Uvijek se lijepo vratiti u Albaniju i vidjeti kako napreduje, a napreduje rapidno. Hrana je i dalje fantastična, infrastruktura sve bolja, a ponuda sve bogatija. Tako se od Dubrovnika, na manje od 200 kilometara, ima uvijek što za vidjeti. Kad bi mi netko prije rekao ‘Albanija’, uvijek sam u glavi imao dvije asocijacije – benzinske pumpe i autopraonice. Pumpi je sve manje, ali autopraonica je isti broj. I cijena goriva je viša nego kod nas. Dok se vozite kroz Albaniju, na prozorima kuća ćete primijetiti plišanog medvjeda kako visi. To je znak da u kući ima cura za udaju koju možete kapariti. Malo grubo zvuči, ali to je albanska realnost. Oni ipak još uvijek imaju dosta dogovorenih brakova.
Piše/Foto: Ivan Vuković Vuka
Očaran sam raznovrsnošću
U Albaniji sam bio već pet puta. Od sjevera zemlje do krajnjeg juga dođete u manje od 3 sata. Albanija je duplo manja površinom od Hrvatske, a ima oko 3.5. milijuna stanovnika. A triput toliko ih živi u inozemstvu. Albanija je raznovrsna, od planinskih snježnih vrhova, kroz ravnice do pješčanih plaža u manje od sat vremena. Njihova obala je predivna. Vožnjom od Sarande do Vlore sve je ‘isprepleteno’ utjecajem Grčke, Osmanlija i malim dijelom Italije. A na pola puta je Llogara, planinski vrh istoimenog nacionalnog parka s kojeg pršti pogled na kontinent i more. Stvarno sam očaran tom raznovrsnošću, a i napretkom.
Krv i seks sve mogu prodati
Iako imaju samo jedan aerodrom, jako su dobro povezani. Svakako bolje od nas, što i nije problem. Kozmopolitska Tirana pršti od života, a sve pršti i poviješću. Fotografiram statue Skenderbega, šetam arheološkim nalazištima iz helenističkog i rimskog razdoblja, kasnijeg mirisa Italije i puno otomanskog utjecaja jer većina naroda je islamske vjeroispovijesti. Iako se uredno jede svinjetina, a vino pije u potocima. Naravno, Enver Hoxha je zemlju napravio ateističkom u skoro pola stoljeća svoje vladavine i Albanci su napokon zahvalni da imaju slobodu govora, religije…
Ne žele se čak prisjećati tog mračnog dijela povijesti, ali je sveprisutan jer – kako napraviti lovu u turizmu? Najlakše na račun rata, patnje… Krv i seks sve mogu prodati. Brutalno jelo Kao što sam i rekao, imaju fantastičnu kuhinju. Dosta jedu meso, ali u primorskim mjestima se jede riba, dok se morski plodovi uglavnom serviraju raw na ledu od škampi pa nadalje. Jedan dezert me posebno iznenadio. Izrazito sladak, izgleda kao neki rizot, a kad ono nacionalni dezert ‘kozji vrat s kanjelom i jabukom’. Brutalno jelo. Pojeo sam ga pa su mi onda tek rekli o čemu se radi (smijeh).
Bitan je đir…
Moram istaknuti dvije riječi iz albanskog jezika ‘Xhiro’ i ‘Besa’. Prva označava đir, u koji idu poslije večere da sagore kalorije. Znaju zatvoriti dijelove grada za promet kako bi išli u šetnju. Tko i ne bi sagorijevao kalorije nakon albanske, (ponovno ističem) fantastične hrane. A besa nije poljubac, kao što bi možda Španjolci promislili. To je časna riječ koje se oni drže. Kad vam daju ruku, i kažu da je dogovoreno, garantiraju to životom. U filmovima se besa uvijek spominje kao neka krvna osveta, ali je više časna riječ. Kako bi se reklo: ‘Nije stvar u novcu, stvar je u principu’. Nisam dobio besu jer se više vole grliti, nego rukovati. Kao da se znamo godinama (smijeh).
I rade nešto isto što i Bugari. Kad kažu ‘DA’, mašu glavom lijevo-desno, a kad kažu ‘NE’, kimaju glavom gore dolje. Čista kontra! Razlog tomu je što su tijekom okupacije, kad bi ih netko špijunirao, stalno izgovarali de facto ono što oni žele čuti, a gestikulacijom ono što misle. Ali eto, i Albanci su došli do svoje nezavisnosti u devedesetima, nakon duge izolacije i diktature. I postaju ‘the next big thing’ u turizmu. Šećem se, susrećem strance i smijuljim se jer sam sretan što i njih posjećuju. A toga će biti sve više. Prvo putnici, a onda turisti.
Držite se desne strane
Pet dana sam proveo u Albaniji, taman za zemlju koja je duplo manja od Hrvatske. Za mene je ovo bio ‘city break’, ‘roadtrip’… Od Dubrovnika do granice s Albanijom ima oko 150 kilometara. A za vožnju kroz Albaniju, evo vam i nekoliko savjeta. Ako vozite sporo, držite se desne strane jer se zna dogoditi da se mimoiđete u četvero. Inače, većina cesta je super i ne voze više tako brzo. Iako, u kružnom se toku ponekad ne zna tko ima prednost. Čak i policija zaustavlja u kružnom toku. Sigurnost je precijenjena (smijeh). I pripremite novčanice od 5 i 10 eura, odnosno 500 ili 1000 LEK u njihovoj protuvrijednosti, ako vozite prebrzo. Prebrzo je po albanski triput više od ograničenja.
PUTOVANJE KROZ ALBANIJU
Sva raznovrsnost u 5 dana
Kruje – Tirana – Durres – Gjirokastra – Butrint – Saranda – Vlore – Berat
- dan – dolazak u grad Kruja i upoznavanje s kulturom Albanije u etnografskom muzeju, posjet Skenderbeg muzeju, njihovom nacionalnom heroju i simbolu borbe protiv Otomanskog carstva.
- dan – vožnja prema Tirani i dva dana razgledavanja Tirane od nacionalnog muzeja, Skenderbeg trga, Opere, žičare, bunkera koji su prenamijenjeni u muzeje i kratki dnevni izlet do Durresa i šetnja ostacima rimskog amfiteatra i foruma.
- dan – vožnja na jug prema Gjirokaster i uživanje u gradu pod UNESCO-ovom zaštitom. Preko izvora Blue Eye do nacionalnog parka Butrint i Sarande i pogleda na otok Krf na milju i pol udaljenosti u Grčkoj.
- dan – Povratak obalom preko Vlore i noćenje u Berat, poznatom kao ‘grad tisuća prozora’. Naravno, obavezno zaustavljanje u toj regiji na wine i olive tasting. Rakija je još uvijek nacionalno piće i zovu je ‘raki’.
- dan – iz Berata prema Skadru i polako prema doma.
