Nakon što je svečano otvorio Valamar Isabella Island Resort, Valamarovu investiciju vrijednu 35 milijuna eura na otoku Sv. Nikola kraj Poreča, ministar turizma Darko Lorencin spustio se na jug Hrvatske, točnije na otok Korčulu kako bi presjekao vrpcu i obilježio završetak investicijskog ciklusa obnove HTP Korčula.
Ministar Lorencin otkrio je koliko je zadovoljan investicijama u turizmu, novim hotelskim kapacitetima u Župi dubrovačkoj, ali i progovorio o planovima privatizacije Hotela Maestral te prodaji kompleksa Kupara.
– Kad smo objavili Strategiju razvoja turizma RH do 2020. godine i kad je ona prihvaćena najprije je bila velika skepsa po pitanju najavljenih sedam milijardi eura investicija. Uključujući ovu godinu vidimo da se to obistinjuje. Iz godine u godinu investicije rastu, projekti su veći i na taj način mislim da neće biti apsolutno nikakvih problema da 2020. bude i više od 7 milijuna eura investicija.
Posebno nam je dragocjena investicija u HTP Korčulu iz razloga što je ta tvrtka u državnom portfelju. Čitav niz godina bila je u gubicima i vrlo često je poslovanje bilo financirano i državnim novcem. Taj smo negativan trend uspjeli prekinuti putem predstečajne nagodbe koja je započela 2013. godine. U nešto malo više od godinu dana HTP Korčula ima vrlo jasan put u daljnjem razvoju, ima strateškog investitora koji je kao temelj predstečajne nagodbe priložio program restrukturiranja koji mu je prihvaćen i temeljem kojeg je i ušao u HTP čija najveća stavka su investicije. Pedeset milijuna kuna je investirano u tri objekta HTP Korčula, hotel Liburnu, hotel Korčulu de la Ville te Korkyra Gardens apartmane i to je za ovaj otok izniman uspjeh i rezultat. Danas na Korčuli pored malih obiteljskih hotela, koji su isto tako iznimne kvalitete i koji upotpunjavaju svoj segment, imamo kapacitete koji jamče turistički razvoj destinacije i turizam otoka sada počiva na puno većim kapacitetima.
Koliko ste zadovoljni ulaganjima u samom Dubrovniku? Ove se godine obnavlja hotel Kompas…
Dubrovnik je hrvatski brand broj 1 i jasno, svaka destinacija mora imati zacrtan razvojni put, viziju i mora znati gdje doći. Dubrovnik je također područje u koje se iznimno investira. Lani je otvoren hotel President u sklopu grupacije Valamar i to je njihov prvi hotel s pet zvjezdica i njihova velika investicija. Lani je također otvoren obnovljeni hotel Dubrovnik Palace Lukšić grupacije. Ove godine obnavlja se i Lukšićev Kompas i te investicije dolaze od dva ključna igrača u dubrovačkom turizmu. Međutim, ono što se događa na dijelu Dubrovačke rivijere, od Dubrovnika do Cavtata, mislim da je najintenzivnije područje investiranja na Jadranskoj obali. Radi se o Župi dubrovačkoj gdje HUP Zagreb već drugu godinu obavlja vrlo jaki investicijski ciklus. U dvije godine je uloženo gotovo 80 milijuna eura. Potpuno je srušen hotel Orlando na čijem mjestu je danas jedno vrhunsko zdanje, novi Sheraton koji će vjerojatno biti među najboljim Sheratonima u Europi, a možda i šire. Slijedi obnovljen Hotel Mlini, a u Župi imamo i još jednu tvrtku, Hotele Plat, koja nam je bila u prestečajnoj nagodbi i koja se sama, vlastitim snagama, izvukla iz stečaja. Bilo je zainteresiranih strateških partnera, međutim oni nam nisu nudili program restrukturiranja koji smo si mi zamislili. Jasno, zamislili smo nešto puno kvalitetnije u odnosu na to što se nudilo. Stoga smo odlučili da Plat sam izađe iz stečaja, budući je imao akumulaciju od 20 milijuna kuna. Plat je izvršio dio obveza, a ostalo je odgođeno na pet godina. To je bio odličan potez budući da je prije dva-tri mjeseca Hotele Plat, putem redovite privatizacije, kupila tvrtka Karisma. Ne samo da su Hoteli Plat dobili iznimnog partnera već je i država dobila lijepi novac. Umjesto 30-40 milijuna kuna, država je dobila 118 milijuna kuna. Praktički mi smo počistili gotovo čitav državni portfelj s lošim tvrtkama u turizmu.
A Hoteli Maestral, za tom je tvrtkom niz bezuspješnih privatizacija?
Ne, nisu bezuspješne. Mi smo postavili visoku cijenu i nigdje nam se ne žuri s prodajom Maestrala. CERP je napravio procjenu, imamo određenu vrijednost tvrtke, a nemojmo zaboraviti da Maestrali posluju pozitivno. Prema tome, Maestrale ćemo prodati tek kad dođe adekvatan investitor koji će ponuditi cijenu za koju se mi borimo, kako bi državni proračun, odnosno CERP dobio maksimum vrijednosti. Dionice te hotelske tvrtke će sada rasti.
Kad bi se mogao očekivati novi krug privatizacije za Maestrale?
Kad neki od investitora iskaže interes. CERP je u mogućnosti vrlo brzo raspisati natječaj kad netko ozbiljan pokaže interes.
Ima li interesa? Lobirate li među investitorima?
Radimo, ali ponavljam, nema žurbe. Za Plat u predstečaju, za HTP Korčulu, Orebić, Živogošće bila je žurba. Išli smo formalnim putem, a ovdje je razlika što Maestrali posluju pozitivno i sami sebe financiraju pa država ne izdvaja za njih. Za privatizirati su nam ostali Maestrali i Imperijal. Plat smo privatizirali, sada je iz stečaja izašao Jadran Crikvenica koji još sređuje imovinske detalje što bi trebalo biti gotovo ove jeseni. Nakon toga i ta tvrtka ide u redoviti proces privatizacije.
Kakvu budućnost prognozirate za Kupare?
Pa jako lijepu. Radi se o rivijeri s Mlinima, Kuparima i Platom i tu je ogroman potencijal. Nekoliko investitora je preuzelo dokumentaciju i imaju do 25. kolovoza rok za dostaviti najbolju ponudu. Tražili smo određene uvjete koje investitori trebaju ispuniti da bi uopće pristupili natječaju. Tamo očekujemo razvojni ciklus koji će trajati 2-3 godine. Nakon toga Župa dubrovačka, odnosno destinacijski gledano Dubrovnik će dobiti još jedan ogroman visokokvalitetan kapacitet.
Danas u Dubrovniku imamo više kreveta u privatnom nego hotelskom smještaju. Gdje je granica u kapacitetima, i bi li je netko trebao postaviti?
Očito čim postoji takva ponuda, znači da s druge strane postoji potražnja. Pustimo da granicu regulira tržište. Sljedeće što je bitno za napomenuti jest da klijentela koja posjećuje privatni smještaj ne ide u hotele i oni koji idu u hotele ne idu u privatni smještaj. U mandatu ove Vlade prvi put se započelo tretirati privatni smještaj koji dosad nije mogao dobiti nijedan poticaj i nije bio prisutan nigdje u mjerama. Mi smo krenuli kreirati mjere i poticaje. Smatramo ključnim da privatni smještaj radi na podizanju kvalitete, a ne na širenju kapaciteta, što ne potičemo. Iz tog razloga je i program Tisuću bazena za Hrvatski Jadran polučio izniman uspjeh. Znači ove godine ćemo preći 500 bazena, a cilj nam je bio do 2020. doseći 1000 bazena. Zatim čitav niz drugih mjera koje su usmjerene na podizanje razine kvalitete poput definiranja, u pravilniku o kategorizaciji, difuznih i integriranih hotela. Namjena je upravo da dajemo privatnom smještaju udruživanje i tako udružen napravi hotel koji radi 24 sata, koji može ponuditi uslugu više, doručak ili polupansion, koji može ponuditi uslugu čišćenja. Ako ih gledamo razjedinjeno, oni pojedinačno ne mogu doseći zavidnu kvalitetu. Udruženi mogu. Dakle potičemo udruživanja u difuzne hotele i to posebno u starogradskim jezgrama ili tradicijskoj arhitekturi. Osobno gledam na to kao na jedan veliki resurs i veliki potencijal jer već sad smo, a u budućnosti ćemo još i više dobivati malih hotela i pansiona koji proizlaze iz privatnog smještaja gdje se obitelji u potpunosti posvećuju tome, gdje se samozapošljavaju i kreiraju nova radna mjesta. Tako afirmativno treba pristupiti privatnom smještaju i kad ga tako tržišno postavimo gdje ljudi ulažu u kvalitetu, oni ostali, manje kvalitetni će se morati prestati baviti time ukoliko ne postoji tržišna niša.
BĐ