Nisam nikad pa se neću ni sada doticati bilo kojeg konkretnog slučaja. Najprije nije profesionalno, nadalje logično da ne raspolažem potpunim informacijama, a osim toga neću ni spomenuti nikakav nemili događaj, najblaže rečeno, iz pijeteta prema žrtvama i obiteljima koji u pravilu prolaze agoniju koja podrazumijeva neopisivu tugu, bijes, ljutnju kako na počinitelja tako i pravosuđe koje im se tako često čini nemilosrdno i nepravedno. I to je tako razumljivo i ljudski.
Pojasnit ću, čisto pravno, kako stoje stvari po pitanju pritvora i istražnog zatvora. Sukladno našem pozitivnom zakonodavstvu koje uključuje, ne samo naš Ustav i relevantne zakone, već i ratificirane konvencije. I naši zakoni nesumnjivo jesu u skladu kako s Ustavom tako i spomenutim međunarodnim ugovorima.
Ono što je pri samom početku nužno naglasiti je da ni pritvor ni istražni zatvor nemaju i ne smiju imati za svrhu kažnjavanje, odnosno odmazdu! Naročito u kontekstu jednog od temeljnih pravnih načela da „nitko nije kriv dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne dokaže suprotno“.
Pritvor
Sukladno Zakonu o kaznenom postupku državni odvjetnik pisanim i obrazloženim rješenjem određuje pritvor protiv uhićenika ako utvrdi da postoje osnove sumnje da je uhićenik počinio kazneno djelo za koje se kazneni postupak pokreće po službenoj dužnosti, a postoje neki od razloga za istražni zatvor, a pritvor je potreban radi utvrđivanja istovjetnosti, provjere alibija te prikupljanja podataka o dokazima. Protiv rješenja o pritvoru pritvorenik se može žaliti u roku od šest sati. O žalbi odlučuje sudac istrage u roku od osam sati. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.
Pritvor može trajati najdulje 48 sati od trenutka uhićenja, osim za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora do jedne godine, kada pritvor može trajati najdulje 36 sati od trenutka uhićenja. Na prijedlog državnog odvjetnika sudac istrage može obrazloženim rješenjem produljiti pritvor za daljnjih 36 sati ako je to nužno radi prikupljanja dokaza o kaznenom djelu za koje je propisana kazna zatvora od pet godina ili teža. Protiv rješenja suca istrage o produljenju pritvora pritvorenik se može žaliti u roku od 61 sati. O žalbi odlučuje vijeće u roku od 12 sati. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja. Pritvorenik može žalbu izjaviti na zapisnik.
Pritvor će se odmah ukinuti ako su prestali razlozi zbog kojih je određen.
Državni odvjetnik nakon što je ispitao uhićenika može pisanim nalogom naložiti policiji da najkasnije u roku od 48 sati od trenutka uhićenja, odnosno 36 sati od trenutka uhićenja za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora do jedne godine, dovede uhićenika sucu istrage. U tom slučaju državni odvjetnik ne donosi rješenje o pritvoru.
Ako u navedenim rokovima protiv uhićenika nije određen pritvor ili uhićenik nije doveden sucu istrage, ima se pustiti na slobodu.
Istražni zatvor
Pri odlučivanju o istražnom zatvoru, posebno o njegovu trajanju, vodit će se posebno računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. U predmetu u kojemu je određen istražni zatvor postupa se osobito žurno.
Razlozi
Istražni zatvor se može odrediti ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba počinila kazneno djelo i ako:
1) je u bijegu ili osobite okolnosti upućuju na opasnost da će pobjeći (krije se, ne može se utvrditi njezina istovjetnost i slično),
2) osobite okolnosti upućuju na opasnost da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za kazneni postupak ili da će ometati kazneni postupak utjecajem na svjedoke, vještake, sudionike ili prikrivače,
3) osobite okolnosti upućuju na opasnost da će ponoviti kazneno djelo ili da će dovršiti pokušano kazneno djelo, ili da će počiniti teže kazneno djelo za koje je prema zakonu moguće izreći kaznu zatvora od pet godina ili težu kaznu, kojim prijeti,
4) je istražni zatvor nužan radi neometanog odvijanja postupka za kazneno djelo za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora i kod kojeg su okolnosti počinjenja kaznenog djela posebno teške,
5) okrivljenik koji je uredno pozvan izbjegava doći na raspravu.
Čim prestanu razlozi zbog kojih je istražni zatvor određen, on se mora ukinuti i zatvorenika se mora pustiti na slobodu.
Pri izricanju presude uvijek će se odrediti ili produljiti istražni zatvor protiv okrivljenika kojem je izrečena kazna zatvora od pet godina ili teža kazna, neovisno o najduljem trajanju istražnog zatvora propisanog Zakonom o kaznenom postupku. Istražni zatvor se, usprkos postojanju okolnosti koje ga opravdavaju, neće odrediti ili produljiti ako je već isteklo najdulje vrijeme trajanja istražnog zatvora.
Ukidanje
Sud će ukinuti istražni zatvor i okrivljenik će biti pušten na slobodu:
1) čim su prestali razlozi zbog kojih je istražni zatvor određen ili produljen,
2) ako daljnji istražni zatvor ne bi bio u razmjeru s težinom počinjenog kaznenog djela,
3) ako se ista svrha može ostvariti drugom blažom mjerom,
4) kad to prije podizanja optužnice predlaže državni odvjetnik,
5) ako državni odvjetnik i nakon prethodne obavijesti višem državnom odvjetniku neopravdano u zakonskim rokovima ne poduzima radnje u postupku,
6) kad sud izrekne presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe ili se optužba odbija ili je okrivljeniku izrečena novčana kazna, rad za opće dobro na slobodi, uvjetna osuda ili sudska opomena, ili kazna zatvora u trajanju kraćem ili jednakom dotadašnjem trajanju istražnog zatvora,
7) kad isteknu rokovi trajanja istražnog zatvora,
8) kad je određen istražni zatvor ako je okrivljenik priznao djelo i krivnju, ili čim budu prikupljeni, odnosno izvedeni dokazi zbog čijeg je osiguranja taj zatvor određen, a najkasnije do završetka rasprave.
Preblage kazne?!
Da zaključim – naše je pravosuđe daleko od idealnog. Naravno da je bilo slučajeva gdje je osoba puštena iz pritvora ili pak istražnog zatvora, a da se to rješenje pokazalo pogrešnim. U najmanju ruku. Ali isto je tako bilo slučajeva gdje su prekršena obvezujuća pravna pravila na štetu osumnjičenika/optuženika, o čemu svjedoče presude Europskog suda za ljudska prava. Ono što ću još jednom podcrtati – koliko god laicima izgledalo nepošteno, okrutno, strašno… puštanje osobe koja je napravila neko kazneno djelo napravila iz pritvora ili istražnog zatvora, činjenica je da ni jedno ni drugo nisu i ne smiju imati za svrhu kažnjavanje i odmazdu za učinjeno. Inače, kazne odavno nemaju za svrhu odmazdu. Ali o svrsi kažnjavanja ću nekom drugom prilikom. Ono što je mnogima, kako stručnjacima tako i građanima, sporno su presude koje su, po mnogima, i za teška kaznena djela koja doslovno ili dugotrajno i teško naruše ili pak potpuno unište živote kako žrtava tako i obitelji, kod nas preblage. Ono što se žrtvama i obiteljima preostaje nadati je da će počinitelji u konačnici, nakon provedenog sudskog postupka pravomoćnom presudom biti adekvatno sankcioniran. I što se reče – veži ga tu!
Foto: Shutterstock