U 50. godini života, upravo na današnji dan, 17. prosinca 2019., zauvijek je zaspao naš branitelj, dragovoljac Domovinskog rata, Cvijeto Antunović. Jedan je od onih koji su tijekom najjačeg napada, 6. prosinca 1991., obranili Srđ, a time i Dubrovnik.
Cvijetovu hrabrost detaljno je opisao Vlastimir Vekarić, pukovnik Hrvatske vojske i pomoćnik zapovjednika 163. brigade HV-a. Govoreći o napadu 6. prosinca 1991. godine Vekarić je između ostalog ispričao kako je Nojko Marinović uoči napada bio siguran da srbo-četnici nešto spremaju. Naredio je maksimalan oprez svim postrojbama i ustajanje u pet ujutro, a on je prvi bio na nogama kada je stigao poziv sa Srđa da su provalili u tvrđavu.
– Naredio im je da zatvore sve ulaze i slučajno im ne dozvole ući, a mi ćemo ih od dolje braniti. Svi minobacači iz Grada počeli su gađati Srđ. Vojnici koji su bili na dopustu su pucali iz svojih kuća, stanova, s terasa. Čitav dan je bubalo. Branili smo se sa svih položaja. Telefonski razgovor s ljudima sa Srđa čuo je Cvijeto Antunović koji je bio zadužen za organizaciju grupe dragovoljaca koji su svako jutro nosili hranu i municiju. Digao se na noge i rekao da ide gore. Htjeli smo ga spriječiti, ali uspio je izbjeći paljbu i kroz kanal koji je inače služio kao WC ući u tvrđavu. Kad su ga vojnici unutra vidjeli porastao im je moral i čak su počeli pjevati – prepričao je Vekarić.
Cvijeto je ranjenog suborca Željka Gustina Žiku nosio s padina brda nad Gradom.
Počivao u miru i vječna mu hvala!
