Marko Potrebica, Predsjednik Gradskog vijeća Grada Dubrovnika, ravnatelj Studentskog centra Dubrovnik, predaje na Sveučilištu u Dubrovniku, član Upravnog vijeća u Lučkoj upravi, aktivno vezan uz Veslački klub Neptun… Funkcije koje obavlja okupiraju mu znatan dio svakodnevice.
No, ono zbog čega smo s njime razgovarali jest prošli, sadašnji i što je najvažnije – budući rad Gradskog vijeća. Zašto ne radi zvonce, što s Gospinim poljem, ide li u Lera na kafu… Evo što nam je Potrebica otkrio za ovaj broj DuLista!
Razgovarale: Barbara Đurasović i Maria Prkut
Kako je voditi Gradsko vijeće bez oporbe? Jeste li u stanju dosade? Vidljivo je kako ne koristite previše zvonce?
Ne bih rekao kako nema oporbe. Prijedlozi se kvalitetno pripremaju pa nema razloga za glasno negodovanje jer sve najvažnije odluke iskomuniciramo sa svim klubovima vijećnika. To je novi model rada. Otkad smo se konstituirali sveukupno smo usvojili 237 točaka dnevnoga reda. Većina točaka donesena je jednoglasno, što je dokaz naše želje da zajedno donosimo odluke.
Spomenuli ste novi model vladanja, no u javnosti se može čuti kako drukčiji ‘vjetrovi pušu’, barem što se tiče raspodjele čelnih pozicija direktora, pročelnika, članova u upravnim vijećima i nadzornim odborima. Čuje se kako ste osobno nezadovoljni kako HDZ nije dobio najviše funkcija.
HDZ je pobjednik proteklih lokalnih izbora i slijedom navedenog naša je odgovornost najveća. Mi od odgovornosti ne bježimo. Evidentno je da politika ima presudnu ulogu oko kadroviranja, ali je važno da budu imenovane kvalitetne stručne osobe. U potpunosti podržavam izbor gradonačelnika u svim dosadašnjim kadrovskim pitanjima gradskih komunalnih društava gdje Gradsko vijeće nema ingerenciju ni nadležnost.
Dakle, niste spremni na drastične poteze, kako se može čuti po političkim kuloarima, ako Javna ustanova Rezervat Lokrum ‘pripadne’ Peru Vićanu…
Vjerujem kako će Upravno vijeće predložiti najboljeg kandidata za Lokrum, a Gradsko vijeće će sukladno ovlastima donijeti odluko o izboru novog ravnatelja Lokruma.
Imate li Vi kandidata za Lokrum?
Nemam kandidata, to izlazi izvan mojih ingerencija.
A hoće li Vićanov kandidat dobiti tu poziciju?
Ne znam da gospar Vićan ima kandidata. Ne idem u Lera na kafu pa se nismo trefili. Iz medija sam pročitao kako postoji pet kandidata. Gradsko vijeće se uključuje u zadnjem, odlučujućem trenutku.
Može se čuti kako s Olgom Muratti stopirate imenovanje Željka Raguža na čelo Luke Dubrovnik?
Nemam utjecaj na zbivanja u Luci, a ne znam kako bi gospođa Muratti mogla imati utjecaj na Luku. Postoji Nadzorni odbor i vrlo važno je da se sva eventualna kadroviranja obavljaju sukladno stručnim preferencijama i unutar sustava. Jasno se zna koje su nadležnosti i ne bi bilo dobro da se kao predsjednik Gradskog vijeća ‘petljam’ u kadroviranje nečega gdje nemam nadležnost. Za kadrovska pitanja isključivo je nadležan gradonačelnik Franković i nadzorni odbor.
Jeste li zadovoljni s omjerom koliko je HDZ dobio direktorskih i ostalih upravljačkih pozicija?
Nikad nisam zbrajao na taj način jer ljude ne dijelim po nekakvim stranačkim preferencijama ili ‘tko je čiji čovjek’? Mislim kako je to poniženje za ljude koji su na funkcijama. Ponavljam, zadovoljan sam izborom gradonačelnika kao predsjednika skupština u trgovačkim društvima, a to su direktori, počevši od Lukše Matušića u Vodovodu, Marka Ivekovića u Čistoći, Ante Vojvodića u Libertasu i Tomislava Tabaka u Sanitatu i svih ostalih. Imaju moju punu podršku. Uostalom, to ćete vidjeti na Gradskom vijeću kad budemo raspravljali o njihovim izvješćima. Zasad im dajem visoku ocjenu.
Čelni ljudi komunalnih i javnih poduzeća bez obzira na možebitno ne dobivanje ‘prolazne ocjene’ na Gradskom vijeću ostaju na svojim funkcijama. Hoćete li po tom pitanju nešto mijenjati? Čemu smisao same potvrde?
Propis je takav da su nam dužni dostaviti izvješće. No, izmjenom Zakona o lokalnoj samoupravi gubi se smisao jer za neusvajanje izvješća ne postoje sankcije jer su u ingerenciji gradonačelnika i izvršne vlasti. Ne bih ništa mijenjao po tom pitanju iz razloga što smatram kako je vrlo važno da se naši sugrađani na javnoj sjednici, koja se prenosi putem medija, mogu direktno upoznati s financijskim rezultatima tvrtki i razmišljanjima vijećnika koji su glas javnosti o radu i nezadovoljstvu određenom tvrtkom. Vrlo je važno da javnost ima uvid u rad komunalnih društva i to nećemo mijenjati. Kad bi Gradsko vijeće u ovome sazivu zaključilo kako postoje nepravilnosti u određenim komunalnim tvrtkama, to bi bio znak kako direktor odlazi i tu neće biti politizacije.
Dakle, ako se donese negativno izvješće, možemo li očekivati kako će u tom slučaju direktor staviti mandat na raspolaganje ili dati ostavku?
Siguran sam kako bi gradonačelnik, slijedom stava Gradskog vijeća, iz toga izvukao zaključak i proveo sankcije. Evidentno je kako vladajuća većina u Vijeću podržava gradonačelnika i pripada istoj političkoj opciji. Kad bi klubovi vijećnika koji predstavljaju vladajuću većinu bili nezadovoljni radom nekog direktora, to bi bio njegov kraj.
Kakvi su Vaši odnosi sa ‘Srđevcima’?
Iznimno cijenim trud i zalaganje koje prezentiraju Ljubo Nikolić i cijela lista koja stoji iza njega. Mislim kako su oni iznimno potrebni u političkom životu Grada Dubrovnika. Svojim temeljitim radom često su korektiv prilikom donošenja određenih odluka. S druge strane, nažalost u svojim priopćenjima nekad pođu previše na, nazovimo je tako, populističku stranu. Treba preuzeti odgovornost u donošenju odluka. Lako je stati sa strane i kritizirati. Njima je kao i ostalima pružena ruka suradnje u Gradskom vijeću i vjerujem kako u tom dijelu dobro surađujemo.
A s vijećnicima iz MOST-a, Marom Kristićem i Dolores Lujić?
Primjećujem kako je MOST vrlo konstruktivan u Gradskom vijeću. Podržavaju one odluke za koje vjeruju da su dobre. Daju svoje sugestije, pogotovo vijećnica Lujić koja se ističe u pravnom dijelu. Imamo korektnu suradnju. To nije koalicija, kako se bilo šuškalo, nego govorimo o jednom odnosu uzajamnog poštovanja s ciljem donošenja kvalitetnih odluka.
Kad ste došli na vlast, najavljivali ste kako će se sjednice Gradskog vijeća sazivati češće pa će shodno tomu biti i kraće. Svjedoci smo kako su ipak maratonske. Zašto se ne održavaju dva puta mjesečno?
Sjednice, što se tiče duljine, zaista traju. Kako bi predsjednik Gradskog vijeća sazvao sjednicu Gradskog vijeća, potrebno je dobiti odgovarajuće materijale koje je uputio gradonačelnik ili klubovi vijećnika. U prošlom mandatu bi se čekalo tri mjeseca i skupilo bi se 50 ili 60 točaka dnevnog reda i to bi bile iscrpljujuće dugotrajne sjednice na kojima bismo dio točaka ‘preletili’, a na nekim bismo se točkama zadržavali jer su vijećnici smatrali da se radi o bitnim odlukama. Promijenili smo praksu i sazivamo sjednicu svakih mjesec dana. Imamo dvadesetak do dvadeset i pet točaka dnevnog reda. Na početku smo morali rješavati nagomilane zaostatke jer 6 mjeseci smo imali povjerenicu koja nije imala ovlasti donošenja odluka. Tada su se održavale sjednice sa većim brojem točaka. Međutim, naša sadašnja praksa, koju smo ustalili, je da ćemo imati od 20 do 30 točaka dnevnog reda. Poslovnik ne ograničava, odnosno daje mogućnost vijećnicima vremena za raspravljanje. Kao predsjednik Gradskog vijeća ne želim suspendirati ili oduzimati pravo vijećnika za govor. Ako vijećnici po pojedinim točkama žele malo duže debatirati, ne u vremenskom okviru, nego se više puta javljati, nemam elemente niti ih želim u tome ograničavati. Događa se da se točke kvalitetnije raspravljaju, duže traju, ali je opet – manji broj točaka. Radimo od 4 popodne do 10 navečer, osim u nekim situacijama kad se sjednica treba završiti, produžimo ju do ponoća ili prebacimo za idući dan. Mislim kako nije problem dužina sjednica, već je bitnija kvaliteta dokumenata koje ćemo usvojiti na Gradskom vijeću. Mislim kako je našim sugrađanima potpuno nevažno hoćemo li sjedati i tri dana ako se raspravlja primjerice o pravilniku o otpadu. Važno je jedino da je pravilnik dobro napravljen i da regulira sva pitanja oko odlaganja otpada. Nisam čovjek koji bježi od rasprave. Mi iz vladajuće koalicije možemo snagom ruka u Gradskom vijeću, ne javljajući se za rasprave, smanjiti trajanje sjednica. Međutim to nije bit. Važno je da naši sugrađani vide i čuju koje su teme i što konkretno radimo. U konačnici, sve točke koje donosimo odnose se na sugrađane. Nije mi problem sjedati dva dana i voditi sjednicu.
Zašto je ugovor s DPDS-om išao u hitnu proceduru? Je li bilo potrebe za tim? Možemo čuti kako se i sam premijer Andrej Plenković zainteresirao za taj slučaj.
Nisam upoznat s informacijom kako se premijer Plenković zainteresirao. Ako jest, onda mi je drago jer očito prati što se događa u gradu. Ono što je vrlo jasno, nismo u tom dijelu pogriješili u proceduri. U petak su dostavljeni materijali, a sjednica je bila u ponedjeljak. Četiri dana su bila sasvim dovoljna. Radilo se o trećem aneksu ugovora i važno je da smo riješili bitan problem, odnosno problem koji je iskonstruirala bivša gradska vlast. Moje uvjerenje je da DPDS dobro radi svoj posao. Kad bi u jednoj rečenici definirao odnos DPDS-a i Grada, onda bih rekao kako je DPDS Grad, a Grad DPDS. Govorimo o jednoj simbiozi. DPDS je integralan dio Grada Dubrovnika. To je moj osjećaj i zato sam sa zadovoljstvom digao ruku. Imamo korektne odnose s gospodinom Nikom Kapetanićem, Denisom Orlićem i članovima Malog vijeća.
Nitko ne prisiljava Grad Dubrovnik da bude na popisu svjetske baštine. Prema tome, ako želimo biti na popisu moramo se pridržavati određenih smjernica. One se moraju poštovati kako bi zadržali status
Podiglo se prilično prašine oko neizdavanja građevinskih dozvola u Dubrovniku. Može se čuti i da bi gradonačelnik odluku o dozvolama trebao staviti pred gradske vijećnike. O čemu vijećnici imaju raspravljati kad je sve propisano GUP-om?
Nećemo donositi odluku koja je u suprotnosti sa zakonom. Govorimo o jednoj zaista iznimno složenoj situaciji. S jedne strane moramo zadovoljiti zahtjeve UNESCO-a, a s druge strane opravdane zahtjeve naših poduzetnika i sugrađana koji grade ili nadograđuju svoje objekte. Nisam pristaša apsolutnih zabrana. Međutim, svjedoci smo da je GUP Grada Dubrovnika, koji nije donesen u naše vrijeme, omogućio neke čudne zgrade, nazovimo ih tako, u raznim dijelovima Grada. Vrijeme je za jednu ozbiljnu reviziju GUP-a. I ako će nam UNESCO pomoći u tome, i na neki način prisiliti da prostorno sagledamo urbanistički plan, mislim kako je to poželjno. Ali Gradsko vijeće neće donositi odluke koje nisu dogovorene s resornim ministarstvima i koje nemaju uporište u zakonu. Vjerujem kako je vrijeme da što prije iz toga izađemo jer jedan dobar dio sugrađana želi, opravdano i sukladno GUP-u nešto izgraditi, a trenutno ima s tim problema.
Dakle, razmišljate o izmjenama i dopunama GUP-a?
Govorim o mojoj inicijativi. Kad ste vidjeli neke ‘čudnovate kljunaše’ u prostoru, evidentno je kako su napravljeni prema GUP-u i krivo se strijelica usmjerava na upravni odjel koji izdaje dozvole, jer on samo provodi postojeći GUP. Moje mišljenje je kako neki visoki objekti koji su planirani u prostoru Ploča i Svetoga Jakova, tamo ne mogu biti u opsegu u kojem su planirani, primjerice prizemlje plus pet etaža. GUP i DPU je temelj i uvijek možemo suspendirati određene odredbe GUP-a ili cijeli DPU.
Razmišljate li o točkastim izmjenama?
Točkaste izmjene će svakako ići jer će se trebati prilagoditi. Ni u jednom slučaju ne smijemo donijeti odluku koja će Grad Dubrovnik ukloniti s UNESCO-vog popisa svjetske baštine. To bi bila naša sramota.
Koliko zapravo njihove upute utječu na to? Govorimo li o uputama ili pak o zahtjevima, naredbama, naputcima…?
Upozorili su na određenu zonu koju treba posebno razmatrati. Na temelju toga, Ministarstvo je u suradnji s Gradom Dubrovnikom poslalo određene prijedloge te sada traju intenzivne komunikacije. UNESCO je taj koji nama daje status. Ili ga ukida. Nitko ne prisiljava Grad Dubrovnik da bude na popisu svjetske baštine. Prema tome, ako želimo biti na popisu moramo se pridržavati određenih smjernica. One se moraju poštovati kako bi zadržali status. Ako se ne pridržavate njihovih naputaka, i ne brinete se o baštini na način na koji biste se trebali brinuti, onda ulazite u probleme.
Moje mišljenje je kako neki visoki objekti koji su planirani u prostoru Ploča i Svetoga Jakova, tamo ne mogu biti u opsegu u kojem su planirani
U posljednjih se desetak dana može čuti kako se vrši veliki pritisak na zamjenicu gradonačelnika Orlandu Tokić. Vjerojatno zbog buffer zone i građevinskih dozvola. Imate li o tome nekih saznanja?
Nisam upoznat s konkretnim pritiscima, ali o zamjenici Tokić mogu reći da davno nisam upoznao nekoga iz tog sektora koji s tolikom pažnjom razlikuje javno od privatnog. I uvjeren sam kako je sve što je dosad radila, radila na dobrobit Grada ulazeći u sukob s raznim lobijima koji su kapilarno dobro ‘sisali’ gradski proračun na raznim gradskim projektima. Ona je najbolje što nam se moglo dogoditi prilikom preuzimanja odgovornosti. Ima potrebno znanje i iskustvo za voditi taj zahtjevni resor. Pritisci postoje, ćakule i konstrukcije, ne samo prema njoj nego i prema svima nama koji savjesno i odgovorno obavljamo svoju funkciju. Što je bit? Bit je da nas ocrne, ubace u blato i onda smo svi isti. A nismo i nikada nećemo biti svi isti.
Obzirom da je podignuta kaznena prijava protiv bivše ravnateljice DURA-e, Andree Novaković, kakav je Vaš stav prema toj tvrtki kojoj je Grad osnivač i kakva je sudbina DURE u budućnosti?
Moje osobno mišljenje je kako je DURA potrebna Gradu Dubrovniku. Jedan od smjerova kojim smo krenuli je otkrivanje Europskih fondova. Govorim o otkrivanju jer u proteklom razdoblju oni nisu adekvatno korišteni. Napravljen je novi Upravni odjel za Europske fondove koji zajedno s DURA-om ima ozbiljnu odgovornost. Već se na prvim projektima, koji su rađeni, pokazalo kako se ide u dobrom smjeru. Bilo je raznih promišljanja, a iz razgovora s gradonačelnikom i resornom pročelnicom stava sam kako DURA nastavlja stabilno djelovati. Potrebno je imati razvojnu agenciju jer ju imaju i drugi hrvatski gradovi. Agencije su servis za realizaciju europskih projekata te nema straha za DURA-u.
Imate li novih informacija oko terminala u Lučkoj upravi?
Sve smo odluke donijeli i jasno smo pokazali kako ne postoje pravni okviri i uvjeti za sklopiti bilo kakav ugovor s potencijalnim koncesionarom DICPI-jem. Sad je vrijeme čekanja i zasad nema arbitraže, a uvjereni smo kako je neće ni biti. Odnosno DICPI je može pokrenuti, ali u arbitraži neće proći dobro. Jer su nažalost, ili na sreću za Grad, pogriješili u samom postupku. U roku od tri godine je moguće pokrenuti arbitražu.
U te tri godine se onda stoji i čeka?
Upravno vijeće, zajedno s resornim ministarstvom donijet će odgovarajuće odluke. Zasad će se, po mom mišljenju, morati još malo pričekati. A onda ćemo pripremiti novi tender. Idealno bi bilo da Grad Dubrovnik, u zaštiti javnog interesa, bude jedan od ključnih partnera kroz svoju tvrtku Luku Dubrovnik na realizaciji novog terminala. Ponavljam, ne postoji mehanizam kojim bi se to pokrenulo direktno. Treba raspisati međunarodni natječaj. Važno je da Grad Dubrovnik kroz urbanistički i arhitektonski natječaj, što dosad nije bio slučaj, zaštiti javne interese u Luci Dubrovnik i jasno definiramo nove uvjete natječaja. Mislim kako sad imamo iskustva da to kvalitetno napravimo.
Naši arhitekti na neki način nisu shvatili kako nema onoga: ‘Sad ćemo predati projekt, a tijekom provođenja ćemo detalje riješiti’. Vrlo važno je kad imate projekt, mora biti apsolutno spreman i onako kako ste ga prijavili, na taj ga način morate izvesti
Vodite projekt izgradnje studentskog doma. Dokle se došlo s novim natječajem?
U tijeku je. Otvaranje ponuda planirano je za 20. veljače, osim ako ne bude izmjena dokumentacije sukladno upitima potencijalnih ponuditelja. Drago mi je kako je javnost sada po pitanju Pelješkog mosta upoznata s apsurdnošću javne nabave i složenošću postupka. Sve što se Pelješkom mostu dogodilo, od fantomskih tvrtki, prigovora na damping do izmjene zakona… Sve smo to prošli mi na Studentskom domu. I sve je dovelo, nažalost, do poništenja cijelog prethodnog natječaja.
Dakle, Vaša iskustva s javnom nabavom i procedurom nisu dobra? Smatrate li kako bi se zakon o javnoj nabavi trebao mijenjati?
U jednoj rečenici ću vam to objasniti: Onaj tko je pisao Zakon o javnoj nabavi, volio bih da cijeli život pije vino koje je dobio po toj istoj javnoj nabavi. Sve je toliko prenormirano da se može dogoditi da iz formalnih, a ne iz sadržajnih razloga, padne natječaj za studentski dom i ugrozi europski projekt. Prvi natječaj je pao zbog elaborata iskolčenja gdje će biti cijev za polijevanje vrta. Eliminiran je prvi ponuditelj koji je imao ponudu od 131 milijuna kuna, a elimirao ga je četvrtoplasirani koji je 7 i pol milijuna kuna skuplji. To je bio jedini navodni propust u dokumentaciji od 3 i pol tisuće troškovničkih stavki. Mislim kako je Zakon o javnoj nabavi u sadašnjoj formi – apsurd. Ne znam kako je u drugim državama, ali činjenica je kako mi preko godinu dana tapkamo u mjestu.
Postoje li upiti europskih institucija o cijeloj situaciji budući da se radi o novcu iz europskih fondova?
Znaju za cijelu proceduru, ali hrvatsko tijelo druge razine je SAFU (Središnja agencija za financiranje i ugovaranje programa i projekata EU) koji su pod revizorskim tjelima EU. Znači, Europa nadzire naše centralne agencije koje su dužne provoditi europske propise. Zaista su rigorozni i rijetko koji se projekt provede, a da nije bilo problema i određenih financijskih korekcija. Prije svega, naši arhitekti na neki način nisu shvatili kako nema onoga: ‘Sad ćemo predati projekt, a tijekom provođenja ćemo detalje riješiti’. Vrlo važno je kad imate projekt, mora biti apsolutno spreman i onako kako ste ga prijavili, na taj ga način morate izvesti.
Ali činjenica je kako su novci osigurani prije gotovo godinu i pol dana, a mi smo još na papirologiji i nismo ih počeli koristiti?
Duboko sam frustriran jer sam više puta preko medija najavljivao ‘sad ćemo’. Sada više i ne govorim datume. Sada je rok do završetka natječaja 20. veljače, a može se i produljiti. Mogu samo reći kako cijeli tim Sveučilišta na čelu s rektorom Burumom marljivo i odgovorno na tome radi.
Najavili ste ulaganje od 100 milijuna kuna u sportsku infrastrukturu. Međutim, tih 100 milijuna kuna je i dalje misaona imenica.
Nije, to je čvrsto uvjerenje. Cijeli život sam u sportu. Prvi korak smo napravili. Upravo je sada i bit će do petka otvoren javni poziv svim zainteresiranim ponuditeljima za izradu studije sporta i sportske infrastrukture u Gradu Dubrovniku. Zajedno sa sportskim djelatnicima Dubrovačkog saveza sportova i upravnim odjelom napravit ćemo kvalitetnu studiju koja će odgovoriti na pitanja gdje uložiti novce i na koji način. Nisam sklon trivijalnim promišljanima kao što čujemo i kod dijela kolega na Gradskom vijeću. Ta studija treba odgovoriti na pitanja: Što želimo od dubrovačkog sporta? Kakva dvorana, kojeg tipa, koliki je kapacitet gledališta, što očekujemo od dubrovačkog sporta u dogledno vrijeme, što po pitanju nogometa, koliko djece trenira, koliko imamo stručnih djelatnika… Svi znamo kako nam treba nogometni stadion i dvorana. Ali kakva nam dvorana treba? Hoćemo li dopustiti politici, ili gradonačelniku i meni da crtamo izgled dvorane? I zato ćemo uzeti najbolje stručnjake. Žalosno je što nama nedostaju strateški dokumenti koji imaju realnu podlogu u životu. Nisam pristaša improviziranog rada jer trošimo javni novac. Izrada studije trajat će 3 do 4 mjeseca i neće bitno poremetiti bilo kakve dinamičke planove, a to je da želimo uložiti 100 milijuna kuna. Prema mojem mišljenju, prioritet je izgradnja sportske dvorane i rekonstrukcija postojeće.
Izgradnja nove ili rekonstrukcija postojeće, što to znači?
Postoje dva modela. Jedan je model da se na prostoru do postojeće izgradi nova montažna dvorana od 20-tak milijuna kuna, a onda obnovi postojeća dvorana. Postojeća dvorana ne zadovoljava kriterije za dobivanje službenih međunarodnih utakmica. Pitanje je hoćemo li napraviti malu neadekvatnu dvoranu pa rekonstruirati postojeću ili ćemo napraviti cjeloviti projekt? Smatram kako je potrebno sve sagledati, donijeti odluku te da nakon toga nema više nikakvih prijepora. Isto je i po pitanju nogometnog igrališta. Moj osobni stav je da se na postojećem mjestu igralište ne može nalaziti. Sklon sam ideji da se ta zemlja koja je dobrim dijelom i u vlasništvu Grada proda i da se u Gospinom polju uz otkup namjenskog zemljišta napravi jedan pravi sportski centar. Minimalni standardi UEFA-e su 4800 mjesta za održavanje ozbiljnih međunarodnih utakmica. Smatram kako Dubrovnik zaslužuje jedan takav stadion, a sami modeli izgradnje… Pustit ćemo vrijeme.
Je li bilo mudro dati gradskom vijećniku Lučiću ulogu pregovarača oko iznalaženja prostora za stacionar za pse na Mrčevu?
Nisam upoznat s tim kako je gospar Lučić bio posrednik, odnosno pregovarač. Jedna od ideja koja se ‘vrtila’ bila je da se u blizini Mrčeva smjesti azil za životinje. Stanovništvo je reagiralo, a gradonačelnik će donijeti odluku. Gospar Lučić je zasigurno svjestan velikog problema po pitanju azila, želio pomoći Gradu oko rješenja.
Koja tri infrastrukturna projekta smatrate da će ova gradska vlast završiti do kraja mandata?
Stanovi u Solitudu, zatim spojna cesta za Pobrežje koja je iznimno bitna jer ćemo na taj način dio pritiska na zelene oaze grada preusmjeriti na zapad, a i omogućit ćemo širenje grada na zapad. Mislim kako je to strateški iznimno važan projekt. Od projekata su još to zasigurno škola na Montovjerni, Dječji vrtić Palčica, pročistač…
Vratimo se još malo u vijećnicu. Tko je po Vama najaktivniji vijećnik, iz Vaših redova, ali iz oporbe?
Što se tiče oporbe, ako ćemo po količini javljanja i rasprava, tu prednjače zasigurno Ljubo Nikolić, Maro Kristić, Vido Bogdanović, ali mogu primijetiti kako je Tatjana Šimac Bonačić u ovom mandatu aktivnija. Što se tiče vladajuće koalicije, od vijećnika iz redova HDZ-a, najaktivnija je Katarina Doršner koja se često javlja za raspravu, također Marijo Bekić, Emilio Puljizević… Sve zavisi od teme o kojoj se raspravlja. Naši su vijećnici dosta aktivni, kao i kolege iz DUSTRA-e i DDS-a. Imamo aktivno vijeće.
Nedostaje li Vam Pero Vićan ili ga je nadomjestio Vido Bogdanović?
Meni Vićan ne nedostaje. Vijećnica nije mjesto samo za žustrinu i doskočicu nego odgovornog rada. Bogdanović je donio svoj duh, kao i svaki drugi vijećnik. Ako neće biti i Bogdanovića u idućem sazivu, nije da ću plakati. Mislim da i oni ne bi plakali za mnom. (smijeh)
PREVIŠE KAMERA?
S onoliko kamera u Gradskom vijeću morat ćete gubiti vrijeme u kozmetičkom salonu? (smijeh)
Nisam brojao kamere, a smatram i kako ne sudjelujemo u natjecanju ljepote pa razni saloni nisu potrebni. Što se tiče kamera, otvoreni smo za sve pa tko želi snimati može. Niti sam kamere donosio, niti ću ih odnositi. Međutim nakon što provedemo natječaj za ‘financiranje medija’ uvest ću neke promjene.