Na ovu funkciju došla sam prvim danom 2022. godine. Budući da sam 20 godina u struci, neke stvari sam znala kako funkcioniraju, znala sam što me čeka, no s druge strane, tek kad dođeš na tu poziciju, vidiš kako je priča puno veća i na drugačiji način treba promišljati rad Dječjih vrtića Dubrovnik. Bilo se potrebno ‘prebaciti’, ne radiš više u svojoj skupini, nisi baziran na taj ‘mikrosvijet’, već sagledavaš sve na puno većoj razini – iskreno nam se otvara Franica Lasić, ravnateljica Dječjih vrtića Dubrovnik, u svom prvom razgovoru za naš tjednik, priznavši odmah na početku kako joj je najteže bilo ‘cijepiti se od emocija’.
– S pozicije ravnateljice, sve promatram u interesu ustanove, no i roditelja s kojima smo u svakodnevnoj komunikaciji. Ne možete roditeljima ne izaći u susret, a često je to veliki balans. Zaokružen time kako su na prvom mjestu – djeca. S njima sve počinje i završava – naglasit će nam dalje ravnateljica Lasić. Mnoštvo je tema na koje smo se referirale, od upisa i rasporeda djece koja nisu upisana u prvi razred, odnosno vraćena su u vrtić, pa do nove grupe za djecu s teškoćama, planova za budućnost, stručnih službi Vrtića te brojnih pitanja koja muče roditelje, poput hoće li se cijena vrtića podizati zbog globalne krize…
Istaknuli ste kako svakom roditelju pokušavate izaći u susret. Baš kao i svako dijete, svaki roditelj je individua.
Da, definitivno. Svatko ima probleme i teškoće s kojima se nosi, ali kad dođu, kad popričamo, pokušavamo im izaći u susret koliko god nam to granice dopuštaju. Neke granice ne možemo prijeći, primjerice, upisati dijete mimo roka. No, ono što možemo stvarno ćemo učiniti. Većina roditelja to razumije. Imamo protokole, pravilnike, zakone kojih se moramo držati… Hoćemo li unutar svih tih pravilnika uspjeti naći i olakšati roditelju i djeci situaciju? Ukoliko postoje uvjeti, to ćemo svakako napraviti.
Koji je najveći izazov Dječjih vrtića Dubrovnik u ovom trenutku – upis? Sva su djeca primljena?
Iznimno sam zadovoljna i sretna zbog trenutne situacije, jer u ovom trenutku niti jedno jasličko dijete nije na listi čekanja. Svi su upisani, bili smo raspisali 216 mjesta na upisima, 155 za jaslice i 61 za vrtić, a na glavnim upisima smo upisali 231 dijete – 167 u jaslice i 64 djece u vrtić. To znači da smo izbrisali listu čekanja za jaslice a na listi čekanja za vrtić ostalo nam je troje djece kojima su roditelji odbili ponuđenu lokaciju za upis. Znači, mi smo nudili, oni nisu prihvatili. Na glavnim smo upisima imali prijavljeno 20 djece koja do 31. kolovoza nisu punila godinu dana, morali smo ih dignuti, a sada ta djeca dolaze na listu. Rođeni do 15. rujna su već upisani, a do sredine listopada bit će upisan ostatak djece. Iskreno mislim da smo to jako dobro odradili ove godine, s time da smo se držali pravilnika.
U kojem smislu?
Svatko tko nije imao liječničko uvjerenje da dijete može pohađati ustanovu i da je cijepljeno – nismo ga primali, pričekali smo roditelje do 31. kolovoza da donesu potvrdu, tko nije uspio donijeti potvrdu ili smo ih odbijali ili su sami odustajali. Tako se na neki način stvorio višak mjesta pa smo mogli upisati svu djecu. Inače, razumijem, stvarno razumijem roditelje koji ne žele cijepiti svoje dijete. To je njihovo pravo i ali ono vuče za sobom ili benefite ili posljedice. Jedna od njih je da ne može dobiti mjesto u odgojno-obrazovnoj ustanovi, a benefiti su njihovo zadovoljstvo ili njihova odluka da ne žele cijepiti svoje dijete zbog nekih zdravstvenih problema. Ako te zdravstvene probleme priznaju pedijatri, oni će na toj potvrdi napisati kako dijete ima kontraindikaciju i da može pohađati odgojno-obrazovnu ustanovu. Mi s time nemamo problema. U druge razloge ne ulazimo, već to procjenjuju pedijatri.
Zadovoljni ste suradnjom s pedijatrima?
Da, s time da bih voljela da se nađemo na zajedničkom sastanku kako bismo zajednički dalje surađivali i promišljali u korist i na zadovoljstvo djece i roditelja.
Često su roditelji nezadovoljni. Kako se nosite s time?
Svatko ima svoje želje i ne može se udovoljiti svima. Moramo na prvom mjestu misliti na djecu, tek onda na interese roditelja. Nedavni primjer je zatvaranje vrtića na dva dana, 30. i 31. kolovoza, zbog mjera deratizacije, dezinsekcije i dezinfekcije. U interesu nam je da prostor vrtića pripremimo kako bi on bio adekvatan i primjeren za djecu. Ako je vrtić otvoren 365 dana, oduzmimo nedjelje i neke subote – jer subotom radi Palčica – to je veliki dio dana kad uopće ne zatvaramo i ne možemo očistiti prostorije od vrha do dna. To rade stručne službe, ali i odgajateljice, koje sve počiste, pospremaju u vreće, pakiraju i premjeste u drugu skupinu. Pričamo o cijelom danu, ne o osmosatnom radnom vremenu.
Ipak, dio roditelja uputio je kritiku na tu situaciju. Stvara se dojam kako roditelji lako nađu ‘grešku’ no teško daju pohvalu?
Opet u toj situaciji iznimno teško bilo mi je čitati i slušati način na koji su se roditelji izražavali. Nažalost, to sve djeca vide, slušaju i upijaju i sutradan će i oni možda tako reagirati, ponašati se prema svojim prijateljima. No, u svemu tome bili su divni roditelji koji su slali e-mailove u smislu: ‘Razumijemo zašto to radite.’ ili ‘Podržavamo vas.’ Bilo je puno roditelja koji su dali podršku ali oni drugi bili su glasniji. Mada ih je na kraju bilo svega nekoliko…
Velika je brojka djece koja su vraćena s upisa u prvi razred. Kako ste se preogranizirali?
Pedagozi uvijek vode evidenciju koliko nam djece odlazi u školu i koliko imamo slobodnih mjesta, s time da uvijek otprilike znaju gdje nam se može dogoditi da će se dijete vratiti. Odgajatelji ‘predosjećaju’ kako bi moglo doći do povratka neke djece i onda im čuvaju njihova mjesta. Svako dijete koje je vraćeno iz škole u vrtić je vraćeno u svoju matičnu skupinu i svojim odgajateljima koji su mu bili prošle godine, u poznato i sigurno okruženje u kojem su već bili kako bi se mogli nastaviti razvijati.
Većina djece nije spremna za školu u smislu nezrelosti, ipak ima ih mnoštvo s teškoćama?
Ima. U vrtićima imamo 171 dijete s teškoćama. U tu brojku nam ulaze djeca s razvojnim i zdravstvenim teškoćama. S razvojnim poteškoćama vrtić pohađa 100 djece. Radi se o kognitivnim poteškoćama, emocionalnim, djeci iz spektra, djeci s poremećajima u komunikaciji, s psihomotornim kašnjenjem… Svakom se tom djetetu treba dodatno posvetiti i odgajatelji se iznimno trude.
Kakva je situacija s asistentima u Dječjim vrtićima Dubrovnik? Odgajateljice unutar svoga školovanja i dodatnih edukacija na neki način već znaju raditi s djecom s posebnim potrebama. Ipak, u nekim situacijama nužni su asistenti.
Djeci s teškoćama u skupini s djecom urednog razvoja – budući da je u pitanju veliki broj djece – odgajateljica se ne može do maksimuma posvetiti. Zato su tu asistenti koji polako usmjeravaju dijete i pomažu mu da se uključi u rad cijele skupine. Asistenata smo prošle godine imali 25. Za ovu godinu imali smo dva natječaja za ovu godinu i nije se javilo dovoljno njih. Inače, natječaj se može potražiti na stranicama Vrtića. A zašto ih nema? Ti ljudi rade za jako malu plaću a novac je često motivator. Grad Dubrovnik je rekao kako će se povećati satnica asistentima. U ovom trenutku oni svi preko ljeta pođu odraditi sezonu, onda zimi dođu u nas. Uglavnom se radi o studenticama ranog predškolskog odgoja koje nam stignu u listopadu.
Zadovoljni ste brojem odgajateljica?
Sad nam je, recimo to tako, dobar momenat. Nema puno bolovanja, uspjeli smo duža bolovanja i porodiljne dopuste pokriti sa zamjenama. Dakle, dobro funkcioniramo. Kad mi dođe kolegica i kaže: ‘Trudna sam!’ – presretna sam. No iza toga kreće ‘matematika’, kombinacije… S druge strane, 90 posto kolegica su majke i time još više shvaćaju snagu i važnost ovog posla. To je ono prekrasno u cijeloj priči. Tijekom pandemije, u najgorem trenutku nedostajala nam je 31 odgajateljica. Bilo je nezgodno, srećom – to razdoblje je iza nas.
Vratimo se na teškoće, no s pozitivnom novošću. Imate novu oformljenu grupu s posebnim programom.
S prvim danom rujna počela je s radom odgojno obrazovna skupina s posebnim programom u koju je uključeno petero djece s teškoćama u razvoju. Program je osmišljen iz razloga jer pojedina djeca s teškoćama u razvoju, s obzirom na svoje specifičnosti zahtijevaju pojačanu individualizaciju i pripremu za ulazak i svakodnevno funkcioniranje u redovnoj skupini. Mlade kolegice koje rade u toj skupini u sklopu vrtića Izviđač su i same napisale program kojeg je odobrilo Ministarstvo obrazovanja. Velika je to stvar za naš grad – u Hrvatskoj duže vremena postoje takve grupe, a prvi put ove godine i u nas! u skupini s petero djece rade edukacijski rehabilitator, dvoje odgajatelja i njegovatelj uz napomenu kako moramo promijeniti sistematizaciju jer više nemamo njegovatelje u Vrtićima te kad to sve promijenimo zaposlit ćemo i jednog njegovatelja. Ta skupina radi osmosatno radno vrijeme i djeca mogu boraviti toliko u samoj ustanovi, pružena im je mogućnost odmah biti pod rehabilitacijskim tretmanom. Djeca imaju svoje specifičnosti koje zahtijevaju indvidualizaciju i pripreme za ulazak u svakodnevno funkcioiniranje u redovnoj skupini. Zamišljeno je kao tranzicijska skupina u kojoj program traje dvije godine. Velik je ovo korak za Grad.
Možete li navesti i neke druge planove za budućnost? Neki su već i krenuli?
Tako je, krenuli smo već ove godine! Pokrenuli smo dvije Montessori skupine za rad po alternativnom programu prema metodama Marie Montessori, a moto Montessori pedagogije je ‘Pomozi mi da to učinim sam’. Prije ljeta, napravili smo anketu s roditeljima u Palčici i iskazali su veliki interes. Obje skupine su popunjene, Nastavit ćemo dalje bilježiti interes i dogodine objaviti na javnim upisima. Tako će se roditelji odmah moći prijaviti za tu skupinu. Inače, Montessori program se dodatno naplaćuje zbog više materijala i truda – ipak je to edukacija u kojoj su odgojitelji sami platili, sami se educirali. Potrebno je konstantno stručno usavršavanje odgajatelja – kao i, uostalom, cijeloj struci – a u ovom slučaju novac ide, osim u stimulaciju odgajatelja, u dodatno ulaganje u smislu opreme i daljnjih stručnih usavršavanja. Imamo verificirani program od Ministarstva i jako smo sretni zbog toga.
Bilo bi odlično kada bi se razne institucije uključile u razvoj Montessori programa u Dubrovniku, donirale, pomogle rad…
Svakako. Montessori pedagogija je usmjerena na dijete i dijete može biti samostalno. To je najvažnije od svega.
Roditelje muči i još jedan potencijalni problem, rast cijene usluga vrtića. Hoće li ona rasti?
Sve nam je poskupilo, a djeci ne smije nedostajati ništa. Ali ako se dignu cijene – nastaje kaos. Prema informacijama koje trenutno imam, Grad Dubrovnik neće ići na povećanje cijene, mada Grad Dubrovnik ima najmanju cijenu programa u odnosu na cijene u ostatku županije. Naša ekonomska cijena je 1700 kuna došla na 2100 kuna. To Grad Dubrovnik treba subvencionirati, poput plaćanja dobavljača koji nam na tjednoj bazi povećavaju cijene namirnica, potom struju koja je enormno poskupila, s 0.53 na 2.50. Komunalne i ostale usluge poskupljuju, ali borimo se. Moramo držati standard, mada bih voljela da imamo i veći. Ne možemo zamijeniti mlijeko koje je na jelovniku nekoliko puta dnevno s čajem jer je jeftiniji – ako želimo djeci dobro. A želimo, u ovom slučaju nema kompromisa.
Rekli ste kako je cijena programa među najnižima.
550 kuna mjesečno je cijena vrtića, podijeljeno na 21 radni dan iznosi 26 kuna dnevno. Taj dan podijelimo na deset sati, čime je cijena vrtića 2,6 kuna po satu. Za tih 2,6 kuna djca dobiju doručak, voće kao međuobrok, ručak, marendu, te uz to potpunu skrb, odgojno-obrazovni rad i sigurnost, uz razvoj vlastitih afirmacija. Kad svedemo priču na bazičnu matematiku, stvarno se zapitamo – kako?
Za kraj, dotaknimo se i radne subote. Vrtić ima organizaciju rada izvan radnog tjedna. Na koji način ste se ‘pokrili’?
Imamo prijavljene roditelje koji su morali donijeti potvrdu da rade subotom, odnosno, ne može se prijaviti bilo tko bilo kada. Dakle, roditelji se javljaju do srijede, najkasnije četvrtka do podne. Potom sastavimo skupinu iz svih vrtića, a skupina je locirana u ‘Palčici’ što nam je najjednostavnije radi kuhinje. Skupina broji oko 23, 24 djece, nije uvijek toliko… Njima su na raspolaganju dvije odgajateljice, spremačica i kuharica. Cijeli sustav – grijanje, hlađenje i slično – radi. Ništa od navedenog ne naplaćuje se dodatno, odnosno ta subota ulazi u uplatnice roditelja. Radi se o dobroj volji Grada Dubrovnika koji plaća zaposlenike koji rade subotom.