Dana 27. srpnja 1377. godine Veliko vijeće Dubrovačke Republike donijelo je odluku o otvaranju karantene za izolaciju putnika koji dolaze iz područja zaraženih bolestima. To je prvi poznati slučaj otvaranja karantene u Europi i zbog toga ta dubrovačka odluka ima veliki povijesni značaj na području zdravstvene skrbi, prenosi Povijest.hr.
Poznato je da je kuga koja je pogodila Europu između 1348. i 1350. godine, tzv. Crna smrt, bila vjerojatno najveća zarazna epidemija u povijesti. Procjenjuje se da je ubila između 30 posto i 60 posto cjelokupnog europskog stanovništva, dakle možda i do 100 milijuna ljudi. Poznato je i da se ta kuga proširila iz Azije u Europu pomoću trgovačkih brodova. Da bi se u budućnosti spriječile takve epidemije bilo je logično osnovati karantene, u kojima bi putnici iz stranih zemalja neko vrijeme boravili prije nego im se dopusti ulazak u grad. U tom bi se vremenu čekanja vidjelo jesu li zaraženi ili nisu, pa bi se spriječilo širenje bolesti.
Od sačuvanih povijesnih dokumenata, dubrovački je potez prvi takav u Europi. Veliko vijeće, kao vrhovna politička vlast Dubrovačke Republike, odredilo je da svi putnici iz kužnih krajeva, bez obzira jesu li rođeni Dubrovčani ili stranci, moraju 30 dana proboraviti na otočićima Mrkanu, Bobari i Supetru pored Cavtata (naknadno produženo na čak 40 dana). Kasnije se lokacija karantene mijenjala. Posljednja lokacija, prije ukinuća Republike, bila je na Pločama, u danas dobro poznatim Lazaretima. Sam naziv Lazaret dolazi od imena prosjaka Lazara iz Evanđelja po Luki. Naziv karantena pak dolazi od talijanske riječi quaranta, što znači 40 (prema broju dana koje su putnici trebali proboraviti u izolaciji).