Prostorno modeliranje turistifikacije: primjer povijesne jezgre Dubrovnika’ naslov je teme doktorskog rada Dina Bečića, Dubrovčanina s dugogodišnjom zagrebačkom adresom, koji svojim radom želi istražiti turistifikaciju povijesne jezgre Dubrovnika. Sve je počelo, pisali smo još prošle godine, diplomskim radom u kojem je popisao sve turističko-ugostiteljske, ali i ostale objekte unutar zidina, kao što su suvenirnice, restorani, kafići, zlatarnice… Točno desetljeće nakon, odlučio je nadograditi svoje istraživanje za doktorat koji je upisao na PMF-u u Zagrebu, Geografskom odsjeku, gdje je i diplomirao. Prošle godine nije mogao iznijeti sve detalje, budući da tema nije bila službeno uobličena, no to se sad promijenilo. S obranom teme, smije pokazivati rezultate svog dosadašnjeg istraživanja, a planira to predstaviti i svojim sugrađanima početkom 2025. godine, ali među njima provesti i anketu.
– Tema sada uobličena na onaj način koji će do od početka do kraja biti istražen, obrađen i napisan u formi doktorata. U praksi to znači da imam definirane ciljeve, hipoteze, metode te da je znanstveni doprinos svoje teme. I već dobar dio toga istražen, od čega će dio toga biti predstavljen sugrađanima, nadam se oko Feste. To je ona razlika koju prošle godine nisam imao i zato nisam ‘smio’ pričati o tome, jer jednostavno tema nije bila službeno uobličena, prijavljena i to je to. Nisam smio o tome javno puno pričati, jer formalno nisam imao prijavljenu temu. Sad kad je tema službeno obranjena, ona je ‘moja’ i sad idem dalje s time. Daljnja istraživanja, ankete, itd. Zato sam se prošle godine malo zaletio pompozno s najavama ankete, a jednostavno je to proces koji traje i koji tako ide. No sad je to to, i možemo ići dalje s pitanjima. Anketa je skoro spremna, samo trebam malo vrijeme organizirati i idemo dalje – ističe za početak Bečić.
Budući da ste podatke iz diplomskog rada ažurirali prošle godine, možete li nam reći koliko se prostor unutar zidina promijenio u 10 godina? Koliko se u i kojim segmentima razlikuje broj popisanih objekata, kojih je danas više nego prije deset godina, a kojim manje? Na što Vam prikupljeni podatci ukazuju?
Prije nego što krenem u pravu podatkovnu analizu koja će biti dio doktorata, a mali dio toga spreman i za prezentaciju sugrađanima, mogu reći da je u mom diplomskom popisano 407 objekata, dok ih sada u bazi ima 479. Ja sam objekte dijelio po funkciji i po tipu. Ako pričamo o funkciji, onda možemo reći da je funkcija ugostiteljstvo, pod koju spadaju svi kafići, restorani, fast foodovi, sladoledarnice, itd. Njih je 2013. bilo 136, a deset godina iza 164. Dakle, može se zaključiti da je broj ugostiteljskih objekata porastao za 30. Zatim, 2013., suvenirnica je bilo 99, sada ih je 72. Njih je zanimljivo manje. Imali smo 5 sladoledarnica, sada ih je 9. Iako je broj objekata narastao, mislim da se nalazimo u nekakvom zenitu što se toga tiče, osobno mislim da broj neće puno rasti. I ne može, jer ne možete do maksimuma izmišljati poslovne prostor.
Što je još zanimljivo? Zanimljiv je dalje recimo taj pad broja suvenirnica, što se može povezati s trendovima. Koliko dolazi kruzera, koliko je gostiju koji baš borave u Dubrovniku? Ako ste vi promijenili funkciju iz suvenirnice u neki ugostiteljski objekt, znači da će kod vas gost nešto pojesti, popiti i da ide dalje. Nisam još duboko ušao u taj aspekt, ali će svakako biti zanimljivo pogledati širu sliku. Što se same promjene tiče, 179 objekata je u nekom obliku promijenilo svoju funkciju, što znači da je dosta tu fluktuacija u samim trendovima. Ali da je prostorno dosegnut maksimum, mislim da je. Mogli bi sada do beskonačnosti pričati u tome što se u što promijenilo, ali ću to ostaviti za javno izlaganje.
Jeste li u svom istraživanju obuhvatili i smještajne objekte
Naravno, i broj i prije svega lokacije, svakako utječu na turistifikaciju kao proces. Ne radi se tu samo o suvenirnicama i restoranima, nego naravno i smještajnim objektima. Sve to čini turistifikaciju, odnosno turizam nekog prostora. Uz sam broj, bitna je lokacija istih. Sve je to skup podataka koji čine turistifikaciju. Nije to dovoljno samo prebrojati. Sve to treba staviti u prostorni kontekst, odgovorom na pitanje ‘Gdje je nešto?’. Recimo, u onim dijelovima jezgre gdje ima puno apartmana, imamo li isto tako puno restorana, ili ne? I to je jedno od pitanja na koje ću dati odgovor. Kao i većinu toga, usporedit ću koliko je bilo apartmana od uvođenja e-Visitora, pa 2023., kad je moja godina istraživanja.
Planirate među stanovnicima unutar zidina provesti i anketu, iz kojih razloga i što njome želite prikazati?
Svakako, ovaj segment mi je jako bitan. Svi gledaju jezgru kao cjelinu, i realno ona to i jest, ali ja u svom istraživanju idem na jedinice susjedstva, one ‘prirodne’ granice gdje ljudi žive: Peline, Prijeko, Sveta Marija i ostala susjedstva. U ovom segmentu, cilj mi je istražiti kako turistifikacija utječe na život ljudi po tim jedinicama. Da malo to banaliziram, ako imate u nekom dijelu jezgre x apartmana, y restorana, hoće li utjecaj turistifikacije biti isti gdje je situacija obrnuta. To želim istražiti. Je li je utjecaj turistifikacije isti na Pelinama, kao što je i u Karmenu? Percipiraju li ljudi isto turistifikaciju? Može netko reći, ma da, sve je to isto, svuda u cijeloj jezgri. Ok, možda i je, ali bih ja pitao kako je to dokazano, kojim metodama? Ok, da se to i ispostavi u mom istraživanju, super, u redu. Ali onda ćemo bar to imati znanstveno dokazano, sa tim i tim metodama. Ja se želim spustiti na tu razinu koja je poznata sugrađanima, provesti anketu, pa da onda imamo odgovor na pitanje: ‘Kakva je situacija u Karmenu, a kakva na Prijekom?’. To su one razine koje su ljudima poznate i koje predstavljaju njihov životni prostor. I nadam se da ćemo onda moći reći da je tako i tako u tom i tom dijelu grada. Ovo je možda način da se analizira i pokaže mišljenje građana sa upravo te razine.
Kad ste pitali za anketu, ona će mi služiti u tom istraživačkom segmentu kvalitete života. Plan je negdje prije/ oko/iza Feste, pokazati sugrađanima prve rezultate terenskog istraživanja, predstaviti temu istraživanja i moliti za sudjelovanje u anketi, jer u neku ruku i to će biti njihov glas i ukazivanje na probleme. Ali bez političkog konteksta, jer je ovo moje i isključivo moje istraživanje, a na toj prezentaciji će biti rezultati rada na temi koji se postavio tamo od diplomskog rada 2013. godine i ne želim pisati prvo članke na tu temu. Prvo to želim pokazati sugrađanima koji u povijesnoj jezgri žive.
Hoćete li u svom istraživanju pokušati doći i do broja ljudi koji još uvijek žive unutar zidina i ako da, na koji ćete način ćete prikupiti taj podatak? Ovo pitam jer je nedavno izrađena Studija prihvatnog kapaciteta povijesne jezgre koja je donijela tek procjenu o broju stanovnika temeljenu na podatcima Dubrovnik Visitora.
Moj doktorat se ne bavi izravno popisom stanovništva i brojem ljudi niti sam ja u znanstvenom smislu mogao tu nešto novo dokazivati i tražiti. Imamo jedan doktorat koji se bavio tim pitanjem, imamo popise stanovništva, imamo sociološku studiju i imamo ovu zadnju Studiju. Moj doktorat nije popis stanovništva. Ja kao izvor podataka imam službene popise stanovništva, 2011., i 2021., sociološku studiju, odnosno interni popis stanovništva, i to je to. I na temelju tih službenih podataka, napravio sam procjenu koliko je ljudi u jezgri 2023. I zatim sam procijenio broj ljudi po susjedstvima, to je ajmo reći ono što ja mogu donijeti novo. U tom smislu, ja isto tako procjenjujem broj, ali na temelju službenih popisa. Sam popis stanovništva je vrlo vruća tema, u čiji centar, bar u ovom znanstvenom smislu, neću i ne mogu ulaziti, niti se baviti politikom oko popisa stanovništva. Ja radim s onim podacima koji su službeni i dostupni. Iako naravno svi znamo da postoje razlike između službenog broja i stvarnog stanja, moj rad ne ide u tom smislu. To je tema kojom se ne mogu ja baviti kao jedna osoba, već širok krug ljudi.
Hoćete li se koristiti ovom Studijom tijekom izrade doktorskog rada i u kojim segmentima?
Iako sam i sam sudjelovao u određenom segmentu te Studije, to moram ostaviti po strani. Rad na Studiji je bio jedno, doktorat je nešto drugo. Naravno, u ovom slučaju Studija postaje izvor podataka, koji ću po potrebi konzultirati, i to je to. Rad mora biti novo i originalno djelo. I kao što sam spomenuo, radi svih tih studija, istraživanja, anketa koje su provedene, meni je vrlo teško bilo naći onu nijansu koja još nije istražena, a to su te najsitnije jedinice, odnosno susjedstva i naravno usporedba s prijašnjim stanjem, brojkama iz 2013., koje sam donio u sklopu svoj doktorata. I naravno, ta detaljna prostorna komponenta i analize. I mislim da sam to našao i tu sam sada ‘sam svoj majstor’
Koji je cilj Vašeg istraživanja i samog doktorskog rada, što njime želite postići?
Cilj mog istraživanja je razumjeti kako turizam, odnosno turistifikacija mijenja povijesnu jezgru Dubrovnika i kako te promjene utječu na život ljudi koji tamo žive. Želim pokazati gdje se sve nalaze restorani, apartmani i drugi turistički sadržaji te kako se to mijenjalo kroz posljednjih deset godina. No, ne gledam samo brojke – bitno mi je istražiti kako sve to utječe na svakodnevni život stanovnika, ovisno o tome gdje žive unutar zidina, dakle sve ovo što radim, ima detaljan lokacijski kontekst. Ako mogu malo stručnije još dodati, u sklopu doktorata, bit će izrađen i indeks turistifikacije, koji će sve ovo o čemu mi pričamo, postati alat za mjerenje stanja i procesa turistifikacije. Da se ovo istraživanje ponovi i za pet, deset godina, mi onda imamo neke podatke koje smo izmjerili. I onda ih usporedimo s politikama koje se provode. I onda na temelju toga, možemo reći, ‘ej, mi ne radimo nešto dobro’. Umjesto nagađanja, imat ćemo znanstvene podatke koji će služiti kao osnova za donošenje boljih odluka. U tom kontekstu, ovo može biti jedan alat koji će postati podloga s kojom se sustavno mjeri turistifikacija u prostornom kontekstu.
z sav ovaj praktični dio, za to prikupljanje podataka je i složena aplikacija, model prikupljanja podataka koji je tako isprogramiran da meni na licu mjesta može reći je li se dogodila promjena funkcije objekta. U nekom trenu, vrlo lako se to može staviti i javno, i da bilo tko, tko želi da ode na teren, i ažurira podatke. No, to sad nije izravno tema doktorata. Kao što vidite, dosta je tu ciljeva, praktičnih.
Kako ste se uopće odlučili za ovu temu?
Dok sam čitao svu literaturu, vani se to jako dobro radi i prati. Vrlo detaljno se koriste kako aplikacije kao i sve složene prostorne analitičke metode, ne bi li se dobili kako alati, tako i odgovori na pitanja. A kod nas je pojam ‘turistifikacija’ sveden na novinske članke i portale. A vani, imate i radove koji se vrlo detaljno bave i samim procesom turistifikacije, u teorijskom, pa i u praktičnom smislu. Svi radovi ističu bit tih lokalnih istraživanja i individualnosti lokalnog konteksta. I na temelju toga, ja želim sve to dodati u naš lokalni dubrovački kontekst i postaviti osnove, da i kad se sutra to ponovi, da možemo znati na čemu smo.
I naravno, sve ovo ide iz tog lokalnog konteksta. Još ću sto puta ponoviti, odrastao sam na Širokoj, kupao se na Porporeli, nogomet igrao Iza Roka, prve kave pio u Mireagea, izlazio u Trocadera. Iako je sada moj život u Zagrebu, upravo radi te pripadnosti lokalnom kontekstu i emotivnoj povezanosti s tim prostorom, želim ostaviti nešto što danas sutra, u kakvom god obliku, može koristiti. Da, mogao sam ja odabrati možda ‘lakšu’ temu, neku zagrebačku, gdje živim i radim, ali i to je jedna od caka doktorskog istraživanja, moraš htjeti nešto istražiti i poznavati temu, kao i prostor. Onda sve to ide lakše. Recimo, komisija pred kojom sam branio temu, nije imala većih komentara i sugestija, a bio sam na nekoliko obrana gdje su te komisije baš puno komentara imale na teme doktoranada.
Ja ne želim biti jedan od ‘znanstvenika’ koji dođu, naprave nešto, a ne kuže prostor. Ne moram ni spominjati koliko sam neformalnih razgovora proveo sa sugrađanima, bivšim susjedima, koji su svi imali neki komentar i čije sam sugestije stavio u kontekst ankete. Koliko je ovo moj rad za mene, toliko je i ovaj rad za njih. Zato su i moji obuhvati malo drugačiji, metode, pristup, jer idem bottom-up metodom. Jer i ja sam (bio), jedan od ljudi koji dolje žive. A eto srećom imam nešto znanja, volje i mogućnosti sve to staviti u znanstveni kontekst i ostaviti nešto iza sebe.