Rezultati istraživanja benediktinskog samostana i Maksimilijanove rezidencije na Lokrum predstavljeni su ovog utorka na ovom otoku. Kako je uvodno istaknula ravnateljica Javne ustanove Rezervat Lokrum Nikolina Grković, ovo istraživanje prvi je, a ujedno i najvažniji korak prije obnove samog samostana. Ravnateljica Zavoda za obnovu Dubrovnika Mihaela Skurić naglasila je da je Zavod temeljem sporazuma o suradnju s JU Rezervat Lokrum vodio izradu dokumentacije koja je do sada obuhvatila i prethodnu izradu vrtne studije u suradnji sa Sveučilištem u Dubrovniku, a provedena su i arheološka, arhivska i restauratorska istraživanja kroz 2018. i 2019.
-Nositelj izrade elaborata je arhitektica Zvjezdana Tolja ispred tvrtke Arhita iz Dubrovnika te arheologica Nela Kovačević Bokarica iz tvrtke Arheoplan. Izlagači su iznijeli nova saznanja o samostanu i njegovom kompleksu kojeg svrstavaju u zaista neke europske okvire i to je na tragu i proširenja obuhvata granice svjetskog dobra iz 1994. kojim se otoku Lokrumu dalo status svjetskog dobra jer čini neraskidivu cjelinu s povijesnom jezgrom i dijeli njezinu iznimnu univerzalnu vrijednost – naglasila je Skurić.
Povjesničar umjetnosti Ivan Viđen govorio je o važnosti Lokruma i provedenih istraživanja. Podsjetio je na dvorac Miramare u Trstu, drugu rezidenciju nadvojvode Maksimilijana Habsburškog, koji je kao antipod Lokrumu koji je Maksimilijanu i njegovoj supruzi Charloti postao romantično utočište.
-Od svih romantičnih vizura u našim istraživanjima, više prevladavaju vizure koje nas podsjećaju kao da je bombardiranje Dresdena bilo prekjučer. Snimke prostora poviše klaustra su dramatične, sve su to bili izazovi koji su nas poticali da istražujemo više i dublje. Nela Kovačević Bokarica vodila je arheološka istraživanja, profesor Igor Fisković sudjelovao je u ranijim fazama istraživanja romaničkog dijela samostana, dr. sc. Ana Marinković najviše se bavila gotičko-renesansnom fazom ovog zdanja, dok je dr. Franko Čorić najviše vremena posvetio istraživanju habsburške faze. Ja sam zajedno s kolegom Čorićem radio na 19. stoljeću i na kronologiji razvoja građevine u 20. stoljeću. Ovo istraživanje je možda najopsežnije, ali opet samo jedno u nizu istraživanja ovog kompleksa koja traju već 40 godina. Osim rada na ovom zdanju i raslojavanja bogatih slojeva, napravljen je čitav niz istraživanja diljem Europe. Pregledane su tisuće stranica dokumenata, nacrta i fotografija. Neke stvari koje smo večeras pokazali su senzacionalne poput skice Lokruma s početka 18. stoljeća koja se čuva u Njemačkoj. Ona je pomogla razriješiti razmještaj prostorija u 18. stoljeću u ovom samostanu, što je do sada bilo potpuno nepoznato. Drugi primjer je jedna fotografija iz zbirke u Beču iz 1863. na njoj se vidi popravak kule romaničke crkve, netom je izgrađen dukador ili loggia, još na njoj nije tada bilo persijana, a nema ni botaničkog vrta. Tu je i treća fotografija iz Beča koja pokazuje kakav je Lokrum nadvojvoda Maksimilijan zatekao kada je prvi put na njega došao 1859. Lokrumski samostan je tada bio bez Maksimilijanovog tornja, sa sazidanim prozorima i vratima južnog krila – iznio je Viđen.
Voditeljica istraživanja Zvjezdana Tolja prikazala je tijek istraživanja. Naglasila je kako se radilo o tri kampanje prilikom obnove od čega je prva bila vezana za financiranje iz programa zaštitnih radova te se vodila institucionalno.
-Nositelj programa od 2002. postaju korisnici Lokruma, ali pokojni kolega Ivica Žile i ja bili smo ti koji su osmišljavali programe u ime Lokruma. Sve je počelo 1998. nakon raščišćavanja terena i fotometrijskog snimka. U 10 godina nakon konzervacija ruševina zidova crkve svete Marije, istraživanja su se prenijela i na trijem ispred crkve. Urušio se tada svod velike gustijerne pa su se paralelno s istraživanjem u samoj crkvi pokrenuli projekti za obnovu gustijerne i atrija u predvorju crkve koji je bio u lošem stanju. ‘Uskočilo’ je Društvo prijatelja dubrovačke starine te su financirali konstruktivne sanacije. To se sve odvijalo do 2009. Nakratko je sve prekinuto smrću Ivice Žile, a potom su entuzijasti dalje nastavili. Angažirana je tvrtka Arheoplan pa su sve nalaze ponovno iznijeli na svjetlo dana, pisali i napravili katalog posebnih i običnih nalaza. Preliminarni konzervatorski elaborat izrađen je 2018. Rezultatima ranijih istraživanja uspjeli smo raslojiti romanički sklop. Prvu apsidu koju smo pronašli pripisujemo prvoj crkvi od koje je ostalo samo nekoliko ulomaka. Nakon gradnje crkve kreće izgradnja zapadnog i istočnog dijela samostana. Zapadni dio bio je gospodarske namijene, dok su se u istočnome nalazili prostori poput dormitorija i skriptorija. U istočnom krilu naišli smo na najranije slojeve ukopa iz 11. stoljeća. U dnu trijema otkrili smo da su tu bili otvori podrumskih prostorija – istaknula je Tolja.
Arheologinja Nela Kovačević Bokarica naglasila je kako je svrha istraživanja bila utvrđivanje razvojnih faza lokaliteta i njegova valorizacija u svrhu izrade projekta obnove. Pojasnila je kako je istraženo 55 arheoloških sondi od čega je 51 sonda otvorena i istražena i to u prizemlju i podrumu samostana, a četiri su istražene u prizemlju i podrumu Maksimilijanove rezidencije. Dodala je kako su tijekom istraživanja ostvarili mnoge ciljeve koje su si zadali od pronalaska hodnih niveleta, odnosa zidova, zidanih struktura i načina njihovog temeljenja na stijeni.
-Od nalaza je vrijedno izdvojiti pronalazak ognjišta u jugozapadnom dijelu klaustra u kuhinji, pronalazak velikog stupa dimenzija 180×90 centimetara kojeg tijekom ovih radova nije bilo moguće izvaditi jer je zatrpan slojem zemlje. Tu je i zidana grobnica pronađena u sondi, u podestu vanjskih skala, ispred južnih vrata. Ona se nije istraživala u unutrašnjosti, ali je zanimljiva jer je njezin pronalazak potvrdio povijesni podatak o njezinom postojanju. Posebno su zanimljiva istraživanja iz razdoblja koji bi se mogao smjestiti u kasnu antiku i rani Srednji vijek. Najbolje bi bilo provesti daljnja istraživanja jer je ovu fazu teško interpretirati. Pronašli smo još i krovne crjepove, kamenu plastiku, puno novovjekovne keramike staklenih proizvoda. Sve su to proizvodi radionice iz 15. i 16. stoljeća. Tu su i koštane drške noža iz Novog vijeka. Svi su nalazi izuzetno vrijedni i pokazali su kulturnu slojevitost i potvrdili najraniju frazu izgradnje na ovom lokalitetu. I u budućim radovima bi trebalo predvidjeli sustavna arheološka istraživanja, osobito u zapadnom dijelu, gdje je najranija faza ukapanja i arhitekture. Većina ciljeva je ostvarena, a potrebna su probna istraživanja zbog budućeg projekta obnove – naglasila je arheologinja Nela Kovačević Bokarica.
Akademik Igor Fisković među ostalim je zaključio da je Lokrum u sklopu ovog istraživanja pokazao dokaze svoga kontinuiranog opstanka, posebno u primjercima romaničke plastike koja po načinu klesanja i oblikovanja odaje da je izrađena u najboljim dubrovačkim, južnodalmatinskim i kotorskim fragmentima. Podsjetio je i na legendu o Rikardu Lavljeg Srca za koju, naglasio je, postoji potvrda. Posebno je istaknuo jedan kapitel naivno izrađen, ali riječ je ipak o prvom figurativnom narativnom kapitelu na kojem je ispričana priča od Navještenja, Prikazanja Isusa u hramu pa sve do likova svetog Josipa i svetog Benedikta.
Franko Čorić koji je posebno istraživao habsburšku fazu Lokruma na kraju je predstavljanja dao određene konzervatorske smjernice kojima bi se dalje trebalo pristupiti obnovi kompleksa. Naglasio je kako se po njegovom mišljenju na ovom otoku nalazi previše ugostiteljskih objekata, a posebno ga je razočaralo što se na Lokrumu promovira Igra prijestolja umjesto tolikih lokalnih priča koje bi, naglasio je, na njemu trebalo prezentirati. Zaključio je kako Lokrum ima potencijal postati novi Brijuni.