S nostalgijom ga se sjete često sve generacije koje su imale priliku i čast upoznati ga, a znali su ga svi. Raznosio je foje subotom ujutro po Gradu a, kako je pisao naš dugogodišnji suradnik Boris Njavro, koji mu je posvetio poduži emotivni tekst u DuList-u prije devet godina, jer mirita, glavna mu je uzrečica bila „A đe je žica GE?“ Pitao bi to svakog vlasnika butike s vrata kad bi doš’o uzet solde za svoj pos’o, a što mu je to značilo nitko nikad zapravo nije odgonetnuo.
Kako je pisao naš Boris, malen rastom, ali zato velik kao čovjek u svakom pogledu, osebujan, svima neizmjerno drag, bio je i ostao jedno od obilježja Grada kakvog pamte te starije generacije i sa sjetom ga se prisjećaju.
Najviše je ovaj najpoznatiji dubrovački kolporter raznosio foje po Ulici od Puča, a brojni se škerci i priče vezani uz njega i dan danas s veseljem prepričavaju. Pamte stariji Dubrovčani kako bi s vrata u pravilu pozdravljao sa „Slugavamse!“, a najviše je gustao u čašici rozalina. Najedio bi se često, jer znali bi ga i „uhitit pod bandjeru“, ali dobronamjerno. Ljutnja bi prošla za tren kad bi mu „turnuli“, uz ispriku naravno, u špag manče.
Ovjekovječio ga veliki Milovan Stanić, a on se najedio
Jedno popodne Mata „Novinara“ je nacrtao, priča se sasvim slučajno, slikarski velikan Milovan Stanić, a taj je onda crtež osvanuo na naslovnici „Bruškina“. Novije generacije ni ne znaju za ovu sjajnu tiskovinu za koju je Njavro opisao kako je „redovno svojim škercima i šaljivim tekstovima pratila događanja vezana za karnevo i maškare, posebno Veljun u Gradskoj kavani. Taj Bruškin sa Meštrom Matom na naslovnoj, objavljen krajem šezdesetih godina, „planuo“ je, ali „planuo“ je tom zgodom i Meštar Mato“. Pa se najedio, na prvu… Ali kad je shvatio kako čeljad traži foje i hvali njegovu sliku ljutnja ga je brzo prošla, pa je odustao od tužbe koju je u bijesu najavio slikaru.
Toliko toga ispričano, a zasigurno još sigurno duplo, ma i više, što je, s ljudima koji su doživjeli i partili, k’o i naš omiljeni i slavni, legendarni Meštar Mato „Novinar“ upravo na današnji datum, 29.11.1971. u 81. godini života, pošlo u zaborav… Na njegovom funeralu skupio se cijeli Grad, suze su se ronile, i upravo to svjedoči koliko je bio voljen. Počivao u miru Meštre Mato!
