Razbijanje mitova o „šačici“ branitelja

Prije najavljenog iznošenja podataka i dokumenata kojima raspolaže Muzej suvremene povijesti, a svjedoče o brojnom stanju dubrovačkih branitelja do kraja 1991. godine, dužna sam iznijeti još neke podatke o snagama i namjerama neprijatelja, kako bi mogli u potpunosti razumjeti zašto govorimo o njihovoj herojskoj obrani Grada.

Tako general Jevrem Cokić, prvi zapovjednik Druge Operativne grupe, u svojoj knjizi „Početak kraja“ iznosi podatak kako mu je za izvršenje navedenih zadaća na raspolaganje stavljeno čak 23.000 vojnika. Samo loš odaziv na mobilizaciju, posebno u Srbiji, „krivac“ je što su u napad na jug Hrvatske krenule za gotovo jednu trećinu manje agresorske snage. Ujedno ovi podaci svjedoče kako je dugo pripremana i koliku je važnosti za General štab JNA imala akcija brzog zauzimanja dubrovačkog područja i doline Neretve, te daljnji prodor prema Splitu.
 
25 VRIJEDNIH DANA
 
U ovom kontekstu trebamo cijeniti težinu i vrijednost koju predstavlja dvadeset i pet dana, koliko su dubrovački branitelji uspijevali zaustaviti neprijatelja i usporiti njegovo napredovanje, prije nego je došao na same rubove Grada. Uslijed velikog broja poginulih i ranjenih tijekom borbenih djelovanja, praćeno padom morala  nakon gubitka prostora Župe dubrovačke i Brgata 24. listopada 1991., nastupilo je dotad najkritičnije stanje unutar obrambenih snaga.
 

Zahvaljujući popuni svojih redova novim dragovoljcima te dolasku u Grad ojačanja koje su činile dvije grupe od 111 pripadnika 4. brigade ZNG i Omiške bojne 114. brigade ZNG, do početka studenoga uspostavljena je i utvrđena nova crta obrane od Mokošice, preko Komolca, Nuncijate, Strinčjere, Srđa, Bosanke do hotela Belvedere.
I pored toga što su ovih dana u javnosti kulminirali prijepori oko „pravih“ i „lažnih“ branitelja Dubrovnika 1991. te njihovog broja, isključivo kao povjesničar osjećam obvezu iznijeti neke spoznaje i činjenice do kojih sam došla kroz dosadašnje proučavanje Domovinskog rata na dubrovačkom području. Budući da ni izdaleka ne daju cjelovit i zadovoljavajući konačni odgovor na ovo pitanje, vjerujem kako ćemo samo zajedničkim radom i nastavkom suradnje, u prvom redu uz pomoć branitelja, uspjeti doći do toliko željene povijesne istine koju im dugujemo.
 
DVA VAŽNA POPISA
 
U posjedu Muzeja suvremene povijesti nalazi se nekoliko veoma važnih dokumenata koji sadrže, nažalost nepotpune podatke o brojnom stanju snaga obrane Grada iz vremena najžešćih neprijateljskih napada u studenom i prosincu 1991.
Posebno su važna dva popisa koja su kao dio izvješća Zapovjedništva obrane dostavljena Zapovjedništvu sektora i Šestoj Operativnoj zoni u Splitu 7. i 8. studenoga 1991. godine. Iz jednog od njih vidljivo je da obrambene snage čini 45 pričuvnih i djelatnih časnika i dočasnika, 402 vojaka iz sastava 116. brigade ZNG Dubrovnik, 181 pripadnik pričuvnog i djelatnog sastava MUP-a i Specijalne jedinice policije- „Grofovi“, 27 pripadnika dragovoljačke postrojbe „Sv. Vlaho“ koju su činili dubrovački studenti, te 142 pripadnika postrojbi pri Mjesnim zajednicama. Prema ovom popisu,  dodamo li već spomenuta ojačanja, dolazimo do ukupnog  broja od 908 dubrovačkih branitelja. (PRILOG 1)
Prema drugom  popisu od 7. studenoga 1991., s obzirom na gotovo istodobno vrijeme nastanka, uz neznatno odstupanje od 15 branitelja više, ukupno brojno stanje u Zapovjedništvu obrane općine Dubrovnik iznosi  925 branitelja. (PRILOG 2)
Iz ovih popisa nije vidljivo jesu li u ovaj broj uračunati pripadnici Odreda naoružanih brodova Dubrovnik i novo osnovanog Odreda Mornaričko desantnog pješaštva Dubrovnik.
U svakom slučaju potpuno je jasno da se u oba slučaja radi o broju izravno angažiranih branitelja i to točno tog dana.
 
ZEMLJOVID S UCRTANIM RASPOREDOM
 
Za provjeru i utvrđivanje stvarnog broja branitelja posebnu važnost ima radni zemljovid Zapovjedništva obrane s ucrtanim rasporedom obrambenih točaka, a koji je nastao početkom studenoga 1991. Uz zone odgovornosti postrojbi, na zemljovidu su upisani i slijedeći podaci, koje radi važnosti navodim u cijelosti:
1. Stara Mokošica (Ćoso) – radi se o zapovjedniku Stipi Ćosu iz 114. brigade ZNG – op.a., (Omišani 25; Zagrepčani (Batur) 22 i (Jaki)- radi se o zapovjedniku Jakši Hodaku – op.a.,- 5; aktivna policija 1; prostorna struktura 31; ukupno 84. Posebno su navedeni branitelji iz Rožata- 27, Dračeva sela-15 i Obuljena-4.).
2. Nuncijata-Strinčjera-Gradci (Kaštelani-38, misli se na pripadnike 1. sam. satnije 4. brigade ZNG –op.a.)
3. Srđ-tvrđava (gardisti-31; TO-10; ukupno 41)
4. Bosanka-k. 305-Šumet (Policija-44; Prostor. struk.-12; Omiš-garda-46; Konvoj-12, misli se na dragovoljce došle Konvojem Libertas-op.a.;  ukupno 114)
5. Nuncijata-Akademija (K. Klarić) (TO-140; Garda-16; ukupno 156)
6. H. President-(Omišani-4)
7. H. Komodor-H. Vis (mornarička pješadija-80)
8. H. Stadion (intendant vod-23; tehnički vod-11+2; pionirski vod-30; ukupno 66)
9. Akademija-Ilijina glavica (zap. Marević/Popovac Policija-71)
10. Ilijina Glavica-Orsula (zap. Čengija, Garda-26; rez. i saobr. policija-28; OIC sat. osiguranja-63; prost. str.-13; dobrovoljci-15; radnici „Belvedera“-6; ukupno 151)
Na zemljovidu su ucrtani vatreni položaji dva ZIS-a 76 mm i po jedan vod MB 82 mm i 120 mm, te Zapovjedno Mjesto Zapovjedništva obrane bez broja ljudi.

ISPUŠTENE POSTROJBE
 
Zahvaljujući ovako detaljno razrađenom popisu po zonama odgovornosti pojedinih postrojbi dolazimo do ukupnog broja od 851 branitelja. Iz njega saznajemo kako je to vrijeme držanja već navedene crte obrane, ali i činjenicu da su u njemu ispuštene brojne postrojbe i njihovi dijelovi, za koje pouzdano znamo da su postojale i bile raspoređene u obrani Grada. Tako nedostaju postrojbe PZO, ONB, Zapovjedništvo obrane, SJP „Grofovi“, Vod vojne policije, Prometni vod logistike, desetine veze i osiguranja Zapovjedništva i h. Stadion, te postrojba COB-a koja je uz temeljne aktivnosti motrenja i obavješćivanja radila i na održavanju i uspostavljanju veza za obrambene snage. Jednako tako pored ucrtanih paljbenih položaja topništva nisu upisani brojevi posada.

Usporedbom ovog zemljovida i podataka koje sadrži s prethodnim popisima možemo sa sigurnošću tvrditi da ni na njima nije prikazan stvarni ukupni broj dubrovačkih branitelja.
U prilog ovoj tvrdnji govori i činjenica vidljiva iz brojnog stanja 1. i 2. bojne gdje očito nije prikazano Zapovjedništvo i njihova logistika.
Kada pokušavamo ovakvim popisima i dokumentima doći do stvarnog broja branitelja, moram napomenuti da u ovim podacima nigdje nisu spomenuti brojni branitelji ranjeni u teškim borbama od početka agresije, kao ni oni koji su zarobljeni od neprijatelja i odvedeni u koncentracijske logore.
 
HEROJSTVO BRANITELJA I GRAĐANA
 
U muzejskim Zbirkama posjedujemo i brojne dnevničke bilješke, popise ljudstva dijelova ili cijelih postrojbi, poginulih, ranjenih i zarobljenih branitelja, temeljem kojih će zajedničkim radom biti moguće utvrditi točan broj dubrovačkih branitelja u tom vremenu. Jedini razlog radi koga je to potrebno jest, uz mogućnost za reći još jedno veliko HVALA svima koji su sudjelovali u obrani Dubrovnika, razbiti mitove o „šačici“ branitelja i nespremnosti Dubrovčana da brane svoj grad. Samo na taj način moguće je sagledati stvarnu i odlučujuću ulogu koju je Grad, zahvaljujući herojstvu i žrtvi svojih branitelja i građana, imao u obrani, stvaranju samostalne i suverene Republike Hrvatske, te konačnoj pobjedi u Domovinskom ratu. 
Na kraju, u svoje i u ime Muzeja, čestitam svim dubrovačkim braniteljima i građanima 6. prosinac – Dan dubrovačkih branitelja, Sv. Nikolu i Dan pomoraca.