Povodom 450. obljetnice smrti Marina Držića, u srijedu. 25.listopada 2017. u 19 sati u Domu Marina Držića održat će se predstavljanje knjige ‘Pjesni ljuvene – Ljubavne pjesme Marina Držića’ koju je priredio i na suvremeni hrvatski jezik prenio akademik Luko Paljetak.
Uz autora, na predstavljanju knjige govorit će dr.sc. Katja Bakija i dr.sc. Leo Rafolt.
U uvodu knjige Paljetak je napisao:
‘Neki će se zapitati: Zašto je potrebno Pjesni ljuvene Marina Držića prenositi na suvremeni hrvatski jezik? One su nam, i bez toga, savršeno razumljive, baš kao i njegove pastorale i komedije. Nažalost, to nije točno. Današnji mladi naraštaj, a i onaj srednji, ne samo u ostaloj Hrvatskoj, nego i u Držićevu rodnom Dubrovniku, ne razumije njegov jezik, ne može s lakoćom čitati njegova djela, ne shvaća značenje mnogih njegovih riječi, izraza i izražajnih sklopova. Nije to samo slučaj s Držićem. Tako je i s drugim piscima njegova vremena, kao i s onim poslije, preko frančezarija i smiješnica XVII. stoljeća, sve do Vojnovića koji je, budući da nam je bliži, naizgled razumljiviji, a nije. Bio je, ali sad više ni njega gotovo nitko ne razumije. Dubrovački se jezik zaboravlja.
Trudio sam se da prijevod bude što vjerodostojniji i dostojanstveniji u odnosu na izvornik. Nisam, dakako, prevodio s rimama, ni onim vanjskim ni onim unutrašnjim kojim se Držić neprestano služi. Nisam se držao njegova dvanaesterca, ni trohejskog ni jampskog. Nastojao sam nekom vrstom slobodnijega šireg stiha postići eleganciju njegova stiha i njegovih kadenca, poštujući međutim svaki njegov akrostih.
Učinio sam sve to vjerujući da i Držića, čiji jedinstveni opus pripada ključnim klasičnim djelima stare hrvatske književnosti, “valja preoteti literarnoj i filološkoj arheologiji i vratiti ih živoj matici književnosti”, dajući na taj način poticaj učenju i razumijevanju Držića, jer tako učimo razumijevati i Šiška i Džoru i Nalješkovića i Vetranovića…, literarnoj i filološkoj arheologiji ostavljajući razloge za još gorljiviji rad i povećanje broja korisnika njenih dosadašnjih i novih postignuća. Zar Pomet ne kaže: “Nut što je lijepo sve umjet!”
Na Pometovo pitanje: “Gdje si, Dundo Maroje?”, bilo bi sramotno odgovoriti : Ne znamo.”
