Iako joj je španjolski jezik bio prvi izbor, i nešto što je oduvijek htjela upisati, tijekom fakultetskih dana sve je više rasla njena ljubav prema hrvatskom jeziku kojeg je također studirala na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Ipak, možemo reći kako to nije čudno jer su njena none i tetka profesorice hrvatskog jezika. Tako je već od malih nogu bila upoznata s književnošću, a u njenom su se okruženju često spominjali veliki hrvatski autori. Među njima, naravno, i Marin Držić. Marija Konsuo, danas profesorica hrvatskog i španjolskog jezika, nedavno je sudjelovala u pilot projektu ‘Gdje je tezoro? Komedija Skup – upoznavanje s opusom Marina Držića’. Riječ je o projektu koji je nastao u organizaciji Doma Marina Držića te se provodio u šestim i sedmim razredima tri dubrovačke škole. To su Osnovna škola Marina Držića, Osnovna škola Montovjerna i Osnovna škola Ivana Gundulića. Kroz analizu i interpretaciju odabranih ulomaka, učenicima se približilo djelo našeg Dubrovčanina i velikog hrvatskog komediografa.
— Projektom se želi upoznati mlađu čitateljsku publiku s Držićevim svijetom. U njihovom kurikulumu još nema Držićevih djela te projekt predstavlja uvod u njegov bogati književni opus. Radionice su trajale dva sata. Osmišljene su na način da se tijekom uvodnog sata obrađuje lik i djelo našeg ‘Vidre’, dok se u drugom dijelu radionice obrađuju fragmenti iz komedije ‘Skup’. Povratne informacije su jako dobre. Djeca su bila jako zainteresirana, aktivno su sudjelovala u radu, bila su prepuna pitanja, a puno toga su i zapamtila. Nadam se da nećemo stati na pilot projektu i da će Dom Marina Držića na čelu s ravnateljem Nikšom Matićem nastaviti s njime – rekla je. Ističe, među ostalim, kako je u nekoliko razreda bila nepoznata riječ – amor.
— Bili smo mišljenja kako će im to biti bliska riječ. No, nije. S druge strane, kad bismo ih pitali znaju li što je lupež – znali su svi! – naglasila je. Konsuo kaže kako svakako treba raditi na tome da se ime Marina Držića, njegov lik i djelo, komedije po kojima ga mi danas pamtimo, afirmiraju i promoviraju u Hrvatskoj, pa tako i u svijetu.
— Kao što se Španjolci ponose Cervantesom, Nijemci Goetheom, Englezi Shakespeareom, tako bismo se mi trebali dičiti Držićem. Riječ je o jednom od najvećih hrvatskih komediografa, tipičnim renesansnim čovjekom koji nam je ostavio velika i značajna djela iz kojih i danas možemo učiti.
Hrvatski jezik za strance
Inače, Konsuo već nekoliko godina radi kao vanjska suradnica na Sveučilištu u Dubrovniku te u Centru za jezike Sveučilišta u Dubrovniku. Nastavnica je na kolegijima ‘Hrvatski jezik za strance 1 i 2’ i za nju to predstavlja odlično iskustvo.
— Radi se o mladim ljudima, studentima koji su na Erasmus razmjeni. Cilj je da ovladaju osnovama jezika koje su im potrebne prije svega na razmjeni. Dakle, nužna je sposobnost sporazumijevanja primjerice, u butizi ili u kafiću te uspostava najjednostavnije komunikacije s domaćim ljudima. Naravno, brzina njihova savladavanja jezika ovisi i o tome odakle dolaze. Ako je riječ o Poljacima, čiji jezik pripada slavenskoj grupi jezika, onda nema većih problema. Njima je to sve razumljivo i kad nas slušaju što pričamo, mogu jako brzo pohvatati značenje. Za Talijane, Španjolce ili Amerikance to je novi sustav jezika i gramatike. Dosta toga im je na prvu čudno, među ostalim i to što naš jezik ima padeže, a koje oni nemaju. Na početku se najviše ‘borimo’ s izgovorom, no nakon nekog vremena i duljeg procesa učenja, nema više problema – rekla je. Treba spomenuti da je kao profesorica hrvatskog jezika sudjelovala i u pilot projektu ‘Hrvatski jezik za strance’ na RIT-u.
O čitanju
Na diplomskom se studiju opredijelila za metodologiju. To ju je tada dosta zanimalo, a strategije su, kako kaže, bile jedne od metodičkih tema koje su tek u novije vrijeme postale interesantne istraživačima jezika. Kroz diplomski studij ju je zainteresirala tema čitanja i htjela se njome više baviti. ‘Upotreba strategija čitanja učenika srednjih škola gimnazijskog i strukovnog programa’ naziv je njenog diplomskog rada.
— Riječ je o istraživačkom radu u kojem sam ispitivala upotrebu strategija čitanja učenika srednjih škola. Dakle, koji su to postupci i metode koje koristimo prije, tijekom i poslije čitanja, a koje nam pomažu da budemo uspješnim čitateljima. Primjerice, ako pročitamo naslov djela, zapitamo li se odmah o čemu će to djelo govoriti, kao i koja su naša očekivanja o tom djelu… Jedna od varijabli je bila i njihova zaključna ocjena koju imaju iz Hrvatskog jezika. Strategije čitanja su nešto što svi koristimo, samo je pitanje koliko smo osviješteni o njima te koliko ćemo ih i kako primjenjivati – naglasila je.
Dalje navodi kako općenito vlada stav da se sve manje čita. Ipak, Konsuo smatra kako to u potpunosti nije tako.
— I dalje se čita, no način i pristup čitanju su se promijenili. Djeca puno ranije dobiju mobitel i odmah znaju čitati i pisati poruke. Znaju pristupati stranicama i portalima koji su njima zanimljivi. Tu je došlo prvenstveno do promjene forme. Knjiga je zamijenjena modernim tehnologijama. Čitanje je vještina koja nas izgrađuje kao ljude i obogaćuje naš vokabular i način razmišljanja, uvodi nas u nove svjetove i učimo o raznim temama. Definitivno je potrebno više zainteresirati i usmjeravati djecu u aktivnost kao što je čitanje – istaknula je Konsuo.
Foto: Maria Prkut/Dom Marina Držića
Iz tiskanog izdanja DuLista od 25. svibnja 2022.