Doc. dr. sc. Iva Nenadić nastavnica je na Fakultetu za medije i odnose s javnošću Sveučilišta u Dubrovniku te znanstvena koordinatorica Centra za medijski pluralizam i medijske slobode pri Europskom sveučilišnom institutu u Firenci. U svom znanstvenom radu bavi se temama pluralizma, digitalne transformacije te utjecajem tehnologije na demokraciju i novinarstvom,
Ususret 17. Dubrovačkim medijskim danima, koji se održavaju 22. i 23. listopada, s njome smo razgovarali o Europskom zakonu o slobodi medija, Fondu za pluralizam te umjetnoj inteligeciji.
Europski zakon o slobodi medija, čija se prava u potpunosti primjenjuju od 8. kolovoza donio je neke promjene. Koje su to promjene i kako to utječe na slobodu medija?
Ovo je prvi put da imamo europski zakon o slobodi medija što ukazuje na to da niz problema u medijskom tržištu i nezavisnost medija kao preduvjet njihovog društvenog djelovanja nisu učinkovito osigurani na nacionalnoj razini. Primjerice, nezavisnost javnih medijskih servisa, transparentnost državnog oglašavanja u medijima, urednička nezavisnost, jasno i transparentno mjerenje medijskog tržišta i procjena učinaka medijske koncentracije, odnos medija i velikih digitalnih platformi – to su neke od tema i problema na koje Europski akt o slobodi medija odgovara.
Kako biste vi objasnili slobodu medija i primjenjuju li je u potpunosti hrvatski mediji?
Fakultet za medije i odnose s javnošću Sveučilišta u Dubrovniku organizira zajedno s Centrom za medijski pluralizam i medijsku slobode (CMPF) Europskog sveučilišnog instituta u Firenci. CMPF već više od desetljeća provodi najduže sveobuhvatno i komparativno istraživanje stanja medijskih sloboda u Europskoj uniji i zemljama kandidatima za članstvo, uz redovne godišnje izvještaje. Monitor Medijskog Pluralizma procjenjuje rizike kroz četiri dimenzije. Prva je zaštita temeljnih prava kao što su, npr., (ekonomski) status i sigurnost novinara. Druga promatra tržišni pluralizam, odnosno poštene i jasne uvjete za tržišno natjecanje, ne samo između medija već i između medija i velikih digitalnih platformi. Ne zbog tržišta samog već zbog demokratske potrebe građanki i građana da imaju pristup raznovrsnim i vjerodostojnim informacijama i analizama. Treća dimenzija bavi se političkom nezavisnošću medija, pogotovo javnih medijskih servisa i samih redakcija koje su pod sve većim utjecajem poslovnih i političkih odluka vlasnika, pogotovo u ekonomski nestabilnim uvjetima. U posljednje vrijeme sve je teže financirati kvalitetno novinarstvo jer su se prihodi od oglašavanja značajno preusmjerili na digitalne platforme, a spremnost građana da financiraju novinarstvo veoma je niska i često povezana s niskom razinom povjerenja u medije. Povjerenje se dodatno urušava time što mediji često pribjegavaju senzacionalizmu koji potencijalno donosi kratkoročnu zaradu, ali dugoročno urušava poziciju novinarstva u društvu. Publike, pogotovo mlade, sve manje prepoznaju vrijednost novinarstva, a u tome je velika odgovornost i samih medija. Četvrta dimenzija Monitora je društvena uključivost odnosno zastupljenost žena i različitih društvenih skupina kako na upravljačkim pozicijama medija, tako i u medijskim sadržajima. Hrvatska u svim dimenzijama pokazuje povećani rizik za medijski pluralizam i medijske slobode.
Kada je riječ o transparentnosti tu zakon želi povećati transparentnost vlasništva nad medijima, jamčiti transparentnost državnog oglašavanja za pružatelje medijskih usluga i online platforme te povećati transparentnost u mjerenju publike za pružatelje medijskih usluga i oglašivače. Zbog čega je ovo važno?
Zbog toga što je transparentnost preduvjet povjerenja u medije, uredničke nezavisnosti i poštenog tržišnog natjecanja.
Što bi to, po Vašem mišljenju, bilo neopravdano uklanjanje online sadržaja od strane velikih online platformi, što ovaj zakon pokušava spriječiti?
Ono što Europski akt o slobodi medija kaže jest da medijski sadržaj nije bilo koji sadržaj koji se distribuira digitalnim platformama. On ima demokratsku vrijednost i zaslužuje posebnu pozornost. Konkretnije, velike tehnološke kompanije (poput Facebooka, Instagrama ili TikToka) ne bi smjele tek tako, jednostrano, uklanjati sadržaje nezavisnih medija koji se pridržavaju profesionalnih standarda i djeluju u skladu s nacionalnom regulacijom. Naime, mediji imaju uredničku i pravnu odgovornost za sadržaje koje distribuiraju dok platforme to još uvijek nemaju. Zbog ogromnih količina sadržaja koji cirkuliraju digitalnim platformama u minuti, upravljanje tim sadržajem i detekcija problematičnih i štetnih sadržaja je uglavnom automatizirana kroz algoritme koji lošije rade na manjim jezicima, često ne razumiju kontekst pa npr. „kažnjavaju“ uklanjanjem ili blokiranjem legitimno izvještavanje o delikatnim, ali važnim društvenim temama poput nasilja nad migrantima, rastućeg fašizma i slično. Najslikovitiji primjer neopravdanog uklanjanja imali smo kada je Facebook blokirao norvešku novinu zbog objave Pulitzerom nagrađene fotografije vijetnamske djevojčice koja ulicom trči gola i ranjena. Fotografija je tada već bila kultna ilustracija stradanja i besmisla vijetnamskog rata, ali ju je Facebook prepoznao isključivo kao dječju pornografiju. Iako se o ovakvim ilustracijama može i treba razgovarati, prepustiti odluku automatiziranim sustavima tehnoloških kompanija sadrži velike rizike za medijske slobode i slobodu izražavanja. Svaki put kada Facebook ili druga platforma pogrešno neutemeljeno ukloni medijski sadržaj ili smanji vidljivost medijskog profila, taj medij ostvaruje ekonomske gubitke jer su platforme postale primarni izvor pristupa medijskim sadržajima, a time i posrednici između medija i oglašivača koji su i dalje glavni izvor prihod za medije. Dakle, odnos medija i digitalnih platformi složen je, a posebno je izazovno lokalnim medijima ili medijima s manjih tržišta nositi se s globalnim korporacijama i njihovima pogreškama.
Na Medijskim danima govorit ćete i o Fondu za pluralizam. Kakva je realna slika učinkovitosti fonda? Koliko zapravo pomaže funkcioniranju medija? Koliki ‘zalogaj’ Hrvatska uzima te možemo li/trebamo li više?
Međunarodnu znanstvenu konferenciju Dubrovačke medijske dane, koja se ove godine bavi generativnom umjetnom inteligencijom i njezinim utjecajem na novinarstvo, strateško komuniciranje i obrazovanje, prati laboratorij javnih politika. U petak, 24. listopada, Laboratorij će okupiti znanstvenike, regulatore, novinare, građane i druge dionike kroz interaktivne rasprave i radionice o budućnosti informacijske sfere. Kako se nosimo s dezinformacijama? Kako povećati kvalitetu novinarstva i osigurati ekonomsku održivost pogotovo lokalnog novinarstva koje je najbliže ljudima i njihovim potrebama? Između ostaloga, dr. sc. Ivan Burić prezentirat će najnovije istraživanje medijskih navika i stavova hrvatskih građana o društvenoj ulozi i važnosti lokalnih medija u Republici Hrvatskoj. Takva istraživanja su važna u upravljanju fondovima i subvencijama za medije.
Mediji, a oni lokalni posebno su često suočeni s kritikama kako su u velikoj mjeri financirani iz izvora jedinica lokalne samouprave. To svakako otežava rad i funkcioniranje, pa često ulaze u zamku. Kako bi se mediji trebali financirati jer kod lokalnih medija posebice evidentan je pad zainteresiranih oglašivača i marketinških aktivnosti? Bi li i mediji trebali ući u sustav financiranja kao i sport, a isti način traže i umjetnici? Ili treba izmisliti neki drugi model?
Ne postoji jedno čudesno rješenje. Mediji se nalaze u nezavidnoj ekonomskoj situaciji koju je pospješila digitalna transformacija. Mediji trebaju težiti diversifikaciji izvora prihoda, integraciji tehnoloških inovacija na način koji unaprjeđuje kvalitetu novinarstva kao jedinu garanciju dugoročne održivosti i razlikovanja od npr. influencera. Zrela medijska politika treba razraditi informirane modele financiranja novinarstva koje je u javnom interesu, pogotovo istraživačkog novinarstva koje zahtjeva značajan vremenski, sigurnosni i financijski okvir. Potpore za medije trebaju imati jasnu svrhu i mjerljive ciljeve. Trebaju biti distribuirane prema jasnim kriterijima i transparentno. Danas su one često kratkoročna socijalna mjera koja dugoročno ne unaprjeđuje kvalitetu novinarstva, inovacije u novinarstvu, promišljanje odnosa s mladim publikama i sl. Zbog toga javno financiranje novinarstva zahtjeva temeljitu i stratešku reformu. Ovdje namjerno govorim o novinarstvu, a ne o medijima jer ono što vidimo iz istraživanja i prakse jest da – iako mediji i dalje pružaju glavni institucionalni okvir za profesionalno novinarstvo – kvaliteta i sloboda novinarstva je često i ugrožena poslovnim strategijama i politikom medijskih organizacija i njhovih vlasnika. Na lokalnoj razini je to nerijetko posebno izraženo.
Umjetna inteligencija se sve više koristi te se često govori o tome da će zamijeniti puno zanimanja. Kakva su Vaša stajališta prema tome? Hoće li nas umjetna inteligencija zamijeniti ili na nju treba gledati kao alat kako bismo bili efikasniji u svom poslu?
Generativna umjetna inteligencija je alat koji u novinarstvu može biti vrlo koristan, ali nosi i niz rizika koji mogu dodatno urušiti već nisko povjerenje javnosti u novinarstvo. Aplikacije generativne umjetne inteligencije su i dalje statistički modeli. Iako sve više samostalni i uvjerljivi kroz interakciju koju s njima ostvarujemo, oni su i dalje modeli koji je netko dizajnirao, koji su trenirani na korpusu podataka koji nikada nisu potpuno reprezentativni i sadrže niz pristranosti i predrasuda, a i često griješe ili haluciniraju. Uz to, mogu biti i ciljano manipulirani od strane različitih korisnika. Novinari nisu obični korisnici. Oni imaju veću odgovornost odgovorno koristiti genAI, kao i drugu tehnologiju.
Generativna umjetna inteligencija proizvodi razne fotografije, tekstove i videozapise. To se često koristi za plasiranje lažnih vijesti. Hrvatska ima sustave koji se bave provjerom, ali je li to na nekoj zadovoljavajućoj razini? Šteti li cijela priča onda na povjerenje u medije općenito?
Neki od najboljih projekata i inicijativa u području, prije svega, razumijevanja dezinformacija i tehnološke i društvene transformacije informacijskog okruženja, provode se upravo u okviru Sveučilišta u Dubrovniku i Fakulteta za medije i odnose s javnošću. Jadranski opservatorij za digitalne medije dio je utjecajne europske mreže interdisciplinarnih organizacija koje se bave problemom dezinformacija, a DU Check Centar za provjeru informacija i građansku otpornost, kao još jedna inicijativa Sveučilišta u Dubrovniku, promiče edukaciju o izazovima suvremenog informacijskog doba i jačanje medijske pismenosti među građanima različite dobi.
O čemu bi svaki korisnik interneta, a danas sve češće i umjetne inteligencije trebao voditi više računa?
Kao društvo i kao pojedinci trebamo biti otvoreni i znatiželjni, ali posebno trebamo ulagati u obrazovanje, razvijanje vještina i kritičkog preispitivanja učinkovitosti, prilika i rizika tehnologija koje koristimo. To je posebno važno kod djece i mladih, ali i kod drugih ranjivih skupina, jer istraživanja već pokazuju niz negativnih utjecaja na kognitivni razvoj i dugoročne kognitivne sposobnosti mladih koji su značajno izloženi i u interakciji s genAI aplikacijama. Pojedincima koji su iz različitih razloga ranjiviji, privid osobnosti i prisnosti koje genAI nudi može biti posebno štetan. Organizacijom ovogodišnjih Dubrovačkih medijskih dana i Laboratorija javnih politika ne samo da u Dubrovnik dovodimo vodeće znanstvenike i otvaramo važnu temu, već uključujemo lokalne novinare, institucije i građane u dijalog te jačamo njihove kapacitete za korištenje prilika i učinkovitije suočavanje s izazovima.
