Prijatelji se opraštaju od Luke i Danijela…

Dragi naš Luka,
sjećamo se prvog dana srednje škole.

Svi smo bili u razredu, ali ne i ti. Ti si prespavao naš prvi dan u novoj školi. To je bio jedan od rijetkih dana bez tebe, tvoje pozitivne energije i šala. No, čim si sljedeći dan ušao u razred, vidjelo se da imaš svoj stav, da si drugačiji, a sada znamo da si bio i jesi poseban.

Ti prvi dani su bili vrijeme upoznavanja. Svi smo bili stranci jedni drugima, no s vremenom smo se zbližili. Cijeli naš razred postao je poput male obitelji s kojom smo provodili najljepše trenutke. Voljeli smo školu jer uz tebe u razredu nikada nije bilo dosadno. Skoro svaki sat si nas nasmijavao svojim šalama, čak i profesore, pa su nam sati prolazili brže.

Kada bi netko od nas bio tužan, ti bi ga pokušao na sve načine nasmijati, u čemu bi i uspio nekom od svojih mnogobrojnih šala poput: „Vidi kako sam jak, ja sam stijena!"

Luka, voljeli smo tvoj iskreni osmijeh i prekrasni, dječji smijeh po kojem ćemo te uvijek pamtiti, tvoju veselu narav i tvoj optimizam. Bio si nam odličan prijatelj, kolega, bio si sportaš s velikim nogometnim snom i jos većim srcem. Ni tvoja obitelj, ni mi nismo zaslužili da nas napustiš ovako rano i tako bolno, tako iznenada, a toliko toga ti još nismo uspjeli reći, toliko tvojih šala još nismo stigli čuti, toliko zagrljaja primiti.

Ali Bog je tako odlučio. Vjerojatno si mu bio potreban kako bi ga nasmijavao iz minute u minutu, kao što si nasmijavao nas. Zahvalni smo na svakom danu koji smo dijelili s tobom, zahvalni što si bio dio našeg života i mi tvoga.

Luka, ti si tu, zauvijek ćeš biti tu, tu na lijevoj strani našeg tijela, u srcu svakoga od nas. Nikada te nećemo zaboraviti, prijatelju naš. Volimo te, Luka!

Tvoj 2.a
 

''Miško moj VOLIM TE,fali mi da se prepucavamo pa se odma zagrlimo,da dođemo na ispravak u školu i nemamo pojma sto učimo uopće,pa da skupa dobivamo jedinice, da me peglaš na mobitel i pričamo po uru vremena,fali mi da te sprdam da ti je loša frizura,fali mi da mi rečeš ''kozo ideš sa mnom na seju nisam te pito uopće hoćeš li'',jednostavno fali mi sve brate…R.I.P''

''Dragi prijatelju išli smo zajedno u vrtić, nakon toga i u osnovnu školu svih 8 godina, zatim nismo ni mogli sanjati da ćemo ići zajedno i u srednju. Dogodilo se to i bio sam sretan što ćemo još 4 godine provesti skupa. Ali nisam ni slutio da će se ovo baš tebi dogoditi, tebi koji nisi niti pio alkohol, niti pušio, volio si nogomet više od života. Koji god nogometni događaj je bio,ti i ja ga nismo mogli propustiti. Svaki dan smo razgovarali o problemima, dogovarali se za odlazak u školu, za pisanje domaće zadaće. Bio si mi najveći prijatelj kroz cijelo odrastanje. Ne mogu još podnijeti da te nema, da više neće biti naših zajedničkih odlazaka u školu, na neke turnire, na tjelesni, na misu,u kafiće. Bio si najveći zafrkant kroz cijelu osnovnu, a i ovo malo srednje škole što sam proveo s tobom. Tek su prošla dva dana od kad te nema, a već mi fališ. Teško će mi biti bez tebe, ali probat ću biti jak kao što si ti uvijek bio jak na nogometnom terenu. Najbolji prijatelju neka ti je laka hrvatska zemlja, počivaj u miru, voli te tvoj prijatelj glavaa''.

''Prika nemogu vjerova da te nema zašto je svijet ovako okrutan zašto baš tebe Bog uzme k sebi neka ti je laka zemlja prijo:'(''

''Dio mene je preminuo s tobom ali dio tebe je ostao zavijek živjeti u meni. Bio si mi kao brat i nema riječi da se opiše ova tuga. Zauvijek ćeš živjeti u našim srcima. Volimo te svi, počivaj u miru''