Njegov životni put onako na prvu, djeluje ‘klasično’ – završivši medicinu, skupivši kao specijalizaciju internu medicinu, a kao užu specijalnost kardiologiju, postaje doktor znanosti, a to sve navodi kao ‘manje bitno’. Bitniji su mu bili tekstovi za HagioHR i pjevanje. A onda? Prelomilo je nešto u njemu i – otišao je doktor Siniša Car iz svog Varaždina na zeleni Mljet. Njegovu mljetsku priču imali smo priliku čitati nekoliko godina u našem tjedniku i upravo ona razlog je što su danas pred vama, dragi čitatelji, ovi retci.
—Razočaran životom i poslom odselio sam na Mljet, i sve što sam odbacio preko noći je postalo važno. Svi su me hvalili, tapšali po ramenu. Postao sam neka vrsta junaka za sve romantike koji nemaju hrabrosti, a da se sam tako nisam osjećao. Zahvaljujući dragoj urednici Barbari dobio sam šansu da svoju ekscentričnost i sve što je iz nje proizašlo pretvaram u tekstove koji su se tjedno objavljivali u DuListu. Neki od njih su odabrani u knjizi koju ćete uskoro držati u rukama – zapisao nam je doktor, naš doktor Siniša Car. Dok mi knjigu slažemo, prelamamo, ‘peglamo’ on, reći će uz Božju pomoć, skuplja sve porazbacano, ponovno negdje daleko. Ideja je prije pet godina bila tek iskra, kremen slučajnog susreta učinio je svoje. O tome će vam, dragi čitatelji, više reći naša urednica Barbara.
—Još 2016. s prvim danima dolaska na Mljet, upoznala sam liječnika Sinišu Cara. Do tada, tog ljeta, moj sinonim za Mljet bio je odmor. Sklonila sam se, kao i obično, na nekoliko dana u Pomeni, vrludala stazama do Velikog jezera, kad je do mene stigla informacija kako su Mljećani dobili novog liječnika.
‘Isplati ti se upoznati ga’ – poručili su mi – ‘Sjevernjak je, malo čudan, zamisli napustio je mjesto kardiologa i došao nama za ‘seoskog’ liječnika’. I nije mi preostalo ništa drugo nego prekinuti sebi zadanu mljetsku rutinu i dogovoriti sastanak s novim liječnikom. ‘Da, malo je čudan!, pa tko normalan može napraviti takvo što’ – bila je moja prva pomisao, kad je započeo formirati odgovore na pitanja zašto je prekinuo lagodan život u rodnom Varaždinu i preselio se na zabačeni i izolirani Mljet. Izolacija? Od čega? Zbog čega? Razočarenja, neostvarene ljubavi, neuzvraćene ljubavi, odnosa među kolegama, potrage za smislom…? – bezbroj pitanja odjeknulo je odjednom, usred tog jednog ‘mljetovanja’. Nastavila su se, reći će nam dalje Barbara, nizom novih.
‘Halo urednice’
—I ne bih bila potpuno iskrena pred vama da ne napišem da bezbroj puta u godinama koje su uslijedile, tijekom naših susreta, razgovora, izmjenjivanja SMS-ova ili mailova, koje bi obično počinjao ‘Halo urednice’, nisam promislila: ‘Bože, što nam je dovelo ovog čovjeka ovdje!? Tu na otok, na Mljet’. Odgovori bi se nekad sami od sebe posložili, a nekad istom brzinom rasplinuli. Doktor Car, Siniša, s mjesta kardiologa u varaždinskoj Općoj bolnici, došao je na Otok s misijom. A ona se nastavila i danas! – dodaje nam dalje naša urednica. Suradnja, jednostavna i blaga.
—Nije bilo pravila, nisam postavljala uvjete, nisam zahtijevala, sputavala ga, niti mu predlagala teme ili ga kratila kad bi se raspisao. Jednom tjedno od njega bi stizale kolumne. Nakon nekog vremena, shvatio je koji su to dani kad može za sebe tražiti predah. Obično bi u vrijeme blagdana i državnih praznika pretpostavio da ćemo mjesto predviđeno njegovim redcima iskoristiti bolje pri tom dajući njemu ‘prostora’ za odmoriti se. Negdje s Covidom, kako se sve u našim životima ispremiještalo, tako su i njegove kolumne bile rjeđe. Krajem travnja 2020. stigao je mail u uobičajeno vrijeme za kolumnu, ali tek s kratkom porukom: ‘Halo urednice, ništa pametnog nisam stvorio, zatupljujuće vrijeme za pisanu riječ’. Možda se zasitio. Nisam forsirala – iskreno nam je navela Barbara.
Dani su se izmjenjivali s brojkama oboljelih, zaraženih, onih na respiratoru, umrlih, Covid mjerama, pa jednom dozom cjepiva, drugom, novim riječima koje smo uveli u svakodnevnu uporabu poput lockdowna, komorbiditeta, booster doze… Preživjeli smo prvu godinu i dočekali prvu koliko-toliko normalnu sezonu. Turisti su stizali u brojevima većim nego smo se mogli nadati. I onda je došao glas s Otoka… Siniša odlazi s Mljeta!
—Radim u Kliničkoj bolnici Sestre milosrdnice i sad je stvarno bitno sve što mi se činilo da nije jer je vodilo k ovome tko sam danas. Sve je to samo život – kaže nam dragi naš Siniša. U trenucima dok pišemo ove retke, knjiga je, javljaju nam iz tiskare, gotova. Bio je to dug, želja, poklon redakcije…
Znala sam kako ću mu se odužiti
—Već tada sam znala kako ću mu se odužiti, zahvaliti za našu dugogodišnju suradnju. Za naš odnos koji nije bio ničim uvjetovan. Njegove kolumne bile su dubokoumno promišljeni stupci, najintimnije ispovijesti, njegovi razgovori sa samim sobom, s Bogom, njegove rasprave o medicini, filozofiji, glazbi, svakodnevici, malim stvarima koje ga okružuju, radostima… postale su svjedočanstvo mljetske svakodnevice. Ali i ne samo to. Iščitavanjem njegovih kolumni mogu se dobiti odgovori, otvarati nove teme za razmišljanje, krenuti u potragu za smislom. Jer on sam, priznat ćete, napravio je presedan. Nije spakirao kofere i svoje novo radno okruženje pronašao na nekoj modernoj europskoj poliklinici.
Došao je na Mljet u ulozi obiteljskog liječnika. Zadala sam sebi rok i objavila redakciji: ‘Naš novi projekt je knjiga kolumni dr. Cara’ – rekla je Barbara, a cilj je bio riješiti se ‘prokletstva’ tjedne novine koja nakon sedam dana pada u zaborav, ili hrpu odbačenog papira i posvetiti se prvoj u nizu knjiga, vrijednosti koja trajno ostaje na čitateljevim policama, naglasila nam je tik pred izlazak našeg prvog književnog djela.
Danas je pred vama knjiga, koju je tijekom pet godina svog Života na jugu, kako su mu kolumne nosile naziv u DuListu, ispisivao doktor Car. ‘Sadržaj sreće’ je knjiga o životu, ljepoti življenja. Onog kojeg imamo, samo jednog. Ona svakim retkom ukazuje na jednostavnost, ali i izazove koje nastaju kao posljedica odluka. Igrom slučaja, točnije sudbine, nastala je na Mljetu. Ali mogao je to biti bilo koji drugi otok, mjesto ili grad u Hrvatskoj. Ona je priča o čovjeku, o susretima, prosvjetljenju. I baš kao što je u kolumni ‘Sadržaj sreće’ Siniša sastavio popis njegovih sedam razloga za sreću, i ova je knjiga podijeljena u isto toliko poglavlja.
—‘Glazba daje dušu svemiru, krila umu, let mašti i život svemu što postoji’ – izrekao je još davno filozof Platon, a Siniša je tu zvonku ‘dušu’ spustio na Mljet. On sam uživa u klasičnoj, pjeva u klapi, oformio je crkveni zbor, a čak i pokrenuo inicijativu o otvaranju podružnice Glazbene škole na Mljetu. Jer Otok ima ogromni potencijal. Bila je i ideja za kupnju koncertnog klavira na kojem će svirati velika imena, tu na Mljetu. Sve je to zaustavila korona. Ipak, svi će se složiti da je ‘Sinek’ kako su ga od milja zvali njegovi Mljećani, glazbom i umjetnosti oplemenio naš najzeleniji otok – naglasila nam je naša Barbara.
Zadnji zadatak kojeg je pred Sinišu stavila bio je napisati ‘Neobjavljenu’. Onu koju ćete upoznati, pročitati i osjetiti zajedno s nama 15. prosinca u Studentskom domu Dubrovnik. Dođite u 19 sati i zajedno s nama uronite u ‘Sadržaj sreće’!