Na današnji dan prije dvije godine umro je Antun Maračić ( 12. 12. 1950. – 25. 10. 2023.). Bio je dugogodišnji ravnatelj Umjetničke galerije Dubrovnik (2000.-2012.).
U Umjetničkoj galeriji Dubrovnik priredio je brojne izložbe, kako dubrovačkih, tako i brojnih nacionalnih umjetnika, a svakako bi trebalo izdvojiti i one svjetske izložbe, kao što je izložba Alberta Giacomettija, Pabla Picassa, izložba „Američka grafika od 1960. do danas“, izložba Jana Fabrea i brojne druge.Jedan je od najistaknutijih hrvatskih umjetnika, a isto tako i značajni likovni kritičar i kustos koji je konstantno radio na promicanju i vidljivosti hrvatske suvremene likovne scene. Antun Maračić rođen je 12.12.1950. godine u Novoj Gradiški. Diplomirao je na Pedagoškoj akademiji (likovne umjetnosti) 1971. i slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1976. u klasi profesora Šime Perića. Od 1976. do 1979. bio je suradnik Majstorske radionice Ljube Ivančića i Nikole Reisera. Od 1978. do 1980. član je Radne zajednice umjetnika Podroom. Od 1981. do 1991. aktivni je suradnik Galerije proširenih medija u Zagrebu. Autor je mnogih tekstova o umjetnosti – recenzija, kritika, polemika, eseja – objavljenih u dnevnom i periodičnom tisku, u specijaliziranim revijama za kulturu i umjetnost, a napisao je i brojne predgovore u izložbenim katalozima drugih umjetnika te ostvario veći broj televizijskih priloga o pojedinim hrvatskim suvremenim umjetnicima.
Autor je više koncepcijskih izložbi. Od 1987. do 1990. priredio je niz izložbi u Galeriji AM-M14f/1-Z u neformalnom prostoru vlastitog stana. Godine 1991. kratko vrijeme radi kao voditelj Galerije Studentskog centra u Zagrebu. Od 1992. do 1997. voditelj je Galerije Zvonimir u Zagrebu. Godine 1995., kao autor teksta i fotografija, zajedno s povjesničarkom umjetnosti Evelinom Turković, objavljuje monografsku knjigu o kiparu Ivanu Kožariću pod naslovom Atelijer Kožarić. Godine 1996. objavljuje vlastitu knjigu fotografija i tekstova pod naslovom Ispražnjeni okviri – iščezli sadržaji 1991 – 1994. Godine 1998. objavljuje knjigu Pavo Urban – posljednje slike. Od 1998. do 2000. voditelj je Galerije proširenih medija u Zagrebu, a od 2000. do 2012. ravnatelj je Umjetničke galerije Dubrovnik. Kao mulitmedijalni umjetnik priredio je više od 30 samostalnih, sudjelovao na stotinjak skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu, a izveo je više vlastitih akcija i performancea. Djela su mu u zbirkama Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, Moderne galerije Zagreb, Povijesnog muzeja Zagreb, grafičkoj zbirci Nacionalne i sveučilišne knjižnice, kolekcijama Filip Trade i Thyssen-Bornemisza Art Contemporary.
