Ivana Zbačnik novom je predsjednicom Društva turističkih vodiča postala u lipnju ove godine, zamijenivši tako na tom mjestu Maju Milovčić. Čelna osoba najbrojnijeg takvog društva u Hrvatskoj, svoju je karijeru vodiča započela prije 15 godina u Kompasu. ‘Bila sam prvo agencijski čovjek’, reći će kroz smijeh Zbačnik koja tečno koristi francuski, talijanski i engleski jezik. Tada je, kao apsolventica Filozofskog fakulteta u Zadru, počela raditi kao pratitelj grupama na izletima u Crnu Goru, Mostar ili Korčulu.
— Imala sam veliku sreću da mi je tadašnja direktorica Karmen Sentić pružila priliku i zaposlila me. Bila je to dobra baza za daljnji rad. Jer, naučiš se kako raditi, kako se ponašati i ophoditi prema gostu kad ga dočekivaš. Naučiš se i operativnom dijelu posla, kao što je čitanje naloga i pisanje izvješća s izleta. To je vrlo bitno. I mogu reći da je zahtjevan posao jer si na izletu nekih 12 sati. Vidjela sam da mi posao vodiča leži te da je logičan nastavak, nakon iskustva kojeg sam dobila u agenciji, polagati za lokalnog vodiča – reći će nam Zbačnik. No, onda je odlučila krenuti u drugom smjeru. Položila je ispit za Grad i počela raditi kao samostalni i lokalni vodič od 2011. godine. Prije, kako kaže, nije znala reći ne i ne bi odbijala posao. S vremenom su se stvari promijenile.
— Zidine ne radim više zbog vrućine. Pogotovo otkad sam dobila dijagnozu. Sa zidinama sam malo posvađana, ali samo zbog zdravlja – naglašava kroz smijeh Zbačnik. Naime, već šest godina živi s multiplom sklerozom, sa svojom, kako kaže – pratiteljicom.
— Znam da je tu. Osjetim je s vremena na vrijeme kad su neki teži dani. Trudim se o njoj ne misliti puno. Ne zanemarujem je, ali se previše na nju ne obazirem. Tražim neke svoje načine za živjeti s time – kazala je.
Žele se samo slikati
S prolaskom godina primjećuje kako gosti žele što prije dobiti informaciju te je što prije iskonzumirati.
— Događa se fast konzumacija destinacije. Ima onih koji žele uživati u Dubrovniku, koji žele posjećivati i otkrivati skrivena mjesta, mirise, okuse koje smo mi ovdje čak i s vremenom zaboravili. No, sve više gostiju djeluju po principu: Dođoh, vidjeh, slikah, odoh. Žele se samo slikati i žele to objaviti na Instagramu. Ali, mi živimo takav jedan brži život, zar ne? – ističe Zbačnik koja najviše radi s grupama. Upravo zbog toga je u protekloj, ali i u ovoj sezoni osjetila razliku po pitanju broja grupnih vođenja.
— Nedostaju mi ljudi, ali gužve baš i ne. No, kad znamo da smo Grad koji je koncentriran na turizam, ovo je za nas stvarno dugo ‘nenormalno’ razdoblje – kazala je. Osim razlika po pitanju gostiju tijekom svoga djelovanja u ovom sektoru turizma, priznaje kako postoje razlike između vodiča danas i prije.
— Dosta toga se promijenilo. Ne bih htjela sada ulaziti u nečije obrazovanje. Vjerujem da su se svi spremali za ispite, vrijedno učili jer su ispite i položili te da I da lje uče. Ono što mene smeta od svega toga skupa je oblačenje, kod pojedinih kolegica I kolega. ‘Odijelo ne čini čovjeka’, ali u ovom slučaju ipak čini. Kako će se netko obući, to je na svakome, no potrebno je u cijeli posao unijeti jednu ozbiljnost. Potrebno je biti obučen primjereno jer predstavljaš sebe kao ozbiljnu osobu te predstavljaš svoj Grad. Ogledalo si Grada – naglasila je Zbačnik. Dodaje i kako se događaju promjene po pitanju reklamiranja usluga vodiča.
— Mlađe generacije reklamiraju svoje usluge na drukčiji način, primjerice na Trip Advisoru ili Airbnb-u. Nešto starija generacija ipak funkcionira na ‘stariji’ način – preko agencija. Ponavljam, takav je život, stvari se brže odvijaju. Prije 15 godina bi to sve bilo nezamislivo. Mojim starijim kolega je nevjerojatna ta brzina komunikacije i povezivanja s gostima – istaknut će. U 2020. na tečaj za vodiča u Gradu upisalo se 50 ljudi. Inače bi se, kaže, da nismo u pandemiji, na tečaj upisalo još barem 30 ljudi. No, priznala je i kako ima ‘previše vodiča’.
— No to je opet i normalno jer ima dosta obrazovnih ustanova na kojima se mogu završiti tečaji – rekla je. Ljudi, kako kaže, ‘misle da je biti vodič laki novac i da se zarađuju milijuni’.
— Kažu mi: ‘Ti dođeš, prošetaš s gostima, malo pričaš’. Mi lijepo zarađujemo, ali to nisu milijuni. Onaj tko živi samo od vođenja, mora puno raditi. Da smo u ‘starom normalnom’, naši glavni mjeseci bili bi u predsezoni i podsezoni jer tada dolaze gosti koji žele upoznati destinaciju. Manje posla imamo u vršnim mjesecima – ističe.
‘Mijenja se zakon’
Kao što svi znamo, unutar povijesne jezgre, grupu stranaca mogu voditi jedino službeni i licencirani vodiči koji imaju položen tečaj za Dubrovačko-neretvansku županiju. Jedan od većih problema je što će neki strani vodiči, pokušati iskoristiti priliku i neće platiti licenciranog vodiča.
— Predstavit će svojoj agenciji da su ga platili i napravit će pregled Grada. Država bi trebala staviti u red te vodiče bez pratnje lokalnog vodiča. Zakon o pružanju usluga u turizmu ide u izmjenu i ono oko čega su vodiči u Dubrovniku i vodiči u Hrvatskoj složni jest da oni koji žele doći i voditi, moraju polagati ispite prema uvjetima i normama koje smo i mi imali i trebali proći, a jedan od naših najvažnijih zahtjeva je poznavanje B2 razine hrvatskog jezika prilikom polaganja ispita o zaštićenim lokalitetima, što je praksa u većini zemalja članica EU gdje je naše zanimanje regulirano – zaključila je.
Iz tiskanog izdanja DuLista od 23. lipnja 2021.