Iza nas je Valentinovo, mnogi parovi su proslavili svoju ljubav, ali činjenično je da broj razvoda braka bilježi porast godinama. Prošla je godina čak bila rekordna barem kad je naša županija u pitanju. Pitanja je masu, a dio njih smo postavili psihologinji Ivi Jerkić koja je ujedno voditeljica radionice pod nazivom ‘Ljubav se zove imenom tvojim’ pri Obiteljskom centru Dubrovačko-neretvanske županije.
Koji su po Vama ključni razlozi za povećanje broja razvedenih brakova iz godine u godinu?
Razlozi porasta broja razvoda, osobito u posljednjim godinama, složeni su i višestruki. Na društvenoj razini primjećuje se promjena percepcije braka, koja je prije bila temeljena na dužnosti i normama, a danas je više stvar osobnog izbora i slobode. Razlozi su zaista razni, ali mnogi brakovi dožive kraj jer ljudi shvaćaju da nisu (više) u stanju ispuniti potrebe partnera ili svoje vlastite.
Razvod prije nije bio opcija pa teško da bi mogli konstatirati da je nekoć bilo više ljubavi nego danas. Međutim ono čemu svjedočimo je da su se uslijed neovisnosti, slobode, destigmatizacije razvedenih u pravilu žena, ljudi sve spremniji razvesti. Je li to načelno dobro ili loše?
Toliko se promjena dogodilo na razini društva, kulture, odnosa, prava, pojedinca da je nepotrebno uspoređivati što je bilo nekada i sada. Pojednostavljivanje tih razlika kroz usporedbe ne doprinosi razumijevanju današnjih odnosa niti institucije braka. Ne možemo čak ni tvrditi da su ljudi spremniji razvesti se nego prije, jer i sami kažete kako to nije bila opcija. Za neke ni danas nije dostupna opcija.
S jedne strane,veća društvena prihvaćenost razvoda je pozitivna jer omogućuje svim ljudima, osobito ženama, veću slobodu i samostalnost. Ekonomska neovisnost, kao i rastući broj žena koje ne toleriraju nasilje, uključujući emocionalno zlostavljanje, omogućuju im da napuste brakove koji ih ne ispunjavaju ili koji su štetni za njihovu dobrobit. To može dovesti do većeg osobnog zadovoljstva, emocionalne stabilnosti i zdravlja, te osnaživanja žena u društvu. S druge strane, broj razvoda može biti i znak određene nestabilnosti u odnosu, gdje se od brakova očekuje da zadovolje sve aspekte života, a sama institucija braka je podložnija potpuno drukčijim izazovima nego prije. Ključno je postaviti temelje za zdrav brak, ali i razumjeti da ponekad razvod može biti jedino rješenje za očuvanje vlastitog integriteta i dobrobiti.
Što je to što najčešće dvoje ljudi iz ljubavi dovede do indiferentnosti, nerijetko čak i mržnje?
Jedan od ključnih faktora koji dovodi do indiferentnosti u odnosu jest emocionalna nepovezanost. Kada partneri prestanu ulagati u emocionalnu povezanost, zajedničke aktivnosti i međusobno razumijevanje, njihov odnos počinje patiti. Partneri žele povezanost, ali ju traže na različite načine, što itekako može dovesti do nerazumijevanja. Kada nema razumijevanja, s vremenom se nezadovoljstvo nečim može pretvoriti u nezadovoljstvo odnosom, a onda i u cijelu paletu neugodnih osjećaja – strah, tugu, ljutnju, frustraciju, pa čak i mržnju. Također, često se događa da partneri ne znaju kako izraziti svoje osjećaje i nesuglasice na funkcionalan način, što može dovesti do kumuliranja emocija.
Postoje li neke greške/propusti za koje su generalno ‘krivci’ žene, a za druge isto tako generalno odgovorni muškarci?
Generalizirati odgovornost između spolova u kontekstu odnosa je vrlo problematično jer su dinamike svakog para jedinstvene. Međutim, može se primijetiti da su žene često opterećene ulogama koje im društvo nameće, kao što su majčinske i kućanske obaveze, što može dovesti do osjećaja zanemarenosti i preopterećenosti. U tom kontekstu, žene ponekad ne prepoznaju ili zanemaruju vlastite potrebe ili ne traže pomoć na vrijeme. S druge strane, muškarci, zbog tradicije koja ih povezuje s ulogom ‘glave obitelji’ te odgoja u kojem emocionalno izražavanje nije poželjno, ponekad imaju problema s otvaranjem emocionalnih kanala, što dovodi do nesporazuma i nespojivih očekivanja. Ipak, naglašavam kako ključ nije u spolovima, već u tome kako partneri komuniciraju i kako svaki partner doprinosi zdravlju odnosa.
Lijeka za narušene partnerske odnose ima, o čemu svjedoče i Vaše radionice. Koji je?
Kada bih morala jako pojednostavniti odgovor, rekla bih da je ključ za obnovu narušenih odnosa emocionalno povezivanje, uz kvalitetnu i iskrenu komunikaciju. Parovi trebaju naučiti kako slušati jedni druge, razumjeti vlastite emocije i emocije partnera, te biti voljni raditi na vlastitim nesigurnostima i strahovima. Terapija može pomoći partnerima da prepoznaju obrasce ponašanja koji uništavaju njihov odnos i da razviju vještine za ponovno povezivanje. Moja radionica uči parove kako da prepoznaju obrasce koji vode u konflikte i izraze se na drukčiji način, a da se međusobno razumiju, što im omogućuje da grade stabilnu i trajnu vezu.
Što biste savjetovali svim novopečenim parovima, kako da krenu u vezu i na što da najviše paze?
Svi odnosi zahtijevaju rad, strpljenje i predanost, bili oni novopečeni ili ne. Ključ je u sigurnoj emocionalnoj povezanosti, jer ona čini temelj svakog zdravog odnosa. To znači da se u odnosu osjećamo dovoljno sigurno da znamo da će odnos biti dobar unatoč problemima, da ćemo biti prihvaćeni unatoč nesuglasicama. Također, važno je ne zapostavljati otvorenu i iskrenu komunikaciju – razgovarajte o svojim potrebama, strahovima i željama. Ne bojte se zatražiti pomoć ako osjetite da je vaš odnos skrenuo s putanje. U konačnici, važno je razumjeti da ljubav nije samo osjećaj, već i odluka da se svaki dan radimo na održavanju i jačanju veze. Brakovi i partnerski odnosi nisu statični, već živi procesi koji zahtijevaju kontinuiranu pažnju i ulaganje. Sa zdravim pristupom, većina parova može prevladati izazove i izgraditi odnos temeljen na međusobnom poštovanju i ljubavi.
Foto: Privatna arhiva