Opće je poznato da su nam sudovi zatrpani, postupci traju godinama, a građani/stranke čekaju na pravdu više nego bi trebali. Nadležni su itekako svjesni tog gorućeg problema hrvatskog pravnog sustava odavno i rade na njegovom rješavanju, ali to nije nešto što se može dovesti u red baš preko noći, koliko god bi svi to željeli.
Više zakona i Centar za mirenje
Mirenje kao način rješavanja sporova prvi put je uvršteno u naše zakonodavstvo 2003. godine kada je donesen Zakon o mirenju. I on je bio na snazi do 2011. godine, kada je na snagu stupio novi, suvremeniji Zakon o mirenju, usklađen s Direktivom Europskog parlamenta i Vijeća o određenim aspektima mirenja u građanskim i trgovačkim predmetima. Nakon 12 godina, u lipnju 2023. godine, ponovno je donesen novi zakon koji regulira ovu materiju, samo nešto drugačijeg naziva – Zakon o mirnom rješavanju sporova. Sve su zakonske izmjene za svrhu imale potaknuti svijest o značaju mirnog rješavanja sporova, ojačati kapacitete sustava i u konačnici povećati žurnost i efikasnost sudova. Ovaj potonji koji je još uvijek na snazi konkretno je u fokusu imao uspostavu snažniju i efikasniju kontrolu medijatora, dodatne unificirane edukacije i veću dostupnost mirnog rješavanja sporova. Zakonom iz 2023. je predviđeno i osnivanje Centra za mirno rješavanje sporova koji je počeo s djelovanjem već u srpnju 2023. godine.
Svrha Centra, kao krovne institucije za mirno rješavanje sporova, je promocija i razvoj kulture mirnog rješavanja sporova, suradnja s relevantnim ustanovama, medijatorima i strankama koje sudjeluju u postupcima, osiguravanje jednake provedbe, unaprjeđenje i jačanje sustava na svim nivoima.
Novi zakon, novog naziva i sadržaja
Ministar pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Damir Habijan na sjednici Hrvatskoga sabora ovih je dana predstavio konačni prijedlog novog zakona. Uz nove sadržaje on nosi i novi naziv, Zakon o medijaciji. Svrha predloženih zakonskih promjena uvijek je zapravo ista, pa tako i ovaj put. Treba pojačati ulogu medijacije u rješavanju sporova! Konkretno na način da se sa sudova određeni postupci prebace pred Nacionalni centar za medijaciju (spomenuti Centar za mirno rješavanje sporova kojem se, u skladu sa novim zakonom, mijenja naziv). To će se omogućiti, tumače nadležni, tako što će postupci pred Centrom biti posve besplatni. Za očekivati je da bi navedeno trebalo motivirati građane na medijaciju, naročito kad se stavi u usporedbu sa velikim troškovima sudskih postupaka.
Centar za medijaciju novim se zakonom osnažuje. Preciznije se uređuju njegova statusna pitanja. Ujedno, u nadležnost mu se stavlja vođenje evidencije i izdavanje četiri vrste potvrda: o ispunjenju dužnosti pokušaja rješavanja spora medijacijom, o nepostojanju dužnosti pokušaja rješavanja spora medijacijom, o dovršetku informativnog sastanka o medijaciji te o načinu dovršetka medijacije.
Efikasnost njegova djelovanja pokušava se postići novom zakonskom odredbom koja mu nalaže da u roku od 8 dana od zaprimanja zahtjeva za medijacijom pošalje strankama poziv za sastanak. Ako to ne učini otpada obveza pokušaja medijacije.
„Kvazi obvezatnost“
Novi zakon predviđa „kvazi obvezatnost“. Postavlja se pitanje što bi to značilo. Dakle, medijacija nije strogo obvezna, ali se uvode sankcije za stranke koje je u zakonski određenim postupcima ne provedu. Sankcije su: gubitak prava na trošak parničnog postupka, neovisno o ishodu spora. S druge pak strane, stranke koje budu aktivno sudjelovale u medijaciji, bit će oslobođene od plaćanja sudske pristojbe na tužbu, u slučaju bezuspješno dovršene medijacije.
Stranke će biti dužne održati informativni sastanak u dva slučaja:
1. Prije pokretanja parničnog postupka koji proizlazi iz ostavinskog postupka.
2. Prije pokretanja parničnog postupka radi naknade štete u sporovima male vrijednosti (izuzev radnih sporova i sporova iz osiguranja).
Ujedno, na motivaciju se građani novim zakonom pokušavaju potaknuti na način da se oslobađaju plaćanja sudske pristojbe. Uvjet je da je stranka koja podnosi tužbu aktivno sudjelovala makar na jednom informativnom sastanku. Dakle, za oslobođenje od plaćanja sudskih troškova potrebno se upustiti u proces medijacije i za slučaj da se ona ne uspije sklopiti izdaje se potvrda koja omogućava navedeno oslobađanje plaćanja sudske pristojbe.
Benefiti mirenja, medijatori, registar…
Svrha medijacije nije samo riješiti spor što brže, efikasnije i na obostrano zadovoljstvo, već i očuvati dobre odnose među građanima u raznim odnosima u kojima se nalaze; obiteljskim, susjedskim, poslovnim… Kad se usporedi medijacija sa klasičnim sudskim postupkom jasno je da medijator „igra“ za obje strane, dok odvjetnici vuku konce svaki u korist isključivo svoje stranke. Logično je, s obzirom na navedeno, za očekivati da će medijator uspjeti brzo i po građane jeftino riješiti spor.
Stranke u postupku medijacije se usuglašavaju oko toga tko će im biti medijator, a ako se ne uspiju složiti mogu zatražiti da ga imenuje Centar, institucija za medijaciju ili pak treća osoba. Registar medijatora i Registar institucija za medijaciju javno je dostupan u elektroničkom obliku, a kroz godine im se broj konstantno povećavao, što je naravno dobro.
Malo sudaca?!
Suprotno uvriježenoj predodžbi u javnosti kako je u našoj državi previše sudaca, prema podatcima koje je iznio pred saborskim zastupnicima resorni ministar, zaključuje se da ih je zapravo manje nego bi ih trebalo biti. Konkretno zaposleno ih je 1650, a godišnje na hrvatske sudove, prema statistici u posljednjih pet godina, pristigne oko 1.300.000 novih predmeta. I to je jedan od ključnih razloga zašto sudski postupci toliko traju i zašto treba što više „gurati“ medijaciju.
