Samo jedna pokrenuta Viber grupa u par dana povezala je bivše kolege iz osnovnoškolskih klupa prvi put nakon 37 godina od zadnjeg školskog zvona i odlaska iz, kako navode, najljepše Osnovne škole Miše Simoni.
Generacija 1985./86. godine, razred 8. c, sa sjetom se prisjetila svojega prijatelja Josipa Nenada Čorića (1970.-1991.), hrvatskog branitelja poginulog na Srđu, kojem su položili vijenac i zapalili svijeću na groblju Boninovo. S osobitim poštovanjem i zahvalnošću sjećaju se razrednica, pok. gđe Marije Konsuo i gđe Marije Radoničić.
-Kakvim riječima opisati sve osmijehe i suze, poglede i zagrljaje, ponovna upoznavanja i prepoznavanja, oduševljena ljudi, koji su se većina, prvi put vidjeli nakon 37 godina. Susret istih onih dragih ljudi s kojima su dijelili školske sate i dane, velike odmore, marende i klupu, priče s Komarde, Banja, Straduna… prve zapaljene cigarete, prve simpatije, jedinice i neopravdane sate u dnevniku. Brojni refreni pjesama, uz himnu škole, nepokvarene i neisprljane mladosti iz onih godina, vratili su se na dvije noći u krug, u sjećanja generacije kojoj je prijateljstvo bilo sveto – zapisali su iz nekadašnjeg 8. c.
I vrijeme je stalo. Kao da ih sve te godine i događaji nisu razdvojili, kao da su opet u istom, njihovom vremenu, na istim njihovim mjestima, s istim njihovim pjesmama i istim osjećajem nade, prebirući uspomene, stare i nove priče o obiteljima, djeci, poslovima….
Iako 37 godina od odlaska iz osnovne škole djeca Grada, raspršena od Australije, Engleske, Belgije, Njemačke, Cipra, Crne Gore i drugih dijelovima Hrvatske, obećali su jedni drugima kako će se ponovno vidjeti, uskoro, s istim pogledima, s istim suzama u očima, s istim očekivanjima i vjerovanjima kako ovakva generacija ostaje zapisana u povijesti jednog vremena koje se neće vratiti, ali će zauvijek ostati u njihovim srcima i sjećanjima.