Nakon što smo objavili priču dubrovačke privatne iznajmljivačice kojoj su gosti razbili vrata, a od policije nije uspjela dobiti zapisnik, pa su joj gosti na Booking.comu dali jedinici optuživši je da laže i preporučivši svima da zaobilaze taj smještaj u širokom luku, javilo nam se još privatnih iznajmljivača. Svi sa sličnim iskustvima. I kritikama na račun platformi za iznajmljivanje privatnog smještaja.
Airbnb bolji od Booking.coma
-Airbnb je ipak znatno bolji od Booking.coma, jer tamo i vlasnik ima priliku ocijeniti gosta i napisati recenziju. Na Booking.comu gost je uvijek u pravu. Jedino što kao vlasnik smještaja imaš mogućnost je odgovoriti na recenziju gosta, ali što ti to znači kad ti lošom ocjenom sruši sveukupnu ocjenu za koju si se trudio?! Od super hosta preko noći, zbog bezobraznih ljudi, postaješ prosjek. A iz ljeta u ljeto sve je gore. Zahtjevi gostiju su nerealni. Postoji pravilnik koji određuje točno što koji smještaj, prema kategorizaciji, odnosno broju zvjezdica koje ima, treba imati. Primjerice u smještaju s tri zvjezdice nisi obvezan imati čak ni šampon. Međutim vjerujem da većina privatnih iznajmljivača goste dočeka i sa šamponom i kupkom, jer je eto nekako i pristojno i praktičnije. Ali kraja prohtjevima nema! Evo samo zadnji primjer: zovu me da kuhinja nije adekvatno opremljena. A novi apartman. Pitam ih: a čega to nema?! Nema, kažu, soli, papra, ulja, začina… Također, propisano je točno tim pravilnikom kad se mijenja posteljina, kad se nose novi šugamani, koliko wc papira. Ali oni dođu navečer i već sutra ujutro zovu da im se donese još šugamana i da im se dođe očistit apartman. Pa nije hotel! I uza sva udovoljavanja, dakle daleko preko onoga što pravilnik nalaže, opet im nije dosta – priča nam privatni iznajmljivač s Ploča, naglašavajući kako nije nipošto rasist, ali da je činjenica da kad vidi da su apartman rezervirali Amerikanci, Englezi, Nijemci… je presretan.
Cjenkanje i ucjene
-To su očito ljudi koji često putuju i znaju što privatni smještaj podrazumijeva. Kad mi imaju doći Indijci ili Koreanci uhvati me mala snaga. Jer znam da u pravilu, čast iznimkama, neće biti kraja prohtjevima svake vrste. I siguran sam da će vam isto potvrditi i ostali privatni iznajmljivači – kazao nam je.
-Uz najbolju volju i maksimalan angažman njima je u pravilu nemoguće ugoditi. Porukama i pozivima nema kraja. Zovu da im se nose kuferi. Za početak. Pa nismo Hilton! Daš im sve preporuke; za restorane, plaže, taksi… Pitaju gdje se nalazi riža, pasta, sol, papar, ulje, začini… Koliko mi je puta došlo da im rečem; ama evo ručak ćemo vam dostavit na vrata! Ma ruku na srce dosta njih izmišlja probleme kojih nema i onda kreće cjenkanje, odnosno traženje popusta od 30 ili 50 posto. Neki čak traže potpuni povrat novca, a kad im se reče; ako niste zadovoljni možete poći nedgje drugo, odbijaju poći. A nije srce sezone i ima raspoloživih smještaja. Dakle jasan kao dan – pokušaj da se dobije dio ili čak kompletan iznos uplaćenog novca nazad. Znam da puno ljudi misli da nama privatnim iznajmljivačima lova pada s neba i da se nemamo pravo žaliti. Jer, eto, Bog nas je pogledao dok toliko ljudi grca u podstanarstvima. I to stoji! Naravno da je lijepo zaraditi koji solad koji ti s današnjim malim plaćama, o crkavicama od mirovina da ne pričam, itekako pomognu preživjeti kroz godinu. Ali nisu to baš toliko novci, osim ako imaš više apartmana. To ti popravi kućni budžet, evo meni konkretno da ne moram pitati u djece, jer smo supruga i ja umirovljenici i mirovine nam mogu pokrit lijekove, kruh i mlijeko. Ali nije baš da se bogatimo. Na koncu zašto i mi kao građani ne bi imali pravo izraziti javno svoju situaciju?! Pa i veliki poduzetnici, lovaši, se žale, pa ne vidim da ih itko proziva odakle im se pravo žaliti jer npr. nisu dobili neku građevinsku dozvolu ili slično – rekao nam je privatni iznajmljivač iz Lapada, koji ima apartman za dvoje i cijena za noć u srcu sezone je oko 100 eura noć.
Nismo bogataši!
-Koliko je tek onih koji cijelu familiju potrpaju u 20tak kvadrata ili pak odu živjeti kod roditelja ljeti, dakle presele praktički cijeli život kad djeci završi škola, da bi mogli uz pomoć novaca koje zarade od apartmana otplaćivati kredit za svoj krov nad glavom! Jer su procijenili da je bolje to, nego istu sumu novca davati svaki mjesec najmodavcima. Na koncu svi znamo koliko je teško, mnogima nemoguće, naći podstanarstvo u gradu. Čak i okolici. I ako ga nađu, nerijetko, 1. svibnja ili 1. lipnja trebaju iseliti, jer vlasnici imaju veću zaradu od turističkog najma. A mnogi ni ne žele primiti u najam obitelji s djecom. I ok, to je njihovo legitimno pravo, ali činjenica je da je veliki broj ljudi u nezavidnoj poziciji pa se odlučuju na dizanje kredita za koje, realno, plaće nisu dovoljne.
Zakonske izmjene koje su za svrhu imale potaknuti davanje stanova u dugoročne najmove, već je evidentno, u kontinentalnom dijelu zemlje su urodile plodom. Međutim u turističkim gradovima poput našeg pomaci su, za sada barem, neznatni.
Privatnim iznajmljivačima ne preostaje ništa drugo nego nastaviti gostima udovoljavati i na navedene i mnoge druge nebulozne zahtjeve kako bi zadržali konkurentnost, a svima nam je jasno da naši zakoni za strane platforme koje imaju monopol na tržištu privatnog turističkog najma; Booking.com i Airbnb, ne vrijede. Očito! Oni imaju svoja pravila, a na iznajmljivačima je očito da im se šutke pokoravaju. Ima li tu nekog pravnog rješenja koje bi nadležni mogli i trebali razmotriti – e to je već tema za sebe…