Javna tribina pod nazivom Ženski glas u umjetnosti okupila je talentirane, uspješne i predivne žene umjetnice Dubrovačkih ljetnih igara sinoć u atriju palače Sponza.
Moderatorica tribine bila je Željka Turčinović, iskusna dramaturginja i koreografkinja koja je jedna od članova ocijenivačkog suda nagrade ‘’Orlando’’ za dramski program. Uz nju gošće tribine bile su glumice Neva Rošić, Nina Violić, Zrinka Cvitešić, Helena Minić Matanić, Nikolina Prkačin, Doris Šarić Kukuljica, hrvatska teatrologinja Lada Čale Feldman, operna pjevačica Dubravka Šeparović Mušović te pijanistice Marija Grazio i Ivana Jelača.
Okupljene je pozdravila ravnateljica dramskog programa Dubrovačkih ljetnih igara Senka Bulić, istaknuvši kako je cilj tribine potaknuti raspravu o nizu važnih tema. Ujedno je predstavila sve sudionice. Na početku se obratila Željka Turčinović, pročitavši tekst o ulozi žena na Igrama. Tom prigodom spomenula je Mariju Crnobori, prvu značajnu umjetnicu festivala. Istaknula je kako je prošlo puno vremena prije nego što se pojavila prva redateljica, Ivica Boban, koja je upravo u Dubrovniku izgradila svoju redateljsku reputaciju. Nakon nje su slijedile Nenni Delmestre, Franka Perković, Dora Ruždjak Podolski, Marina Pejnović i druge.
Prva se na tribini obratila teatrologinja Lada Čale Feldman, koja se već trideset godina bavi statusom žena u umjetnosti. Govorila je o snažnim ženskim likovima u antici i ulozi umjetnosti u njihovoj vidljivosti: ‘U antičkom svijetu žene su bile bez javnog glasa, često i bez prava na prisustvo u kazalištu, a ipak su na sceni oživjele snažne ženske junakinje. Umjetnost ne prikazuje stvarnost, nego ono što je iz nje potisnuto – a što je više potisnuto od ženske egzistencije? Iako su ih pisali muškarci, ti likovi svjedoče kako svaki istinski umjetnik može obuhvatiti i mušku i žensku sferu života.’
Glumica Helena Minić Matanić izrazila je duboku zahvalnost na prilici da utjelovi naslovnu ulogu u našoj drugoj premijeri Medeja, u režiji velikog europskog redatelja Martina Kušeja.
– Velika mi je čast igrati Medeju u režiji Martina Kušeja. Proces je bio emotivan i zahtjevan, ogolila sam se pred publikom. Željela sam pokazati krik žene, sa svim njenim slabostima i snagom – istaknula je Helena Minić Matanić.
Operna pjevačica Dubravka Šeparović Mušović istaknula je da je opera i dalje snažno muški svijet: ‘Iza mene je uvijek dirigent – muškarac. Željela sam kroz koncert prikazati cijeli spektar ženskih likova, od zavodnica do heroina.’
Zrinka Cvitešić i Doris Šarić Kukuljica utjelovile su lik Jele u Ekvinociju – Šarić Kukuljica prije 21 godinu, a Cvitešić prošle godine.
– U početku sam mislila da sam premlada za Jelu, ali u toj ulozi otkrila sam cijelu genetiku žena s kojima sam odrasla. Jele nikad nije žrtva, i to je duboko u meni – istaknula je Cvitešić.
Doris Šarić Kukuljica prisjetila se rada na Ekvinociju u režiji Joška Juvančića Jupe: ‘Jupa je predstavu posvetio svojoj majci i inzistirao da mu se obraćam s ‘ti’. Taj odnos donio je snažne, iskrene sukobe – a Jele mu je bila nešto posebno.’
Glumica Neva Rošić istaknula je kako su Krležine junakinje žene snažnih identiteta: ‘One nisu pasivne, već protagonisti. Kroz likove Laure, barunice Castelli i Klare Lede otkrivala sam različite strahove, od siromaštva do emocionalne praznine. Najveće priznanje bilo mi je pismo Bele Krleže: Večeras sam u duhu s vama!’
Glumica Nina Violić govorila je o Krležinoj Lauri i ženama u kazalištu: ‘Laura je snažna jer voli – i pati. Danas bismo trebale imati pravo na slabost, na žudnju i ljubav. I to je snaga. I to je feminizam.’
Pijanistica Marija Grazio istaknula je koliko su je pravila i svakodnevno vježbanje ograničavala te je tražila umjetničku slobodu. Također je ukazala na neravnopravan položaj žena u Dubrovačkoj Republici, naglasivši da su plemkinjama bile uskraćene osnovne slobode, poput prava da vole koga žele, što je bilo rezervirano za pučanke.
Pijanistica Ivana Jelača govorila je o konceptu ‘suvremene salonijerke’ kao žene koja je organizatorica, kustosica i pokroviteljica umjetnosti. Istaknula je kako današnje umjetnice same biraju svoj put, slažu repertoar i grade svoju karijeru, balansirajući između javnog i privatnog prostora.
Mlada glumica Nikolina Prkačin istaknula je kako je status glumca danas individualan i ovisi o sreći, radu i pravom trenutku. Naglasila je prednost zagrebačke akademije, ali i važnost ostanka u drugim gradovima, te izrazila čast što igra na Dubrovačkim ljetnim igrama.
Na kraju je Turčinović postavila pitanja o ravnopravnosti žena u umjetnosti i definiciji profesionalnog uspjeha. Sudionice su istaknule da je uspjeh trajanje, da žene polako preuzimaju ključne uloge u umjetnosti, ali da je ravnopravnost još daleko, posebno u muškim sferama.
Inspirativna festivalska tema ovogodišnjeg izdanja Dubrovačkih ljetnih igara je „Žene“ – njihovih priča, snage, raznolikosti i uloge u oblikovanju svijeta kroz povijest, sadašnjost i budućnost. Inspirativna festivalska tema “Žene” postaje središnji motiv koji prožima cjelokupni program, skladno povezujući glazbene, dramske, umjetničko-izložbene i popratne sadržaje.
Ženski likovi, ženske teme i ženske izvedbe obilježavaju bogat i raznolik program, koji predstavljaju vrhunski umjetnici s hrvatske i međunarodne scene, donoseći širok spektar žanrovskih perspektiva. Kroz glazbu, dramu, izložbe i bogati popratni program, ova se tema diskretno, ali snažno isprepliće i oblikuje jedinstvenu umjetničku cjelinu festivala.
Žene – kolijevke života, pokretačice inovacija, glasnice demokracije i čuvarice kulture – predstavljene su kao srž kolektivnog identiteta i temelj povezanosti različitih kultura i društava. Upravo kroz umjetnost, one postaju polazište za novo promišljanje naše prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.