Povijest glazbe Grada – Pero Franić, drugi put

Osim svega vezanog za i uz igru na puca, Pero Franić ostavio je veliki trag i u dubrovačkoj glazbi. On i brat mu Baldo glazbom se počinju bavit još kao srednjoškolci, laganim svirkama na posuđenoj gitari tamo neke davne 1967/ 68. godine.

Baldo je već tad stekao slavu praveći sam prva pojačala, ozvučenja… a prva grupa u kojoj je Pero zasvirao su „Orlandovi dječaci“, znana i zapamćena prije svega po beat misama u Dominikanaca.
 
SVIRALO SE NA SVE STRANE
 
Iza tog slijedile su razne grupe, s puno dragih imena, pa je ta kronologija sviranja braće Franić zapravo povijest glazbe Dubrovnika. Jesen '69 „Viktorija“; Milo Hrnić vokal, Viki Lenert, Franići i … pa „Libertas“, „Dubrovački poklisari“… sviralo se na sve strane; hoteli, diskoteke, zabave… 1973. osniva se po puno tog zanimljiva grupa „Porporela“ koju čine Janko Dangubić vokal, Nedjeljko Vidoš bubanj, Jure Matić bas, znani golman „Juga“ Jakša Bošković klavijature, Lukša Skurić i Pero Franić gitare. Do 1975. kada Pero počinje pjevat s Bucom Pendom u grupi „Duga“ sve do 1981., kada prelazi u „Plakire“ s kojima je do 1988., a onda i konačno 1991. prelazi u mirne vode kape „Ragusa“, u kojoj je i danas.
 

I još nešto, R'nR im ne da mira, pa Franići uz dva Kravarevića i Damira Čotu Milata i dalje zasviraju u obnovljenoj „Viktoriji“. Onoj u kojoj su i počeli prije… puno godina. Njihova priča zapravo je lagani đir kroz noviju povijest dubrovačke glazbe. Po puno tog su dva brata Franić dio povijesti Grada. Dva velika lika čijoj priči nikad dosta papira, a ni kraja nema.
 
ĐIR IZA ROKA SE NASTAVLJA
 
Zbog nekih novih i starih susreta, priču o igri na puca za sad stavljamo sa strane. Naravno, bit će tog još. Neće bit' lako poć' Iza Roka, mjesta dječje igre i velikih meštara, dalje u đir Gradom. Potrajat će to još. Za čut' priču sve te čeljadi koja je nekad tu živjela i ponekog tko je još tu, u ulicama smještenim između Poljane Paska Miličevića i Velike Onofrijeve fontane i Široke ulice. Pisali smo o ulici Garište, spomenuli kako su oni grafiti na zidu crkve Sv. Roka zapravo u ulici Zlatarićevoj o kojoj se ima još puno za napisat, prošli tek Čubranovićevom. A tu, u điru sa Straduna do Roka su još dvije ulice; Getaldićeva i Đorđićeva. S njima se na neki način zatvara ovaj kvart smješten tako blizu, a opet tako daleko od blještavila znanog đira Stradunom. Kvart Za Rokom.

Zapravo stanimo na tren. Vratimo se malo u povijest do svih tih davnih, ali velikih i znanih likova po kojima manje – više nose imena ove naše ulice Grada. Ta Zlatarićeva ulica, kojoj se ide sa Straduna do Iza Roka, pored tih davnih i jedva čitljivih grafita upućenim nekim davnih klincima koji su se tu igrali, nosi ime velikog pjesnika i prevoditelja Dominka Dinka Zlatarića, dubrovačkog plemića. Ovo ime ulica dobiva tek 1912. godine, a još od davne 1836. i ona se zvala Svetog Rocca!
 
VATRENI CVIJETIN UDVARAČ
 
Zlatarić se rodio 1558., studirao u Padovi filozofiju i medicinu, prevodio, pisao pjesme i umro 1613. u Dubrovniku. Znamo i sačuvano je kako je prvi preveo Tassa i njegovu pastirsku igru „Aminta“, prevodio je i Sofokla. Poznat je i njegov zapis „Ilirik mi je zemlja, Dalmacija kuća, Slavonija rod, a Hrvatska obitelj“, a ostaje nam pamtiti ga i kao vatrenog udvarača i pjesnika opsjednutog ljepotom opjevane Cvijete Zuzorić, kojoj je posvetio i većinu svoje ljubavne poezije i prijevoda u djelima objavljenim poslije njegove smrti. Čak 137 pjesama pod naslovom „Pjesni razlike“ ali i treći dio pastirske pripovijesti „Ljubav i smrt Pirama i Tizbe“ u cijelosti je posvećena prelijepoj Cvijeti! I još nešto treba znat; u Zlatarićevoj ulici nalazilo se prvo dubrovačko nahodište, osnovano 1432. godine, ostaci kojeg su vidljivi i danas.
 
 
POTPISI:
1 – VIS Porporela, neke 1973. godine
2 – Pero Franić; u rukama lesonit za igru na puca, a iza na zidu fotke grupa u kojima je svirao
3 – Dubrovačka dječica s kraja pedesetih, tu je negdje i Baldo Franić, a ostali se tražite
4/5 – Još uvijek očuvani stari natpis Ulica S. Roka i novi Zlatarićeve