Na komemoraciji za profesora emeritusa dr. sc. Josipa Lovrića koja održana danas u Kazalištu Marina Držića govorio je njegov dugogodišnji suradnik prof. dr. sc. Mateo Milković.
– Rastanci su uvijek bolni, osobito kad se rastajemo zauvijek. Teško je reći zbogom čovjeku koji je ujedno bio inženjer brodogradnje, pomorski stručnjak, znanstvenik, izumitelj, publicist, urednik i pisac. Sve to bio je Josip Lovrić, alias Jozo Lovrić Jadrijev. Baš to je bio naš gospar Jozo – rekao je Milković te se osvrnuo na njegov dugogodišnji rad.
– S gosparom Jozom izgubili smo ne samo kolegu i suradnika, ne samo inženjera brodogradnje, pomorskog stručnjaka, znanstvenika, izumitelja, publicista, urednika i pisca već posebno – prijatelja. Izgubili smo dragu osobu kojoj je svaka rečenica bila vic, rečenica koja je širila optimizam, rečenica koja je s njegovim godinama svima nama postajala sve potrebnijom. Izgubili smo čovjeka koji je znao da će i sutra doći novi dan i da je vrijedno bit strpljiv, uporan i dosljedan. Izgubili smo čovjeka koji je uvijek skroman, pošten i vođen osjećajem odgovornosti, iza suzdržane vanjštine krio veliku osjećajnost. Njegovo djelovanje bilo je uvijek usmjereno k jednoj želji: da svu svoju snagu iskoristi za dobrobit svoje radne sredine, za dobrobit mladih znanstvenika ovoga Sveučilišta i za dobrobit našega Grada. Onaj koga je smatrao svojim prijateljem, uvijek se mogao pouzdati u njega. I poradi toga njegova obitelj može biti ponosna.
Zato se nismo došli rastati od gospara Joza, nego mu zahvaliti za sve ono što je uradio na polju visokoga obrazovanja i znanosti, za njegov doprinos u intelektualnoj i kulturnoj sferi Grada Dubrovnika, za njegov doprinos u osnivanju Sveučilišta u Dubrovniku, za prijateljstva koja smo razvili, i za sve ono što ćemo crpiti i koristiti se time u konzultacijama s njegovom misli.
I zato, hvala mu, i neka se zasluženo odmara na dosezima svojega za sve nas korisnoga i primjernog života – zaključio je Mateo Milković.