne možemo pokrivati dugove. Treba biti svjestan kako to nije jednostavno jer je ukupni dug u zdravstvu 8 milijardi kuna. Veliki su to novci koje država ne može isplatiti odjednom. Drugi problem bolnice je manjak kadra. Moraju se posuđivati liječnici iz drugih ustanova. Nažalost ili na sreću s druge strane, u Dubrovniku je standard života dosta visok i nije baš dobar za ljude koji dolaze ovdje, pogotovo ako nemaju riješeno stambeno pitanje. To ih destimulira. Želja nam je da što više naših ljudi završi medicinu i ostane ovdje raditi. Zbog toga smo i povećali broj stipendija za doktore medicine te smo ih ove godine imali 10. To je jedan od načina kako pokušati pomoći rješavanju te situacije. Problem su i stambena zbrinjavanja. Županija je svoj jedini stan ustupila bolnici za tu namjenu, a i Grad Dubrovnik s bolnicom razgovara o mogućnostima gradnje stanova za liječnike, što je dobra inicijativa u koju ćemo se maksimalno angažirati.
Prije nekoliko dana imali ste sastanak s Ministarstvom mora i koncesionarima o korištenju pomorskog dobra. Hoće li se ove sezone pojačati inspekcijski nadzori?
Sastanak je održan kako bismo razjasnili što je čija uloga u kontrolama. Moram reći kako smo najuspješnija županija u koncesioniranju pomorskog dobra. Imamo više od 250 raznih koncesija te su gotovo sve plaže u Dubrovniku pokrivene koncesijama.
To je vrlo složen postupak koji naš odjel odlično radi. Nemamo problema s naplatom, koja ide uredno, pojavljuju se jedino ponekad problemi u segmentu reda na plažama, korištenja i slobode građana. Napominjem da nijedna koncesija nije zatvorenog tipa. Na svako koncesionirano područje mogu doći građani bez naknade. Ipak, treba usuglasiti pravo građana i pravo koncesionara. Naime, razumljivo je da koncesionar želi vratiti svoja ulaganja putem usluga kao što su ležaljke, piće… Time žele ostvariti prihod kojim dijelom i plaćaju koncesije, koje su vrlo ozbiljnih iznosa. To treba usuglasiti, a najveći je problem bio oko postavljanja ležaljki. I prošle godine smo imali sastanke s koncesionarima i građanima te smo uspjeli sve dovesti u red, no može biti problema i dalje. Za kontrolu nije nadležna Županija već Povjerenstvo za praćenje i izvršavanje odluka i ugovora o koncesijama, ali i komunalni redari jer koncesionirano područje predstavlja javni prostor, na kojem koncesionar ima određeno pravo i obveze. Uz komunalne redare, koji mogu uredovati na koncesioniranom području, veliku ulogu ima i lučka kapetanija.
Zašto se niste kandidirali na EU izborima?
Nisam imao ambiciju, ali ne da mi to ne bi godilo. To je odgovorna dužnost i, naravno određena čast. Kad bi se to i dogodilo, promijenio bih način života. Drukčije je funkcionirati u Europskom parlamentu, u Bruxellesu morate biti najmanje četiri, pet dana tjedno i posve se tome posvetiti. Meni je ovaj posao župana izazov, vrlo je sadržajan i zahtjevan. Uz to sam i član Europskog odbora regija i povremeno idem na sastanke u Bruxelles, ali to je drukčiji angažman od onoga u Europskom parlamentu. To mi je bila prihvatljivija opcija te se stoga nisam kandidirao za EU parlament.
Na sredini ste svog trećeg mandata, izbori su za dvije godine, idete po četvrti ili u mirovinu?
U mirovinu neću (smijeh). Čovjek sam koji ne voli ljenčariti. Takav sam cijelog života, a taj tempo imam i danas i imat ću sve dok me služi zdravlje i fizička kondicija. Naravno, neću vječno biti župan, ali za sad sve ide svojim tijekom i usredotočen sam na mandat u tijeku. O eventualnim kandidaturama odlučivat će se kad bude vrijeme, ja i moja stranka. Jedino mogu reći da se nisam umorio pa da kažem: ‘Evo, samo da završim ovaj mandat pa idem ja u moje Slano’. To mi nije opcija. Možda ću poći u Slano, ali mirovati neću.
Objavljeno u tiskanom izdanju duLista 8. svibnja 2019.