Pred nama je najveći kršćanski blagdan Uskrs. U uskršnjem razgovoru za DuList dubrovački biskup mons. Mate Uzinić, osim o smislu uskrsnuća, osvrnuo se i na nestanak dviju relikvija iz riznice dubrovačke Katedrale, nadolazeći Susret mladih, aktualnom stanju u gradu Dubrovniku, ali i o iskazivanju interesa na kupnju hotela Maestral i Plat.
Što biste poručili vjernicima za Uskrs?
Uskrs je uvijek svetkovina nade. Nakon muke, smrti i uskrsnuća dogodio se Uskrs i u njemu u našim zemaljskim križevima vidimo izlaz. Ako je Krist uskrsnuo, mi vjerujemo da ćemo su-uskrsnuti s njime. Zbog toga bih poručio vjernicima da odbace sva beznađa i da situacije Velikog petka pokušaju gledati u svjetlu Uskrsa, da podignu glavu i ne dozvole da im mislima dominiraju samo crne vijesti, nego da pokušaju otkriti pozitivne i dobre vijesti. Jedna od najvećih je da je Krist uskrsnuo i da ćemo mi uskrsnuti. Neka žive u skladu s time. Naše vrijeme izgleda pesimistično i djeluje kao vrijeme obilježeno Velikim petkom jer ima dosta elemenata Velikog petka u životima pojedinaca, obitelji i društva koje nikako ne zna kako izaći iz teške ekonomske situacije. Također u svijetu i vremenu u kojem živimo događaju se ratni sukobi, opet zvecka oružje. Vjerujem da mi kršćani moramo donositi onu poruku koju je donosio Isus Krist i kojoj je vrhunac ne smrt na križu kao trenutak patnje, nego smrt na križu kao trenutak potpunog služenja iz ljubavi. Onda se iz toga mogu nazrijeti i zrake uskrsnog jutra.
Ovaj Uskrs dočekujemo s viješću da su nestala dva relikvijara iz 14. stoljeća čuvana u riznici dubrovačke Katedrale. Kada ste saznali za njihov nestanak i nakon prijave što su Vam rekli u policiji? Koje su okolnosti njihova nestanka?
Konzervatorski odjel u Dubrovniku obavijestio nas je pismeno 7. travnja o nestanku dvaju relikvijara iz katedralne riznice. Mi smo odmah po saznanju obavijestili policiju i dostavili im svu raspoloživu dokumentaciju o relikvijarima. Policijski službenici su napravili izvide, te je već slijedećeg dana predstavnik Dubrovačke biskupije podnio prijavu zbog nestanka relikvijara. Za sad nemamo nikakvih saznanja o okolnostima i vremenu nestanka, ali se nadamo se da će ove radnje koje smo poduzeli pomoći da se relikvijari pronađu i vrate tamo gdje im je mjesto.
Već zadnjih nekoliko godina pred sve vjerske blagdane, pa i pred Uskrs, iznose se podaci koliko ćemo potrošiti. Jesmo li zaboravili prave duhovne vrijednosti Uskrsa i pokleknuli pred izazovima potrošačkog društva?
Mi jesmo postali potrošačko društvo, međutim mislim da se stvari malo previše karikiraju uvijek novim upiranjem prsta u Božić i Uskrs. Dapače, budući da naša ekonomija počiva na potrošnji, tim što Božić i Uskrs ljude potiču na dodatnu potrošnju, oni doprinose na neki način nadilaženju krize u kojoj se nalazimo. Stvarna problematika tog trošenja jest što mi nažalost trošimo iznad svojih mogućnosti. Trebalo bi vidjeti jesu li nam sve stvari koje ćemo sebi priuštiti za blagdane, za Uskrs, doista potrebne. Jedan od problema nas kršćana kada su u pitanju naši veliki blagdani poput Božića ili Uskrsa, jest tradicija koja je postala važnija od Otajstva koje slavimo, pa se u predbožićnom i preduskrsnom razdoblju više bavimo sporednim stvarima, npr. božićnim i uskrsnim jelima, nego bitnim sadržajem poruke Božića i Uskrsa, koja je puno važnija od tradicionalnih običaja. No, i ti običaji izražavaju vjeru ljudi ovog podneblja, jer su pomogli da se u teškim razdobljima ta vjera održi. Naravno da na tome ne možemo graditi svoju vjeru i budućnost, no nemamo pravo potpuno isključiti neke pozitivne elemente u svemu tome. Potrebno je pronaći mjeru, dobri su ti običaji i mogu pomoći u našem vjerničkom življenju. Ne smijemo se zaustaviti samo na njima, već moramo uz te običaje, uključiti naš osobni život vjernika, i to u našim obiteljima i vjerničkim zajednicama, kako bi radost i nadu podijelili s drugima.
Ova nam je godina u znaku mladih. Dolazi nam 35 tisuća mladih na Susret. Je li sve spremno?
Jako sam zadovoljan s onim što se dogodilo u našoj Biskupiji u ove dvije godine priprave, puno je toga napravljeno i vjerujem da će se susret održati onako kako smo zamislili i da će biti jedan veličanstven događaj. Malo je nezgodno kad ja o njemu govorim kao veličanstvenom događaju, ali vjerujem da će taj dojam imati svi oni koji će u njemu sudjelovati ili koji će ga promatrati. Postoje detalji na kojima radimo, ali ono što smo mislili napraviti do ovog trenutka, smo napravili i možemo bez velikih napetosti iščekivati susret i gledati na taj događaj pozitivno, s osmjehom na licu. Za ovaj susret zaslužni su svi koji su se angažirali, a posebno su zaslužni Dubrovkinje i Dubrovčani koji su otvorili svoje domove i srca jer smo uspjeli preko 22 tisuće mladih smjestiti u naše domove. Nismo uspjeli smjestiti svih u domove jer je došao puno veći broj ljudi nego što smo očekivali, ali smo napravili ono što nisu uspjele ni veće biskupije.
Jeste li očekivali takav odaziv?
Prilikom prihvaćanja organizacije susreta u Sisku rekao sam da mi u Dubrovniku, zbog naših osobitih okolnosti, daljine, ne želimo ići na kvantitetu, već na kvalitetu te da ćemo se zbog toga osobito posvetiti pripravi Susreta hrvatske katoličke mladeži tako da oni koji dođu u Dubrovnik ne dođu ovdje zbog toga jer je to turistička destinacija, već da dođu kao vjernici. Postavili smo ograničenje do kada se moraju prijaviti, tražili smo da se događa priprava, da budemo sigurni da su ti ljudi pripravljeni za susret. Onda se dogodio i drugi veličanstveni događaj proglašenja blaženog Ivana Pavla II. počasnog građanina Dubrovnika svetim koji će se dogoditi 27. travnja u Rimu, pa sam mislio da će i to također odvući jedan broj mladih u Rim te da neće sudjelovati na susretu u Dubrovniku. Tako da doista nisam očekivao ovako veliki broj ljudi.
Što će taj susret konkretno značiti za našu Biskupiju i grad?
On je Biskupiji donio puno, razrađen je pastoral s mladima koji je bio poprilično zamro. Donio je i otvorenost naših obitelji za jedan događaj. Vjerujem da će se izgraditi obostrani odnos tih mladih ljudi i obitelji koje će ih primiti, da će pozitivno djelovati i na mlade i na obitelji. Što se tiče grada doprinos je u onome što je lijepo podcrtao naš gradonačelnik govoreći da su to vjerojatno budući posjetitelji našeg grada i na ovaj način pravimo dobru reklamu za naš grad. Ako pronađu otvorenost, a nju će pronaći ako pronađu otvorena srca, mi na taj način imamo buduće turiste koji će donijeti neku ekonomsku korist u budućnosti. To je dobar događaj, a mi živimo u vremenu koje sve manje obiluje dobrim vijestima i događajima. To je ono što doista donosi ovaj događaj i za grad i za Biskupiju i za Crkvu u Hrvata.
Biskupija je iskazala interes za kupnju hotela Maestral i Plat. Možete li nam otkriti o čemu je riječ?
Nije to prava kupnja, niti mi imamo namjeru baviti se hotelijerstvom. Mi samo pokušavamo pronaći način kako bismo dobili pravičnu naknadu za oduzetu imovinu. U dosadašnjim pregovorima to nismo uspijevali. Već je moj prethodnik izrazio interes da se ta pravična naknada za ono što nam je oduzeto napravi tako da nam se dade nešto od vlasništva države na našem teritoriju, a to su, između ostalog, hoteli. To je jedina namjera. Nisam uvjeren da od toga ima velike koristi, ali smatram da je moja dužnost pokušati ponuditi da ona dugovanja koja postoje između RH i Dubrovačke biskupije za oduzetu imovinu budu pravično nadoknađena. Ono što nam se za sada nudi nije pravična naknada. Nudi nam se tako niska svota novca da postavljamo pitanje ima li smisla takvu naknadu prihvatiti. Ponudili smo da Biskupija postane vlasnik jednog dijela dionica u tim hotelim. To je savjet naših ekonomista.
Kako komentirate političku situaciju u našem gradu i aktualnu političku vlast?
To mi je teško pitanje. Poštujem izabranu vlast, a kao građanin ovog Grada želio bih i bio bih sretan da svi surađuju u onome što je dobro, a bilo bi mi žao ako bi surađivali oko nečeg što nije dobro.
Imate li kakvu poruku za političare?
Za političare uvijek imam onu istu poruku koja stoji napisana u Kneževom dvoru ‘Obliti privatorum publica curate’. To je da zaborave privatne stvari i brinu se za ono što je zajedničko, opće. To je uloga političara i kad se to dogodi vjerujem da će onda procvasti ovaj grad, koji ima potencijala, ali i naša domovina, koja također ima potencijala i ne zaslužuje ovaj status kojeg trenutačno ima.
Na tragu toga je i prometna izoliranost naše županije na što ste upozorili još prije dvije godine. Nažalost situacija se nije promijenila.
Isto tako mogu reći – nažalost ništa se nije promijenilo. Samo su se događale razne političke igrice, prepucavanja, hoće li ili neće EU pomoći. Problem je kad se to koristi za politička prepucavanja, osvajanje političkih bodova, umjesto da svi zajedno ispitamo opravdanost tog problema koji ne smije biti gledan samo kroz naočale financijske isplativosti, nego treba biti gledan i kroz naočale izdvojenosti ovog područja. Bez obzira je li to Most, a ja osobno smatram da jest, ili je to nešto drugo, mislim da nešto po tom pitanju treba napraviti. Sada to nekako funkcionira, ali ako se postroži granični režim, bojim se da će biti velikih problema.
Dubrovačkoj biskupiji nedostaje mladih svećenika. Jesu li vidljivi pomaci po tom pitanju?
Situacija nije bolja, ali nade postoje. Imamo nekoliko bogoslova, a nadao sam se i jednom ređenju. Nažalost to se nije dogodilo. Imate nekog na koga računate, no kad dođe vrijeme za ređenje, on odluči da će krenuti drugim putem. Trenutno imamo 2 sjemeništarca, dvojicu pripravnika za teološki fakultet i dvojicu koja su prva godina studija. Dobili smo ih prošle godine i to je pozitivna novost. Ovih dana sam prihvatio molbu jednog dječaka koji završava osmi razred i koji se želi upisati u srednju školu sa željom da postane svećenik. Imamo nade, uvijek moramo gledati pozitivno, ali daleko je od toga da ćemo kroz slijedeće godine moći zadržati pastoral na današnjoj razini. Moramo se drugačije organizirati, jer ovakav oblik pastorala, s ovolikim brojem svećenika neće biti moguć, budući da su već četvorica, a kroz slijedećih nekoliko godina očekujemo da bi ih još 10-ak trebalo otići u mirovinu. A kroz to vrijeme nećemo imati gotovo nijedno ređenje.
Posebno ste iskazali zabrinutost zbog iseljavanja povijesne jezgre Dubrovnika. Može li Biskupija nešto učiniti po tom pitanju?
Biskupija može malo učiniti po tom pitanju jer su oni prostori koje imamo, a koji su donekle pogodni za stanovanje, već popunjeni. Osim toga, neki od tih prostora niti nisu pogodni za stanovanje. Imamo također neke prostore koje bismo mogli pretvoriti u stambene prostore. Međutim, mi jesmo vlasnici, ali nismo u njihovom posjedu jer su još u tijeku nedovršeni sudski procesi. Šteta, jer se ti prostori tako još više urušavaju. Oni u čijem su posjedu u njih ne ulažu jer su u fazi povrata, a mi još nismo u posjedu da bismo mogli ulagati. Vjerujem da bi se, ako bismo došli u posjed nekih prostora, mogao pronaći način i da bi postojao interes nekih ulagača, kojima je stalo do ovog Grada i njegove budućnosti, da se ti prostori eventualno obnove i da u njih primimo ljude koji bi željeli živjeti u Gradu. Bilo bi najbolje kad bi to bile obitelji s djecom. Pa ako i jedan stanovnik Grada više zato ostane u Gradu, možemo reći da smo nešto napravili. Grad će u protivnom prestati biti ono što jest, a postat će veliki muzej. To nije u interesu ni nama ni onima koji ovdje dolaze zbog ovog Grada kao cjeline, a ne samo zbog njegovih zidina.