Milo Hrnić u roku od mjesec dana donijet će odluku o svojoj mogućoj kandidaturi za gradonačelnika, ali i općenito o svojem daljnjem bavljenju politikom. Naime, po Gradi se sve glasnije može čuti kako je upravo on jedan od kandidata.
– Ljudi pričaju da bi mutili vodu zato što možda to žele, ali ja o tome još nisam nikakvu odluku donio. Ako budem donosio odluku, ona će biti objavljena za mjesec dana. Tada ću donijeti i odluku o mom daljnjem bavljenju politikom – rekao je za duList nezavisni vijećnik Milo Hrnić. Na naše pitanje znači li da ipak razmišlja o mogućoj kandidaturi te je li do sada imao kakve ponude za nezavisnu listu, odgovorio je:
– Nezavisnih lista ima, ali ja zapravo nisam s nikim razgovarao po tom pitanju. Osobno nisam razmišljao o tome, iako su mi neki ljudi čak i to predlagali. No, nisam o tome preozbiljno razmišljao. Oni koji su mi predlagali, to su ljudi koji poštuju istinu, način mog odnosa i ponašanja u Gradskom vijeću. Ja Dubrovnik vidim drugačije nego što ga vide oni koji ga vode ili koji su ga vodili. Vidim ga onako kako ga vide moji kolege umjetnici, s njima dijelim slične stavove. I imam puno toga za reći, ako uopće to koga interesira, jer nekako mi se čini da ljudima nije više stalo što će se dogoditi s našim Gradom. Ne govorim o ljudima dobre volje, ali ovi koji su u politici prvenstveno misle samo na sebe. Najveća većina.
Upravo je istupio iz HNS-a, kako bi dobio slobodu.
– No, opet sam morao poštivati moj ulazak u politiku, jer sam ušao kroz tu vrstu koalicije, pa sam na neki način morao biti odgovoran prema sebi i drugima, i nisam mogao imati onakvu slobodu kao kad bih eventualno bio izabran kao samostalan i kao takav provodio neku svoju volju do kraja. Iako sam se maksimalno trudio unutar ove koalicije da odradim posao kako treba, bilo je situacija gdje sam popustio i to kada sam mislio da ne mogu previše utjecati, a posebno kada su bile u pitanju neke stvari koje nisu od vitalnog značaja – naglasio je Hrnić.
Dodaje i kako je još uvijek spreman dati dio sebe Dubrovniku, premda treba dobro promisliti o svom daljnjem političkom angažmanu.
– Iskreno što bih ja bio uopće u politici ako to nikome ne treba. Ja sam uvijek spreman dati dio sebe, ja volim svoj grad. To je tako očito vidljivo. Trebam dobro promisliti jer ipak ja sada sjedim u studiu, radim na novom projektu. Volim raditi s dobrim stvarima, dobrom namjerom i s pozitivnom energijom. Ja sam i do sada tako radio. Kad me ljudi sretnu kažu mi „Svaka ti čast“. A ja ih pitam „Hoćete li doći sa mnom“, no oni odgovore da neće da ne bi nastradali kao ja. Vremena su gruba, ljudi se bore za svoje pozicije, za svoja radna mjesta, za ovo – ono. Teško je ovako iz neke, ajmo reći lijeve, desne, gornje ili donje pozicije, u kojoj sam ja reći „Evo ja sam sad taj“. Ja osobno ne želim vlast, ja želim da se samo nešto dobro promijeni u Dubrovniku. Moram priznati i da je velika žrtva voditi ovaj Grad – dodaje Milo Hrnić. Ovom prigodom nije propustio komentirati situaciju koja mu smeta u Dubrovniku:
– Radovi koji se trenutačno rade su normalna stvar, a oni od toga čine scenu kao da su učinili ne znam što. A tko će održavati infrastukturu, ako je oni neće održavati? Recimo, državi odgovaraju brodovi, ali oni nas jednostavno žderu. To je dvosjekli mač. Dubrovnik ne treba biti bez brodova, ali nitko ne vodi o nama računa, niti mi sami želimo voditi računa o sebi samima. Imamo primjerice Linđo i Dubrovački simfonijski orkestar. To su institucije kojima se plaćaju silni milijuni kuna godišnje iz proračuna. A dignut im je Revelin, kao izvrsno mjesto gdje bi mogli nastupati i dobro zarađivati. I možda živjeti od toga. Zašto bi orkestar nastupao u Slanici, pa to je sramota Grada. Mi sami sebe sramotimo na neke načine – napomenuo je Hrnić, dojučerašnji Vlahušićev stranački kolega, koji je mišljenja da su se ipak svi građevinski radovi u Dubrovniku mogli bar drugačije rasporediti.
– Sve po Gradu radi se u zadnji čas, a moglo se praviti kroz ove tri godine. Sve se to moglo rasporediti drugačije. Ja nisam željan okupljanja, niti mi to treba. Ali bih volio da Grad ima svoju dušu, da imamo svoju dubrovačku dušu. Kad govorim o revitalizaciji Grada, mislim na to da Grad odumire. Odumiru tradicije, odumire sve, pa je Grad čak i fizički zapušten. Mi smo i bez brodova živjeli fantastično, jer Dubrovnik to može. Dubrovnik je medijski mamac, njemu ne trebaju zvijezde. Dubrovnik je bio hit, zvijezda Europe i svijeta oduvijek. Svi skupa se moramo preodgajat, da znamo tko smo i što smo. Ne treba Dubrovniku dovesti ne znam koga, da bi bio poznat. Zanemarili smo i napravili od Dubrovnika posjet koji traje sat, dva, kao što su stranci išli u Begovu kuću u Trebinju. E baš smo ga spustili na taj nivo. Dubrovnik je naša Venecija, Atena, Rim, i moramo shvatiti da imamo nešto predivno.
Ali što hoćemo od njega napraviti? Hoćemo napraviti neku veliku luku, ovo ono, mi svi znamo da živimo od ovoga što nam je ostavljeno, od povijesne jezgre našega Grada. I svi će zbog nje doći, trpjet će gužvu, samo da vide i uživaju u tom Gradu. A njega smo počeli zapostavljati, a sve drugo je postalo važno. Kad bi sutra sastavio vlast, mogao bih u Gradskom vijeću učiniti dosta. Odmah bi rekao da za svaki veliki projekt oko kojeg se vodi polemika mora biti referendum. I to mora ući u uredbu Grada i amen. Jer moramo ići naprijed, 21. stoljeće je, a mi kaskamo – zaključio je Hrnić.