Ove nedjelje održat će se tradicionalna Dubrovačka trpeza na kojoj će dubrovački hoteli i restorani predstaviti svoje proizvode,a kao kruna Good Food Festivala. Sav prikupljeni prihod bit će doniran Udruzi Poseban prijatelj Dubrovnik. Prva Dubrovačka trpeza održala se prije 21 godinu, a mi smo razgovarali s Franom Stjepovićem, dugogodišnjim barmenom, ugostiteljem i hotelijerom koji je osmislio koncept Dubrovačke trpeze kakvu danas znamo.
Stjepović je 16 godina živio i radio u Beču, od 1984. do 2000. godine, a tada je bio dijelom njihove Udruge barmena koja ga je pozvala da s njima sudjeluje u projektu za Guinnessovu knjigu rekorda – najvećem barskom pultu od pivskih stolova dugom 500 metara. Po povratku iz Beča, stigao je na poziciju direktora hotela Lero te je htio napraviti nešto za Dubrovčane. Tu se rodila ideja za velikom trpezom.
Podrška gospara Marketa i Rudenjaka
– 2004. godine sam predložio gosparu Đuru Marketu, tadašnjem predsjedniku Turističke zajednice, gosparu Ivu Rudenjaku koji je bio na čelu Ceha ugostitelja i tadašnjoj gradonačelnici Dubravki Šuici da napravimo jednu veliku trpezu na Stradunu. Time smo htjeli mi kao hotelijeri i ugostitelji zahvaliti građanima što nas trpe cijelu godinu. Tada su svi hoteli i restorani odlično reagirali na ideju i rado se odazvali – prisjetio se Stjepović koji je ideju predložio kolegama hotelijerima, a Rudenjak je predstavio ideju restoranima.
Grad na pjatu
Početna ideja trpeze, koja se tada zvala ‘Grad na pjatu’, bila je okupljanje građana Dubrovnika na jednom mjestu uz čašu dobrog vina i ukusnu hranu dubrovačkih ugostitelja. ‘Grad na pjatu’ se tada održao u popodnevnim satima, u sumrak, a trpeza je bila najduža ikad.
– Napravili smo stol koji je i danas najduži koji je ikad napravljen, od Male braće do Sponze. Na početku trpeze bila je Ugostiteljska škola sa svojim proizvodima, a koktele i pića su pravili kolege iz Udruge barmena. Sveto Pejić je napravio gofa u soli u kojem je bilo 40 kila, a Pavo Jerković iz Villa Neretve napravio je brodet sa žabama i jeguljama. Ma bilo je svega na trpezi, za svakoga po nešto – istaknuo je tvorac današnje Dubrovačke trpeze koja je i tad bila humanitarnog karaktera.
– Ideja je bila da se svaki hotel, restoran, ali i svi koji se žele uključiti predstave sa svojim proizvodima te da donesu ono što žele i mogu. Građani su platili simboličnu cijenu tih proizvoda, a sav prikupljeni prihod išao je u humanitarne svrhe, u Dom Maslina – zaključio je Stjepović.
