Folklorni ansambl Linđo ove godine obilježava svoj jubilej, a proslavit će ga bogatim programom. Proslava je već započela predstavljanjem nosača zvuka Folklornog ansambla Linđo ‘Poslušajte ljudi glasa ovoga’ na kojem se osim zvuka Dubrovnika i Dalmacije, odnosno klapske pjesme, gdje se Linđovci osjećaju kao doma, mogu čuti pjesme drugih dijelova Lijepe naše. O bogatom programu ove vrijedne Linđove obljetnice više nam je ispričao njegov ravnatelj – Vlaho Kljunak. U našem razgovoru dotakli smo se i odnosa koji vladaju između profesionalaca i amatera te kako se nose s izazovom nedostatka adekvatne koncertne dvorane.
Za ansamblom je 55 godina djelovanja, kako namjeravate obilježiti ovu važnu godišnjicu?
Smatramo da je ovo primjereni trenutak da pokažemo sve ono što smo radili posljednjih godina. Počeli smo s prezentacijom novog nosača zvuka, nastavljamo s objavom dvaju izdanja. Slijedi nam vokalno instrumentalni koncert za Svjetski dan glazbe, potom nastupi na Ljetnim igrama i na samom kraju godine veliki obljetnički koncert u sportskoj dvorani u Gospinom polju i sve što prati taj događaj. Nemojte se začuditi ako vas iznenadimo s još pokojim programom.
Posljednji album objavili ste prije gotovo 40 godina, zašto se na novi čekalo tako dugo?
Kako nisam bio član Fa Linđo tih godina, ne mogu ulaziti u detalje. Zadnje vrijeme smo radili na poboljšanju vokalno-instrumentalnog programa. Trenutna generacija plesača i pjevača te naših profesionalaca na čelu s voditeljima Enesom Omerčahićem i Vedranom Ivankovićem nam daje za pravo da smo se odlučili na takav potez. Sve je započelo s koncertom kojeg održavamo za Svjetski dan glazbe 2018. godine, a koji je već postao tradicija gdje smo izveli repertoar radnog naziva ‘S Linđom kroz Hrvatsku’. Tu smo predstavili naš čitav opus. Pokrili smo sve dijelove Hrvatske – napjeve, tamburaška kola i koreografije te točke koje imamo na programu. Složili smo lijepu šetnju našom zemljom i mislim da smo napravili dobar posao. Nakon 37 godina izvadili smo novu osobnu iskaznicu. Poslije dugo vremena imamo potpun orkestar zaokružen i violinama. Rekao bih da smo sazreli za takvu vrstu nosača zvuka. Snimali smo ga u analognom studiju u Mostaru prikladnom za tu vrstu glazbe te dijelom kod našeg prijatelja Šime Lukšića. Album je izašao krajem 2019. u nakladi Croatia Recordsa. Mislim da smo odradili ozbiljan posao, a što je struka i potvrdila.
Slijedi vam predstavljanje i dvaju tiskanih izdanja.
U travnju će nam za vrijeme Korizme izaći tiskana notna edicija Krešimira Magdića koji je bio dugogodišnji član Linđa i voditelj orkestra. Ona se sastoji od korizmenih napjeva s područja Dubrovačke biskupije te se nadamo da će promocija biti uvrštena u proslavu Dana kršćanske kulture. Moram naglasiti kako smo 2019. završili projekt kojeg je također struka prepoznala. S vanjskim suradnicima Ivicom Kiprom, Vidom Bagurom, Joškom Čaletom i Vickom Dragojevićem smo izašli na teren te napravili materijal koji se zove ‘Poskočica Linđo i njene suvrstice’. Obišli smo Dubrovnik i okolicu, svugdje gdje se plešu poskočica i Linđo. Sve smo zabilježili, snimili kamerom i fotografirali. Materijale ćemo predstaviti na izložbi koju potpisuju naše vrijedne djevojke koje rade u garderobi – Tajana Kera, diplomirana restauratorica tekstila, i etnologinja te profesorica ruskog jezika Marica Vlahinić. Također, objavit ćemo video uradak i knjigu čiji recenzenti će biti Tvrtko Zebec, jedno od najvećih imena hrvatske etnologije i Lidija Bajuk. Kao ustanova u kulturi Grada Dubrovnika koja se bavi folklorom te je tako direktno povezana s etnologijom i etnografijom, dužni smo ovako pristupiti poslu.
Ljeto je osobito zaposleno razdoblje za ansambl, u ovoj obljetničkoj godini, međutim, u količini posla ne zaostaje ni zima, zar ne?
Ovo je razdoblje u kojem mi pripremamo sve važnije projekte. Primjerice, koncert povodom Svjetskog dana glazbe ove će se godine zasnivati na glazbi središnje i sjeverozapadne Hrvatske. Radi se o potpuno novom repertoaru. Lani smo prošarali cijelu Plavu Hrvatsku s pjesmama i napjevima uglavnom klapskog izričaja, a sad ćemo se preseliti nešto sjevernije. Nakon tog koncerta nam dolaze Dubrovačke ljetne igre kao najznačajniji godišnji događaj. I ovaj put imamo četiri nastupa na Revelinu. Istaknuo bih kako je to, nažalost, jedina pozornica u Dubrovniku na kojoj Linđo može izvoditi svoj program u punom kapacitetu. Nedostatak prave koncertne dvorane je vidljiv problem kojeg imamo mi i kolege iz Dubrovačkog simfonijskog orkestra. Zato se trudimo da tih 90-ak do 100 minuta iskoristimo što najbolje možemo. U zadnjih pet godina tako smo postavili pet novih koreografija. Imamo taj ritam kojimdolazi do izražaja naš trud i energija, pogotovo plesača i pjevača amatera. Svi znamo kakve su danas srednjoškolske i fakultetske obveze. Raduje me što vlada takav zanos i atmosfera pa se čak i neke djevojke nakon što dobiju djecu vrate i još uvijek žele biti dio Linđove priče. Također, veliki je priljev mladih.
Običaj je da se o obljetnicama stariji opraštaju od ansambla pa ćemo u idućim godinama imati nešto mlađi sastav na pozornici. Time stvaramo zalog za kvalitetu i brojnost. Na jesen bi mlađi tamburaši trebali otići na Smotru tamburaških sastava u Zagrebu. Želja nam je da ih tako promoviramo i percepciju Linđa izvadimo iz strogo dubrovačkih okvira. Slijedi nam i svečana sjednica, kao i svečani obljetnički koncert 20. studenoga na kojem ćemo na dostojanstven način obilježiti naš jubilej. Voljeli bismo izdati i monografiju, ali u 2021. godini kako bi i ova jubilarna bila uključena u nju.
U proslavu su, pretpostavljam, uključene sve Linđove generacije.
U Odboru za proslavu uključeni su predstavnici zaposlenika, sadašnjih i bivših članova. Prošli smo kroz program i vidjeli što je čiji zadatak. Utvrdili smo smjer na čemu nam je raditi. Najveći naglasak će biti na studenom. Iskreno se nadam da će odaziv bivših članova biti dobar. U ožujku ćemo početi s pozivima kako bi vidjeli s kolikim brojem ljudi raspolažemo. Fizičke probe krenut će početkom rujna te ćemo se s obzirom na broj veterana koji budu sudjelovali na probama organizirati. To je manje-više uhodan princip jer proslave imamo svakih pet godina. No, trebamo se pripremiti jer ćemo slavljenički koncert, među ostalim, napraviti na produkcijski većoj razini.
Koliko trenutno imate članova i kakvi su odnosi između amatera i profesionalaca?
Imamo dvije skupine Linđova blaga i pet izvođačkih. Tu su tamburaši amateri, naš profesionalni dio orkestra, zatim ženska, muška i mješovita klapa. Dakle, ukupno nas je 300-injak. Zaposlenih je 17 uključujući mene kao ravnatelja. Odnosi su dobri. Bez sinergije ne bismo mogli raditi ovakve programe. Mnogi nas nazivaju hibridom, što se u najužem smislu riječi može i potvrditi. Međutim, mislim da je taj osjećaj pripadnosti prisutan bez obzira je li netko zaposlen ili amater. Linđo je više od toga. Pozornica je na kraju ogledalo svega, ako nešto ne funkcionira među nama to će publika prepoznati. Kao što je prepoznala osmijehe i veselje na našim zadnjim nastupima.
Povodom obljetnice bilo je govora o nastupu FA Linđo u Lisinskom krajem 2020., je li izgledno da se on i održi?
Voljeli bismo da to bude višnja na vrhu šlaga naše obljetničke torte i ne bojimo se toga, dapače smatramo to izazovom. Ostvarili smo potrebne kontakte i postoji mogućnost da se ostvari. Došli smo do točke kad, po meni, možemo plesno i vokalno-instrumentalno na kvalitetan način pokriti cijelu Hrvatsku i dostojno prezentirati Dubrovnik i Hrvatsku u bilo kojem dijelu svijeta. S obzirom na obljetnicu, koja je lijepa prigoda, bila bi šteta da se ne predstavimo u Zagrebu te time, sa stručnog stajališta, izađemo iz okvira po kojima nas se doživljava samo dijelom turističke ponude. Sve što u zadnje vrijeme radimo – od izdavanja knjiga, istraživanja terena, vokalno instrumentalnih projekata pa na koncu i rada s najeminentnijim imenima folklorne struke u Hrvatskoj kada je u pitanju ples, daje nam za pravo reći kako težimo biti sve bolji u svakom segmentu. Naravno da smo i dio turističke ponude i to nas čini različitim od drugih. Mi već sad znamo da ćemo premašiti 100 nastupa u ovoj sezoni, što je većini ansambala u Hrvatskoj nepoznanica.
Ove godine putujete i u rusku prijestolnicu gdje ćete se predstaviti s četiri programa. O čemu je riječ?
Prošlog lipnja u Trogiru su gostovale dvije folklorne škole iz Moskve i Sankt Petersburga. Na desetodnevnoj edukaciji bili smo i mi kao gosti završnog dana. Nakon toga su doputovali u Dubrovnik te nas posjetili u našim prostorima. Naš voditelj Jadran Radonić održao je kratku radionicu na kojoj je pokazao osnove našeg folklora. Kako oni pristupaju scenskoj primjeni tradicije i baštine na sasvim drugi način bilo im je jako zanimljivo vidjeti što mi radimo. Uz podršku Grada Dubrovnika i Turističke zajednice, prepoznali smo trenutak i tako ćemo u ožujku uoči Sajma turizma u Moskvi upriličiti koncert za ruske tour operatore. Nakon toga slijede plesne radionice s ruskom plesnom školom kao i zajednički koncert na kojem će gostovati jedan ruski zbor. Na radionici naši i njihovi voditelji pokazat će osnove folklora obiju zemalja plesačima. Plan je i da u zgradi Slavenske knjižnice napravimo predstavljanje Linđa dvama razredima škola stranog jezika koji, među ostalim, uče hrvatski. Upriličit ćemo reviju nošnji prilikom koje će voditeljice našeg fundusa objasniti publici sve o istima. Bit će to prilika za pojačano predstavljanje našeg ansambla multimedijalnim putem u tako značajnoj kulturnoj instituciji u Moskvi.
Obnovljene prostorije znatno su vam olakšale rad, ipak sigurno postoje izazovi koje još niste uspjeli riješiti?
Što se tiče uvjeta za probe tu smo zadovoljni. Ujedno je to prostor u kojem održavamo naše redovne nastupe. Kapacitet mjesta je 180, pozornica je determinirana širinom lađe. Zadovoljava naše potreba, ali ne u smislu da možemo izvesti svaku točku što sam prethodno spomenuo. Ne žalimo se, pogotovo kada znamo u kakvim uvjetima rade drugi. Velika pomoć nam je mogućnost korištenja podruma u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik kojega koristimo kao plesnu dvoranu. Moramo raditi na dvije lokacije jer fizički ne možemo pokriti toliki broj ljudi. Također, ogromni dio fundusa narodnih nošnji i naša krojačka radionica smješteni su tamo. Sreća je da su ta dva prostora relativno blizu te nismo previše dislocirani. Ono što je potencijalni problem je skladištenje spomenutih nošnji. Radimo na tome kako bi stvorili maksimalno dobre uvjete za njihovo čuvanje.
Koliko nošnji broji vaš fundus? Imate li uopće adekvatno mjesto za njihovo skladištenje?
Linđo je uvijek imao nekoga tko je bio zadužen za garderobu da ona bude uredna i spremna za nastupe. Napravili smo značajan iskorak. Imamo Tajanu Keru i Maricu Vlahinić koje su se educirale baš za tu namjenu i sva usvojena znanja primjenjuju u svakodnevnom radu. Pokušavaju očuvati tekstil jer on, kao što dobro znate, s vremenom propada. One su u Hrvatskoj prepoznate po svojoj stručnosti, ali i dalje pohađaju seminare za dodatno obrazovanje. Odradile su lavovski dio posla, pogotovo što se tiče dijela nošnji koje nisu u upotrebi. Izvadile su ih iz uvjeta skladištenja koji nisu bili prikladni i vrlo ozbiljno su pristupile njihovom očuvanju. Naravno, taj posao nije gotov, on još uvijek traje. Ukupno imamo 450 do 500 kompleta hrvatskih nošnji uključujući Bunjevce i Šokce te oko 2000 komada s područja jugoistočne Europe. Također, svake godine kupujemo nove. U sklopu EU projekta Lazareti kreativna četvrt Dubrovnika nabavili smo i nošnje za naše članove iz skupina Linđovo blago.
Što je s virtualnim muzejem FA Linđo?
On je također nastao u sklopu istog EU projekta i vidljiv je na Internet adresi muzej.lindjo.hr. Radi se o stranici koju bi volio da svi pogledaju. Na njoj smo osim povijesti ansambla predstavili dio fundusa narodnih nošnji u 3D varijantni. One pokrivaju područje Hrvatske i jugoistočne Europe jer, kao što je poznato, Linđo je prije 90-ih izvodio pjesme i plesove iz svih krajeva tadašnje države.
Iz tiskanog izdanja DuLista od 12. veljače 2020.