Vremeplov luke u Gružu počinje čak tamo u dalekom desetom stoljeću, ali je njezino sustavno i organizirano djelovanje vezano uz početak dvadesetog stoljeća kada je došlo do naglog razvoja trgovine i gradnje željezničke pruge do Dubrovnika.
Godine 1918. luka u Dubrovniku je bila jedina jugoslavenska luka sa željezničkom vezom s unutrašnjošću, a tek nakon Drugog svjetskog rata su otvorene nove teretne luke u Kopru, Pločama i Baru, pa je naša luka izgubila svoju dominaciju na južnom Jadranu.
Rješenjem Vlade FNRJ IV br. 3458/2 od 4. listopada 1947. godine osnovano je poduzeće LUKA I JAVNA SKLADIŠTA Dubrovnik, a što je „datum rođenja“ trgovačkog društva „Luka Dubrovnik“ čiji je rad i djelovanje uvijek bilo sinonim za lučku djelatnost u našemu gradu.
Luka Dubrovnik je prvotno bila teretno-putnička luka s jednim putničkim gatom, dok je ostatak luke bio pristanište teretnih brodova s dizalicama za manipuliranje brodskim teretom i terminalom za istovar i utovar željezničkih vagona kojima se transportirala razna roba u destinacije diljem bivše države.
Nakon što je 1.6.1976. godine prestalo željezničko prometovanje na liniji Dubrovnik-Čapljina, poslovna politika poduzeća se morala drastično mijenjati. Prioritet je dat prometu generalnim teretima i međunarodnom putničkom prometu, a što je iziskivalo gradnju novih obala, skladišta i nabavku nove lučke mehanizacije. Prišlo se gradnji 274 m operativnih obala dubine 10-12,5 m, obala s malim gazom za privez barki, rekonstruirana je obala Petka za trajektni vez u čijem je sastavu bilo i 5.000 m2 parkirališta za prihvat vozila koja su ukrcavana na trajekte.
Asfaltirano je 22.000 m2 obalnih površina za prihvat putnika, vozila i autobusa vezanih za međunarodni putnički promet u kružnim putovanjima. Izgrađen je suvremeni putnički terminal sa svim potrebnim servisima za prihvat putnika u međunarodnom putničkom prometu sa 1.500 m2 korisne površine, adaptiran prostor za prihvat jahti u predjelu parka Gruž, podignuta nova zatvorena skladišta čvrste građe na površini od 7.500 m2, adaptirana obala u Batahovini za prekrcaj i manipuliranje cementom, te podignuti silosi kapaciteta 3.200 t.
Dalje, izgrađeno je specijalizirano rashladno skladište kapaciteta 3.000 m2 za smještaj južnog voća, razne smrznute robe i ostalih lakopokvarljivih prehrambenih proizvoda. Hladnjača je tada imala najveću važnost za lučko poslovanje, ponajviše zbog omogućavanja tehološkog procesa dozrijevanja voća i povrća. Tada je instalirano nekoliko novih dizalica i mostova, nabavljena motorna vozila za otpremu tereta i interni promet.
Navedeni impresivni investicijski poduhvati bazirani su na značajnim kreditnim zaduženjima čije je redovito servisiranje poprilično smanjivalo standard tadašnjih zaposlenika, a kasnije malih dioničara „Luke Dubrovnik“.
Tijekom Domovinskog rata luka u Gružu je većim dijelom spaljena (direktna ratna šteta je iznosila preko 20 milijuna DEM), njezini su radnici masovno aktivno sudjelovali u obrani grada u neprijateljskom okruženju, dok su preostali osiguravali prihvat i manipulaciju humanitarne pomoći i prijevoz (većinom) žena s djecom jedinim slobodnim putem ka slobodnom svijetu koji je vodio upravo kroz našu luku.
Desetak poratnih godina „Luke Dubrovnik“ je desetak godina tipa – „ne ponovile se“!
Zakon o morskim lukama je učinio svoje – radnike „razbaštinio“ od njihove imovine, promet je sveden na minimum, Stambena zadruga je ostala bez svog zemljišta, radnici su neredovito primali veoma male plaće, a borba za očuvanje poduzeća se, osim usmenom i pismenom komunikacijom, ponekad (na žalost) morala voditi i svom raspoloživom fizičkom snagom! Radnici „Luke Dubrovnik“ su tada stekli pravo na prvenstvenu koncesiju za obavljanje lučkih djelatnosti, a kao vid satisfakcije za nemogućnost pretvorbe objekata infrastrukture i suprastrukture u koju su desetljećima toliko ulagali!
Vlasnička pretvorba „Luke Dubrovnik“, bazirana na kapitalu od svega 5.936.000 kn omogućila je njezinim radnicima sticanje podcjenjivački niskog paketa od trideset dionica, iako je svima bilo jasno da je vrijednost luke višestruko veća!
Uspješnom poslovanju naše Luke, koje je značajnim dijelom vezano uz stalno rastući trend dolaska brodova na kružnim putovanjima, svjedočimo posljednjih desetak godina, a budućnost joj ovisi o kvaliteti koncesije o čijem bi se karakteru trebala skoro referirati Vlada Republike Hrvatske. Nadamo se da će radnici Luke dobiti, višegodišnjim radom i ulaganjima zasluženu, priliku da i dalje obavljaju lučke djelatnosti na način kako je to omogućeno i ostalim hrvatskim lukama.
Na kraju, obilježavajući s ponosom 67. rođendan „Luke Dubrovnik“, sa zahvalnošću se sjećamo svih naših kolega, bivših i sadašnjih dokera, kao i članova njihovih obitelji jer su svojim radnim i životnim uspjesima obogatili svijetlu biografiju našeg slavljenika. Pozdrav i svim prijateljima lučkih radnika u gradu i diljem svijeta na čije smo razumijevanje i podršku mogli računati uvijek, ponajviše onda kada nam je bilo najteže.
Pozdrav iz Gruža.
Udruga malih dioničara „Luka Dubrovnik“ d.d. Dubrovnik