U organizaciji Dubrovačkih knjižnica, 21. rujna je u Saloči od zrcala po prvi put predstavljena knjiga “Jedan niže držeć, drugi više pojuć”, korespondencija iz razdoblja 1984. – 2020., koju je za tisak priredio Luko Paljetak. Ova monumentalna zbirka sadrži pisma, kartoline i dopisivanja između dvojice velikana hrvatske kulture, Luke Paljetka i Tonka Maroevića, otkrivajući njihovo 36-godišnje prijateljstvo.
Knjigu su predstavili suradnik priređivača Darko Matičević i književna kritičarka Katja Bakija, koji su istaknuli vrijednost ovog jedinstvenog književnog svjedočanstva.
Posljednja je ovo knjiga koju je uredio Paljetak i predstavljanje je u sklopu programa “Priče iz Ragusine”.
– Ragusina je zbirka Znanstvene knjižnice, neka vrsta starije sestre Zavičajne zbirke Narodne knjižnice, a okuplja knjige koje se na ovaj ili onaj način tiču Dubrovnika, još od 16. stoljeća pa do danas. Nemali broj naslova, još od kasnih 60-ih godina prošlog stoljeća pa do danas pripadaju opusu Luka Paljetka, a slijedi ga u stopu i opus Tonka Maroevića. Naslov ove knjige “Jedan niže držeć, drugi više pojuć” je naslov koji vrlo dobro opisuje odnos Paljetka i Maroevića jer je posveta onoga koji je ostao, nakon onoga koji je otišao prvi, a referira se na “Ribanje i ribarsko prigovaranje” Petra Hektorovića – objasnila je uvodno Nenadić.
Profesor glazbe, skladatelj, aranžer i pomoćnik uređivača knjige Darko Matičević proveo je publiku kroz kronologiju Lukova rada nakon Maroevićeve smrti.
– Nakon iznenadnog odlaska Tonka Maroevića na blagdan sv. Klare, 11. kolovoza 2020., Luko je već sutradan počeo pisati sonetni vijenac. Napisao ga je u tri dana. U prosincu iste godine udovica akademika Tonka Maroevića, profesorica Iva Grgić Maroević, Luku je poslala korespondencije koje je pronašla na Tonkovu radnom stolu, kompletnu korespondenciju koju su Luko i Tonko izmjenjivali. Kad je Luko vidio koja je to obilna građa, koji je to broj kartolina, pisama, razmislio je da bi bilo vrijedno to sakupiti – izjavio je Matičević.
Dodao je kako je ovo “topla knjiga jednog istinskog prijateljstva dvojice velikana, prof. Bakija je rekla kolosi…”
– Korespondencija duga 36 godina koja progovora o njihovoj osobi, istovremena je i radosna, ima i sjete u nekim dijelovima, ovjekovječili su je i nama svima ostavili u spomen potvrdu jednog polustoljetnog prijateljstva, a o njihovoj golemoj ostavštini na području hrvatske kulture, na području književnoga i znanstvenoga rada, mislim da nije potrebno puno govoriti. Mislim da su njih dvojica presretni… – naznačio je Matičević.
Prvi sonet Luko je svom “bratu”, kako je često nazivao Tonka, napisao 1984., što je i podnaslov knjige. Zbirka obuhvaća razdoblje do Tonkove smrti, a povezuje ih ljubav prema starim knjigama, piscima, antikvarijatima, starim gradovima, ženama, renesansi te talijanskoj književnosti. Luko, zaljubljenik u sonete, i Tonko, koji je s putovanja slao kartoline i sonete, ostavili su pismene tragove svojih književnih djela, susreta i druženja. Njihova korespondencija svjedoči o bogatim renesansnim životima i trajnim doprinosima hrvatskoj kulturi.
Predstavljanje knjige uveličala je i obitelj Luke Paljetka.