U četvrtak u Konavoskom salonu gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković sastao se s ratnim reporterom engleskog ITN Paulom Daviesom.
Davies u našem gradu boravi povodom snimanja dokumentarca kojim se osvrće na svoj prvi posjet ratom opustošenom jugu Hrvatske s čijeg je bojišta izvještavao u listopadu i studenom 1991. Za svoj rad nagrađen je brojnim inozemnim priznanjima te danas broji 50 godina novinarske karijere. O napadima na povijesnu jezgru iz prve ruke svjedočio je za haaški Tribunal prilikom suđenja bivšem predsjedniku SRJ Slobodanu Miloševiću.
– Stigavši u Dubrovnik pomislio sam – doma sam. Kad sam ušetao u Hotel Argentinu susreo sam dvoje zaposlenika koji su tada radili. Rekli su mi – dobrodošao kući. Pri kraju sam svog novinarskog puta, od svih priča koje sam radio ovaj grad zauzima posebno, možda čak i prvo mjesto. Vidjeti da je obnovljen i predivan, ne kakav sam ga prvi put zatekao, je zadovoljstvo. 1991. bio sam mlad, poprilično nov u izvještavanju u s ratom zahvaćenih područja i našao sam se pod opsadom. Bili smo okruženi ljudima u civilu, uglavnom u turističkim djelatnicima koji su bili spremni uzeti oružje u ruke i braniti svoju Domovinu. S druge strane granice pristizali su zrakoplovi s bombama, zatim ratni brodovi koji su s mora ispaljivali paljbu na stanovništvo kao i artiljerija postavljena uokolo po vrhovima brda. Rat je bio jednostran – napadački. Ta situacija mi se urezala u svijest i od tada je se ne mogu otresti – ispričao je okupljenim predstavnicima dubrovačkih medija vidno emotivan Davies.
Ovo mu je ujedno prvi dolazak u Dubrovnik nakon gotovo tri desetljeća. Od tada njegove poruke s prostora bivše Jugoslavije obišle su čitav svijet. U ratu na Balkanu 90.-ih, napomenuo je, živote je izgubilo čak 40 novinara. Ipak u to vrijeme sukobljene strane imale su poštovanja prema ovoj profesiji. Ratno izvještavanja u mnogočemu se promijenilo pa su danas novinarske ekipe uglavnom šetajuće mete. Srećom, za razliku od mnogih koji su u trenutcima slabosti posegli za alkoholom ili drogom, Paul Davies uspio je ostati trijezan i zadržati zdrav razum, priča razgaljen medijskom pozornosti koja mu je posvećena.
– Navikao sam biti s druge strane kamere – objašnjava.
– Moramo se uvijek prisjećati tih vremena, onih koji su branili Dubrovnik, ali i onih koji su pronosili istinu o događajima u Gradu. Sigurno bi šteta na spomeničkoj baštini Grada Dubrovnika bila puno veća da nisu poslane jasne poruke, snimke i fotografije u svijet što se tada događa. Zbog toga je važna i izložba Grad s ožiljkom koju smo prikazali u zgradi Ujedinjenih naroda u New Yorku, koja priča o Gradu koji je devastiran i danas obnovljen i turistički šampion – kazao je ovom prilikom gradonačelnik Franković darovavši engleskom reporteru plaketu Grada Dubrovnika.