U prostorijama samostana Mala braće predstavljena je u četvrtak navečer knjiga fra Hijacinta Tvrtkovića o počecima franjevaca u Dubrovniku, autora malo poznatog franjevca iz 17. stoljeća.
Ovo izrazito vrijedno djelo predstavili su dr. Slavica Stojan, Dr. Marijan Sivrić i Dr. Josip Sopta, a uz njih je nastupila i FRAMA Rožat.
Djelo se čuva u rukopisu u Arhivu Male braće broj 355. Ovo je prvo izdanje – editioprinceps toga dragocjenoga rukopisa. Rukopis je bio gotovo 200 godina izgubljen i nađen u 20. stoljeća. Vrlo je malo poznat široj javnosti, dijelom i zbog lošega stanja.
Dugogodišnji bibliotekar Male braće fra Josip Sopta je rukopis nastojao spasiti. On je okupio više stručnjaka koji su mukotrpnim radom uspjeli rukopis pisan latinskim jezikom restaurirati,transkribirati potom prevesti na hrvatski.
-Da nije došlo do ovog izdanja, ovaj rukopis s poviješću kojeg je napisao fra Hijacint Tvrković, još bi dalje ‘trunuo’, bio u knjižnici Male braće, više od 330 godina, a još je u dobrom stanju, dakle, ‘grizlice’ se nisu njime nasladile, a mi svi imamo sreću da je tome rukopisu svoju pažnju posvetio fra Josio Sopta, te je objavio uz opširni uvod, tako da i oni koji nisu specijalisti, mogu dobiti vrlo korisna znanja o povijesti franjevačkog reda i njihove nazočnosti na prostoru Dubrovnika – kazala je uvodno dr. Slavica Stojan.
Za kojih desetak i više godina, napunit će se osam stoljeća nazočnosti franjevačkog reda na ovim postorima. Sam dolazak franjevaca u Dubrovnik istraživači su redovito povezivali s likom i djelom njegova utemeljitelja, samo sveca svetog Franje. Postoji velika vjerojatnost da su franjevci bili ovdje već za njegova života. Znak je to da je sveti Franjo spremao dva puta za putovanje u Svetu zemlju, a pretpostavlja se, budući da je Dubrovnik bio odmorišna točka na tom putu, da je i sveti Franjo ovuda prolazio – rečeno je na promociji.
Prisustvo, dolazak u Dubrovnik svetog Franje potvrđen je i legendom koju ponavljaju povijesničari franjevačkog reda.
Franjevci su već u 13. stoljeću u Dubrovniku imali važnu i veliku ulogu, te je upravo dubrovački samostan postao najvažniji na jugu od prvotne provincije Sklavonije. Uz to, mora se dodati kako su dubrovački franjevci sačuvali izvorni duh franjevačkog reda i svetog Franje, koji se očituje u siromaštvu, povjerenju kojeg su imali kod puka, prisnosti komunikacije koja je očita do dana današnjeg – rečeno je među ostalim na promociji.
Tako je potaknuta i historiografija, pisanje o franjevačkom redu, kako bi se istaknuo kontinuitet reda na nekom prostoru, što je vidljivo i kod benediktinaca, te brojnih drugih historiografičara, stoga postoje brojna svjedočanstva o životu na ovim prostorima.
Fra Hijacint je, osim ove knjižnice, uređivao i knjižnicu na Daksi.
Pristup ovoj knjizi može se pak okarakterizirati kao šetnja od prve do posljednje stranice, prvog i najstarijeg prikaza ove provincije od dolaska franjevaca u ove krajeve – kazano je također na promociji. Autor piše o svemu što se događalo u franjevačkom redu od 1220. godine do kraja njegovog vremena, kada je završio ovaj rukopis, 1681. Godine. Odnos dubrovačkih franjevaca s onima u Bosni i Dalmaciji zauzima poseban dio u knjizi u kojoj je vidljiv uložen velik trud i napor, uz višekratno provjeranjanje čitanog i transkribiranog.