Blaž Jurjev Trogiranin (oko 1412.– oko 1448.) (u Italiji poznat pod imenom Biagio di Giorgio da Traù) bio je putujući slikar koji je radio za potrebe ondašnjih crkava po čitavoj Dalmaciji. Ne zna se točno mjesto njegova rođenja, ali zbog toga što je najviše njegovih djela pronađeno u Trogiru nazvan je Trogiraninom. Umro je u Zadru i pokopan u tamošnjoj franjevačkoj crkvi sv. Franje. Zanimljivo je da su njegova djela dugo vremena pripisivana raznim autorima. Tek u novije doba, zahvaljujući povjesničarima umjetnosti koji su u tim djelima otkrili poveznice, i pronalasku njegova potpisa na jednom od tih djela, potvrđeno je da je riječ o jednom slikaru. Taj slikar izradio je i drveno raspelo u franjevačkoj crkvi sv. Nikole u Stonu na kojemu je temperom 1427./28. osim polumrtvog Krista, na proširenim krakovima naslikao simbole četiri evanđelista. Na vrhu je simbol orla, kao znak sv. Ivana; zatim, u smjeru kazaljke na satu, slijedi kerubin s knjigom, simbol sv. Mateja; krilati bik, znak sv. Luke, i leteći lav kao atribut sv. Marka.
Raspelo je upisano u listu kulturnih dobara od nacionalnog značaja za Republiku Hrvatsku, a zbog povoljnijih mikroklimatskih uvjeta čuvanja 2018. preneseno je iz Stona u muzej stare ljekarne Male braće, gdje spada u jedan od vrjednijih eksponata.
Zanimljivo je da je ovo raspelo već bilo čuvano u ovom samostanu. Njega je tu registrirao i austrijski inženjer Rudolf Eitelberger, koji je u Beču 1861. izdao knjigu pod naslovom Die mittelalterlichen Kunstdenkmale Dalmatiens in Arbe, Zara, Trau, Spalato und Ragusa (vidi str. 154), u kojoj je između ostalog opisao bogatu ornamentiku klaustra Male braće.