Htjela bih vas podsjetiti malo više na ove ljetnikovce za koje teško možete pomisliti da su nekad zaista – bili ljetnikovci, pa zato se na predavanju neću usredotočiti na one koje ‘prepoznajemo iz aviona’ po njihovoj raskošnoj arhitekturi, već na one obične, skromne, svakodnevne – istaknula je večeras prof. dr. sc. Slavica Stojan, uvevši publiku koja se okupila u Dvorani Ivana Pavla II u svijet dubrovačkih ljetnikovaca i svakodnevnog života u njima i to od 15. do 20 stoljeća.
Krenuvši od Sustjepana, preko Tenturije do današnje Nove Mokošice, Stojan je u večerašnjem predavanju, uz pomoć arhiva te s fotografijama na prezentaciji zaista napravila pravi povijesni ‘đir’. Uostalom, Stojan, predsjednica Ogranka Matice hrvatske u Dubrovniku u čijoj je organizaciji i osmišljeno predavanje, i sama živi u ljetnikovcu Gradi, tako da je iskusila bar dio neprocjenjivog iskustva života starih Dubrovčana u ‘đardinu Omble’. O ovom epitetu – nešto kasnije.
Autorica je večeras istaknula kako se ‘dramatičnost izgleda ovog kraja opažala puno prije nego što ju mi sad opažamo’. Rijeka dubrovačka, istaknut će Stojan, nosila je dva naziva: Ariona, lika iz grčke mitologije, glazbenika nesretne sudbine, a upravo zbog njega brojni ljetnikovci u svojo kamenoj plastici nose lik delfina koji se referira upravo na njega ali i na navigaciju starih Grka koji su se sazviježđem delfina ‘snalazili po našim krajevima’; drugi naziv je pak asocijacija na Helikon, jer ipak naš ‘đardin’ karakterizira strmo brdo ispod kojeg izlazi izvor neuobičajeno velik za jedno tako malo područje. Helikon, planina muza, svakako je puno visočija od našeg brda koje završava Golubovim kamenom… Stari Dubrovčani su ih usporedili na ovaj način, ovim epitetima, potaknuti činjenicom kako su najstariji hrvatski humanisti i latinisti, najvažniji hrvatski autori, u Rijeci dubrovačkoj živjeli, obrađivali lozu, radili na svojim imanjima…
‘Mitsko mjesto’
Kada smo je posjetili 2016. godine, istaknula nam je kako je ljetnikovac Gradi u vlasništvu njene obitelji od 19. stoljeća te je ovo zadnji među počecima niza ljetnikovaca u Rijeci dubrovačkoj. Predavanje je inače Stojan podijelila po dijelovima Rijeke dubrovačke, koju će nekoliko puta večeras nazvati ‘mitskim mjestom’.
Razlog tomu je Ombla, moćno vrelo koje ‘značajnije ne gubi snagu ni u vrelim ljetnim mjesecima, a bilo je samo po sebi dovoljan razlog da Rijeka dubrovačka postane mitsko mjesto, stvaran i dodirljiv prostor, a ne fikcionalan izmišljeni ambijent o kojem pišu dubrovački pjesnici i književnici’, kako je Stojan zapisala u pozivu na predavanje.
Važan faktor tog ‘mita’ činili su stanovnici, a upravo o njihovom životu publika je mogla čuti najviše – tko su bili moćni vlastelini, vlasnici ljetnikovca, tko je ljetnikovce preuzimao, tko ih je prepuštao, i pod čijom su se paskom gradili, ljetnikovac po ljetnikovac.
Naime, kako je istaknula Stojan pred predavanje, građevine i artefakti koje je u njoj stvorio um i ljudska ruka, glavni i sporedni protagonisti drevnih pothvata i zauzetosti, njezini heroji i heroine, zapisi namjernika i posjetitelja, pjesničke poruke i poslanice, književna djela i bujna usmena tradicija koja na osobit način svjedoči prošlost tog područja.
Giardino d’Ombla ili?
Uz veliku pomoć iz arhive koja datira iz veličanstvenog doba Republike, Stojan je publiku crticama iz života unutar velikih kamenih zidova ljetnikovca doista dovela u taj neki drugi svijet. Čarolija življenja u ljetnikovcima, saznali smo večeras, odražava se u posebnosti Rijeke dubrovačke, bogatstvu svježe izvorske vode, plodnoj zemlji, blizini urbanog centra… Tijekom ovih nekoliko stoljeća. Život u Rijeci dubrovačkoj nekad je značio živjeti ugodno, mirno. Ljetnikovci su, primjerice na području Tenturije, bili poredani jedan do drugoga, a život je bio harmoničan. Međutim, za kraj, poslužit ćemo se riječima autorice:
‘Često sam u arihivma nailazila na naziv ‘giardino d’Ombla’. Danas je Mokošica sve samo ne đardin Omble.’ Svjedočanstvo je to i promjene načina života u ovom kraju, od spontanosti i rada u đardinu, do današnjeg užurbanog života koje se događa u ovom poznatom i rekli bismo, napučenom gradskom naselju. Čista suprotnost od onog što je autorica danas predavala – ugodnost, plodnost tla, voćnjaci i vinogradi… Danas o tome možemo samo sanjati.
Svakako ne propustite pročitati i reportažu DuLista iz ljetnikovca Gradi u kojem Slavica Stojan živi.
MNJ